Otvori glavni izbornik

Promjene

 
== Kronologija ==
U svezi s ovim pokoljem je činjenica o dvojnoj zapovjednoj crti u partizanskoj paravojsci. Svaka postrojba i pojedini veći ratni pothvati koje su se provodili imali su dva zapovjedna lanca. Jednim je zapovijedao vojni zapovjednik koji je imao ograničenu samostalnost pri vođenu borbenih djelovanja. Druga linija zapovijedanja imala je na čelu tzv političkog komesara.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Taj je povjerenik Komunističke partije imao zadnju riječ kod donošenja svih bitnih vojnih odluka i bio je svima nadređena osoba u svakom pogledu. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Na Kočevskom Rogu to je bila jedna osoba ženskog spola, kasnije jedna od najistaknutijih vođa komunističke Jugoslavije. Bila je nadređena Simi Dubajiću, a oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade [[26. dalmatinska divizija NOVJ-a|26. dalmatinske divizije]] u Sloveniji. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Dubajić u svojoj knjizi tvrdi da je to bila [[Milka Planinc]], kasnije jedna od vodećih rukovodilaca komunističke Jugoslavije; suočena s takvim optužbama, ona ih je 2007. godine odbacila.<ref>Snježana Kobešćak, "[http://archive.is/0vIuj Milka Planinc: Partizanski i Domovinski rat su antifašistički]", [[Jutarnji list]], 01. rujna 2007., pregledano 5. kolovoza 2016.</ref>
 
Odluka o komesaru koji će biti nadređen Dubajiću donesena je na pijanci najužeg vodstva Komunističke partije Jugoslavije na čelu s Titom u Ljubljani. Dubajić i ta komesarka su se za tu zadaću izborili dragovoljno.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Nakon što su postavljeni, generalštab i njih dvoje su isplanirali svaku pojedinost pokolja do u tančine. Među pripadnicima 11. dalmatinske brigade izabrali su dragovoljce koji su bili voljni pobiti tolike ljude. Potom su ih poveli u prašumsko područje Kočevskog Roga. Za izvršenje je uključena jedna slovenska partizanska postrojba nepoznate designacije, koja je također podređena Dubajiću i komesarci. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Pretpostavlja se da je njihova uloga bila u tome što su dobro poznavali skrivena mjesta pogodna za masovno ubijanje i skrivanje leševa, pa su odredili vodiče za ta mjesta.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref>
BBC nije stao na tome. U emisiji 1983. dali su recenziju članka grofa [[Nikolaj Tolstoj|Nikolaja Tolstoja]], britanskog povjesničara koji je izašao u časopisu Encounter. Ondje je naveo imena glavnih izvršitelja u ovom pokolju, među njima javno prozvavši ''stanovitu visoku jugoslavensku partijsku i državnu dužnosnicu''. Tolstoj je o tome još detaljnije govorio 1990. na [[Radio Zagreb]]u u emisiji koja je trajala sat i pol, objavivši podatke koje mu je dva dana prije rekao Simo Dubajić. Tada je Dubajić objasnio svoju snagu za višednevno iscpljujuće ubijanje ljudi svojim mladalačkim komunističkim fanatizmom. <ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref> Dubajić je još poslije istupao usmeno i pismeno, ponegdje su mu podatci bili nedosljedni, uz izljeve primitivizma, no unatoč tome rasvijetlio je okolnosti ovog pokolja, uključujući i dvojbe o zapovjednom lancu.<ref>Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref>
 
NajvrjednijiVrijedan i najpotpunijidetaljan opis događaja svjedočanstvoprikupio je Zoran Božić 1992. godine iz svjedočanstvo jednog sudionika tog pokolja danodanog 1992. godine. SvjedočanstvoTaj jepočinitelj daopokolja predsvjedočio smrt,je nakono naglogsvojim obraćenjaduševnim vjeri,mukama nanakon ispovjednikovustrašnog (sic!)zločina preporuku.u Ovajkojem počiniteljje pokolja godinama nije mirno spavaosudjelovao, stalnoa suu mukojem se vraćaleprema slike,njegovom akazivanju strahovaožrtvama jeprije patološkibacanja odu UDBA-ejamu dačupalo gazlatne nezube. biTaj ušutkalapočinitelj metkomsvjedoči jerda jesu biose svjedokdragovoljci pokolja,dva štodana jeprije bilaupućivanja sudbinana većinemasovno izvršiteljastratište hrvatskogu podrijetla.Kočevskom Usprkosrogu tomdva obraćenjudana vjeri"zagrijavali" nijeubijanjem pokazaomanjih znakoveskupina žaljenjazarobljenika.<ref>"[http://shp.bizhat.com/Kocevski_Rog.html Kočevski Rog - nekažnjeni genocid."], Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, [[Hrvatsko slovo]], str. 10, petak, 2. studenoga 2007.</ref>
 
== Svjedočenje Ivana Gugića ==
2002. godine objavljuje glasilo [[Hrvatski informativni centar|Hrvatskog informativnog centra]] "Dom i svijet" svjedočanstvo partizana Ivana Gugića, sačinjeno 1953. godine, u kojem svjedoči o formiranju postrojbe od oko 70 dragovoljaca iz sastava XI. dalmatinske brigade, koji su krajem svibnja 1945. godine na zapovjedzapovijed stožera 26. dalmatinske divizije upućene na zadatak likvidiranja zarobljenika; Gugić je bio pripadnik čete koja je osiguravala širi prostor na kojem je ta posebna postrojba "najpouzdanijih komunista" ubijala zarobljenike. U prilično preciznom izlaganju, Gugić svjedoči da prema količini odjeće koja je poslije složena (zarobljenike se prije pogubljenja skidalo) proizlazi da je pobijeno oko 30.000 zarobljenika. Među pobijenima je bila grupa od oko 200 dječaka u dobi od 14 - 16 godina, a Gugić je vidio i grupu od 10 do 15 žena, koje su na samom stratištu svučene do gola prije ubijanja i silovane od krvnika. Većina žrtava ubijena je pucanjem u zatiljak, a neki su u jamu bacani i živi. Uz ustaše i domobrane, među pobijenima je bilo i [[Četnici|četnika]] i slovenskih [[Bela Garda (Slovenija)|"belogardejaca"]], te nešto njemačkih vojnika i časnika.
 
Kao organizatore operacije, Gugić imenuje komesare Simu Dubajića i Ivana Bokeža.<ref>[http://www.hic.hr/dom/387/dom14.htm "Ubijanja u Kočevskom Rogu"], ispovijest Ivana Gugića, "Dom i svijet" br. <small>387, 30. svibnja 2002.</small></ref>