Razlika između inačica stranice »Gojko Nikoliš«

Dodana 2.282 bajta ,  prije 4 godine
bez sažetka
m (gen. NOVJ > NOVJ-a)
{{Infookvir životopis
'''Gojko Nikoliš''' ([[Sjeničak]] 1911. - [[Pariz]] 1995.), liječnik, pisac, sudionik [[NOR]]-a, [[Orden narodnog heroja|Narodni heroj Jugoslavije]].
| ime = Gojko Nikoliš
| slika = Gojko_Nikoliš_u_Španiji.jpg
| veličina = 300 px
| opis slike = Gojko Nikoliš kao časnik [[Internacionalne brigade|Internacionalnih brigada]] u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]
| pseudonim =
| rođenje = [[11. kolovoza]] [[1911.]] <br> [[Sjeničak]]
| mjesto_rođenja =
| smrt = [[11. srpnja]] [[1995.]] <br> [[Le Mans]], [[Francuska]]
| mjesto_smrti =
| nacionalnost =
| poznat_po =
| zanimanje = liječnik, sudionik [[NOB]]-a, časnik [[JNA]]
}}
 
'''Gojko Nikoliš''' ([[Sjeničak]], [[11. kolovoza]] [[1911.]] - [[ParizLe Mans]], [[11. srpnja]] [[1995.]]), liječnik, pisac, sudionik [[NOR]]-a, [[Orden narodnog heroja|Narodni heroj Jugoslavije]].
 
== Životopis ==
 
Dr. Gojko Nikoliš je rođen 11. kolovoza 1911. godine u selu [[Sjeničak Lasinjski]] kod [[Vrginmost]]a na [[Kordun]]u u obitelji pravoslavnog [[svećenik|svećenika]]. Poslije završene osnovne škole u rodnom selu i gimnazije u [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Srijemski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] medicinu je završio u [[Beograd]]u 1936. godine. Tijekom studiranja postao je član [[SKOJ|SKOJ-a]] i [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]]. Sudionik je [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] od 1937. godine kao dragovoljac na strani republikanaca. Bio je ravnatelj bolnice u Pontonesu, a potom načelnik saniteta u bataljunu Devete internacinalneinternacionalne brigade u vremevrijeme [[Bitka na rijeciEbru Elbi(1938.)|bitkeBitke na rijeci ElbiEbro]] [[1938.]] godine.<ref name="NH">[http://www.znaci.net/00001/10_190.htm Narodni heroji Jugoslavije - Nikoliš Mihajla Gojko]</ref>
 
Poslije raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] uključuje se u pripreme za podizanje ustanka i [[19. kolovoza]] [[1941.]] godine odlazi za liječnika u Kragujevački NOP odred. Krajem studenog u [[Užice|Užicu]] stupa na dužnost referenta saniteta [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOVJ-a]] na kojoj će ostati do kraja rata. Rukovodio je spašavanjem ranjenika u [[Igmanski marš|Igmanskom maršu]] i kod [[Bitka na Neretvi|Bitke na Neretvi]]. Tijekom rata izgubio je suprugu Ivanku koju je policija u [[Zagreb]]u ubila [[1942.]] godine i brata Dušana kojeg je ubila beogradska policija.
 
Gojko Nikoliš je bio vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja [[AVNOJ|AVNOJ-a]] i vijećnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]]. U činu general-pukovnika poslije rata bio je načelnik sanitetske službe u [[JNA]]. Obnašao je i dužnost veleposlanika Jugoslavije u [[Indija|Indiji]]. Bio je član [[SANU|SANU-a]], a narodnim je herojem proglašen [[20. prosinca]] [[1951.]] godine.<ref name="NH"></ref>
 
Publicističkim i književnim radim bavio se od rane mladosti. Još tijekom rata pokreće "Bilten", organ saniteta Vrhovnog štaba. Početkom osamdesetih objavljuje svoje memoare.
 
===Raspad Jugoslavije i smrt===
U beogradskom listu "Politika" 18. sječnja 1987. godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i [[Pavle Savić]]. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijankom rukovodstvu.
 
U beogradskom listu "Politika" 18. sječnja [[1987.]] godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i [[Pavle Savić]]. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijankomsrbijanskom rukovodstvu.
Početkom devedesetih godina Gojko Nikoliš sukobio se sa ratnom politikom režima [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i zajedno sa svojom drugom suprugom, francuskinjom Margo, otišao u [[Francuska|Francusku]] gdje je umro 11. lipnja 1995. godine
 
Sudjelovao je na skupu Udruženja Srba porijeklom iz Hrvatske koji žive u Beogradu, koji je održan [[29. lipnja]] [[1990.]] godine u Sava centru u [[Beograd]]u. Na skupu je održao govor u kojemu je pozvao na borbu za kulturnu autonomiju [[Srbi u Hrvatskoj|Srba u Hrvatskoj]] u suradnji s "demokratski raspoloženim Hrvatima", dok je ideju prekrajanja granica i vojne intervencije u svrhu stvaranja Velike Srbije proglasio "suludim i samoubistvom Srbije". Zbog takvih je stavova bio izviždan od strane publike, a njegovi kolege akademici [[SANU|SANU-a]] - organizatori skupa [[Jovan Rašković]] i [[Dobrica Ćosić]] - nisu pokušali smiriti svjetinu, već su mu poručili da skrati izlaganje.<ref name="znaci">[http://www.znaci.net/00001/23_10_4.htm Zašto je izviždan general, narodni heroj i akademik, dr. Gojko Nikoliš]</ref>
 
Nekoliko je dana kasnije objavio otvoreno pismo Jovanu Raškoviću i prijateljima u kojemu je ponovno naglasio svoje protivljenje bilo kakvom oružanom sukobu i velikosrpskoj ideji. Između ostalog, napisao je:
{{citat|Ne vidim mogućnost povlačenja bilo kakve jasne geografsko-nacionalne granice... u šahovskoj tabli, gde su izmešana srpska i hrvatska sela, a gradovi multinacionalni. (...) Za prvu kap krvi, bilo čije, u ovakvoj jednoj akciji snosili bi smrtnu odgovornost propagatori ove ideje.<ref name="znaci"></ref>}}
 
Godine [[1992.]] odlazi u [[Francuska|Francusku]] zajedno sa svojom suprugom Margo, gdje je i umro [[11. srpnja]] [[1995.]] godine, bez generalske mirovine koja mu je u međuvremenu oduzeta i shrvan propašću Jugoslavije u krvavim ratovima.
 
== Djela ==
* ''[[Sava Mrkalj]] - povijest o jednom stradalniku'', Prosvjeta, Zagreb 1980.
* ''Memoari, korijeni, stablo pavetina'', Liber-Prosveta, Zagreb-Beograd 1981.
 
==Izvori==
{{reflist}}
 
== Literatura ==
117

uređivanja