Bašar al-Asad: razlika između inačica

Asad je diplomirao medicinu na Sveučilištu u Damasku 1988., nakon čega započinje raditi kao vojni liječnik. Post-diplomski studij pohađao je u Western Eye Hospital u Londonu, gdje je specijalizirao oftalmologiju. Godine 1994. upisuje se na vojnu akademiju, a 1998. postao je zapovjednik sirijske okupacije Libanona. U prosincu 2000. oženio je Asmu al-Asad (rođ. Akras). Dva puta je izabran za predsjednika Sirije, prvi put 2000. i drugi put 2007., oba puta bez suparnika. Godine 2011. izbili su prosvjedi gdje je dio prosvjednika zahtjevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluje na parlamentarnim izborima svibnja 2012., dok je drugi dio, vođen [[Sirijsko nacionalno vijeće|Sirijskim nacionalnim vijećem]] pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u [[građanski rat]]. Sirijsko nacionalno vijeće (SNC) zajedno s najsnažnijom militantnom frakcijom "Slobodnom sirijskom vojskom" (FSA) i mnogim drugim srodnim militantnim, odnosno terorističkim, organizacijama dobivaju ekstenzivnuširoku političku, financijsku i vojnu podrškupotporu [[NATO]] saveza - poglavito SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Kuvajta u nasilnim pokušajima svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Assada.<ref>http://www.globalresearch.ca/us-nato-sponsored-free-syrian-army-is-falling-apart-government-forces-have-the-upper-hand/5317633</ref> <ref>http://rt.com/news/us-syria-partisan-position-333/</ref> <ref>http://www.presstv.ir/detail/2013/09/04/321985/us-offered-with-military-support-in-me/</ref> Asad je dobio snažnu podršku od stranepotporu Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od strane država članica NATO-a, posebice od SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, poglavito zbog navodnognavodne korištenjaupotrebe kemijskog oružja što je dokazima i činjenicama opovrgnuto.<ref>http://www.theguardian.com/world/2013/sep/08/syria-chemical-weapons-not-assad-bild</ref> <ref>http://www.globalresearch.ca/the-forbidden-truth-the-u-s-is-channelling-chemical-weapons-to-al-qaeda-in-syria-obama-is-a-liar-and-a-terrorist/5339004</ref> Velika većina sirijskog naroda u potpunosti podržavapodupire predsjednika Asada, no NATO savez i zapadni mediji konstantnostalno negirajuporiču ove važne činjenice i nastavljaju osuđivati Asada.<ref>http://www.almanar.com.lb/english/adetails.php?eid=95909&cid=31&fromval=1</ref> <ref>http://www.voltairenet.org/article178779.html</ref> Tijekom 2012. godine, vođene isključivo neprofitnim karakterom i dobrovoljnom službom, oformljeneosnovane su Nacionalne Obrambene Snage (National Defense Forces) koje prema procjenama broje oko 100 000 dobrovoljaca obaju spolova iz svih krajeva zemlje te koje se bore za Siriju kao jedinstvenu i pravednu zemlju pod vodstvom demokratski izabranog predsjednika Bašara al-Asada.

Asad je rođen u [[Damask]]u. Njegov otac [[Hafez al-Asad]] bio je predsjednik Sirije od 1971. do 2000. Kao mladić nije se interesiraozanimao ni za politička ni za vojna pitanja. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u školi al-Hurija u Damasku, gdje se nastava odvija na arapskom i francuskom jeziku. Godine 1982., je maturirao i upisao se na Medicinski fakultet Sveučilišta u Damasku. Nakon diplomiranja 1988., zaposlio se kao vojni liječnik u najvećoj vojnoj bolnici Tišrin u okolici Damaska. Četiri godine poslije upisao je postdiplomski studij u Western Eye Hospital u Londonu, gdje također nije pokazivao zanimanje za politiku. Godine 1994. unovačen je u vojsku. Upisao se na vojnu akademiju u [[Homs]]u, a u siječnju 1999. dobio je čin pukovnika. Već 1998. preuzeo je sirijski Libanonski slučaj.