Robert Campin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Robert Campin 015.jpg|mini|'''Robert Campin''', '''<center>''Sv. Barbara uz kamin''''', 1438., ulje na drvu, 101 × 47 cm, [[Prado]], [[Madrid]].]]
'''Robert Campin''' (znan i kao '''Majstor iz Flémallea''', '''Flandrijski majstor''') [[Flamansko slikarstvo|flamanski]] [[slikar]] (?, oko [[1375.]] – [[Tournai]], [[26. travnja]] [[1444.]]) bio je prvi umjetnik koji teži [[Realizam (likovna umjetnost)|realizmu]] u svom izričaju. Uz braću van Eyck ([[Hubert van Eyck|Huberta]], i [[Jan van Eyck|Jana]]) osnivač [[flamansko slikarstvo|flamanskog realističnog slikarstva]].
 
==Biografija i djela==
 
Njegovo podrijetlo i ime su nepoznati (vjerojatno [http://www.artcyclopedia.com/artists/campin_robert.html Robert Campin]), a prema fragmentima velikog oltara u Flémalleu danas ga zovu Majstorom iz Flémallea. Djelovao je u [[Bruxelles]]u, [[Liège]]u, [[Tournai]]ju i na sjeveru Francuske. Religiozne kompozicije, precizno naslikanih detalja, prenosi u građansko okruženje ('''''[[Sv. Barbara]] uz kamin'''''; '''''Majka Božja u gloriji'''''); individualizira fizionomije ('''''[[Portret]] Roberta de Masminesa'''''), a njegova je glavna snaga u harmoničnom koloritu i igri svjetla i sjene u interijerima ('''''Razbojnik''''')[http://www.abcgallery.com/C/campin/campin.html].
 
Prva, a možda i presudna, faza slikarske revolucije na sjeveru započinje njegovom pojavom. On je i prvi umjetnik poslije antike koji je umio da prikaže ljudsko lice iz tročetvrtinskog profila.
 
[[Datoteka:Robert Campin 010.jpg|mini|lijevo|350px|'''<center>''Oltar Merode''''', oko 1425., 64,5 x 130 cm, ulje na drvu, [[Metropolitan]] muzej, [[New York]].]]
Među njegova najbolja djela spada oltar '''[[w:campin_merode_altarpiece_big.jpg|Merode]]'''" (oko [[1425.]]) Tu po prvi puta imamo osjećaj da stvarno gledamo kroz drvenu ploču u prostorni svijet koji ima: neograničenu dubinu, stabilnost, povezanost i potpunost. Robert Campin, za razliku od svojih suvremenika, drznuo se da prikaže punu istinu i samo istinu dajući svakome i najmanjem detalju maksimalnu konkretnost. Umjetnik čak pravi točnu razliku između difuzne svjetlosti koja baca blage sjene i tako stvara finu gradaciju osvjetljenja i direktne svjetlosti koja ulazi kroz dva okrugla prozora, što se vidi na dvostrukim sjenkama.
 
No pored svega toga, dosada neviđenog i revolucionarnog, ova slika sadrži i bogatstvo srednjovjekovnog simbolizma, ali u stilu “prerušenog [[simbolizam|simbolizma]]”. To znači da skoro svaka pojedinost na slici, ma koliko proizvoljna, može da sadrži neku simboličnu poruku. Npr.: ruže, ljubićice, ljiljani i krasuljci kao simboli Bogorodice; netom ugašena svijeća kao simbol Božjeg prisustva … Time je ublažio smjelo prekidanje tradicije i genijalno je prenio natprirodne događaje iz simboličnih okvira u svakodnevni domaći ambijent. Otuda i veza između simbolizma i realizma koje istovremeno vidimo u slici, jer su i najsitnije i najbeznačajnije pojedinosti zapravo simboli, te zaslužuju podjednako precizno promatranje kao i sveti likovi. Ovaj način ''“prekrivenog simbolizma”'' će se javljati i dalje u flamanskoj umjetnosti, od [[Jan van Eyck]]a do [[Robert Massys|Massysa]].