Romanička arhitektura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
odlike |
|||
Redak 4:
U Romanici dolazi do velikog procvata građevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemićkih [[utvrda]] ([[donjon]]) i [[samostan]]a. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne građevine masivnih [[zid]]ova, bogata vodoravna raščlanjenost, kameni polukružni i bačvasti [[svod]]ovi, polukružni [[Luk (arhitektura)|luk]]ovi i kockasti [[kapitel]]i često urešeni biljnim i figuralnim motivima.
Brojne su crkve oslikane [[freska]]ma u žarkim bojama sa svetačkim likovima i legendama. Najpoznatije romaničke crkve podignute su u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj i sjevernoj Italiji, ali se romanička umjetnost proširila i izvan tih zemalja. Regionalizacija je također izražena, svaka regija (pokrajina) ima neke stilske posebnosti.
==Odlike==
Dva zakona koja vladaju romaničkom umjetnosti zovemo ''zakon zbrajanja (adicije)'' i ''podređivanja (subordinacije)''.
''Zakon zbrajanja'' znači da se neku veću cjelinu tako slaže (komponira) da uvijek prepoznajemo dijelove od kojih je sastavljena i imamo dojam kako bi ti dijelovi mogli i samostalno postojati. Tako nam se romanička crkva čini sastavljena od samostalnih [[Toranj|tornjeva]], trokutnih prizmi transepta, poluvaljaka [[Apsida|apside]] s krovom u obliku polu-stošca, zatim valjkasti ophod – [[deambulatorij]] s priljubljenim polukružnim apsidicama ([[apsidiola]]ma).
''Zakon subordinacije'' odgovara uređenju feudalnog društva gdje su manji feudalci (vazali) i kmetovi podređeni većima (sizerenima). Tako je u romanici jako izražena [[hijerarhija]] i stupnjevita [[kompozicija (arhitektura)|kompozicija]] koja se sastaje u najvišoj točki.
Razlike su između sjevera i juga evidentne. Na jugu se prepoznaje »prva mediteranska romanika«, koju karakterizira plastička artikulacija fasada [[lezena]]ma i plitkim [[niša]]ma koje ritmiziraju plohu: u [[Katalonija]] ([[Cardona]]), sjeverna [[Italija]] ([[Noli]]), [[Burgundija]] ([[Tournus]]), [[Hrvatska]]. Na prostoru Carstva, za otonske i salijske dinastije, dominirao je tradicijski [[westwerk]] (Sv. Pantaleon u [[Köln]]u, kraj 10. st., nešto poslije [[katedrala u Speyeru]]), koji se ubrzo pretvorio u harmoničnu fasadu, dvostruki [[kor]] ([[katedrala u Hildesheimu]]). Sjeverno od [[Loire]] razvija se svetište ešelonirane apside ([[Opatija Cluny]]), [[deambulatorij]] sa zrakastim [[apsidiola]]ma (Clermont-Ferrand, Tournus), [[toranj]] [[portik]] (Saint-Benoît-sur-Loire)<ref name=HELZMK>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53288 romanika], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; pristupljeno 11. studenog 2016.</ref>.
U zreloj romanici bitno je obilježje regionalizam iskaza. Tako se prepoznaje hodočasnička arhitektura na putu za Santiago de Compostela ([[Put svetog Jakova]]: [[Conques]], [[Limoges]], [[Toulouse]]), koju obilježava [[brod (arhitektura)|trobrodni]] [[transept]] s apsidiolama, svetište s deambulatorijem i zrakastim [[kapela]]ma, pročelje s tornjevima. Bočni brodovi križno su presvođeni, nad njima su [[galerija|galerije]], a glavni je brod bačvasto svođen. Druga je skupina crkava s nizom [[kupola]] ([[Angoulême]], [[Solignac]], [[Cahors]]). U Njemačkoj se odražava bipolarnost ([[Maria Laach]], kraj 11. st.) i tradicijski [[westwerk]], jednako kao u [[Normandija|Normandiji]] ([[Jumièges]]). Razvija se harmonična fasada s dva tornja ([[Saint Etienne]], [[Caen]]). U Italiji se vraća ranokršćanska tipologija, a nova estetika pokazuje se artikulacijom fasada (galerije na pročelju, [[Parma]], 12. st.).
== Utvrde i burgovi==
| |||