Nuklearna fuzija: razlika između inačica

Ukupni rezultat ovih suprotnih sila je taj da se energija veze po nukleonu povećava s povećanjem veličine atomske jezgre, sve do elemenata [[željezo|željeza]] i [[nikal|nikla]], a zatim se za teže atomske jezgre smanjuje. Na posljetku, energija veze postaje negativna i zbog toga su vrlo teške jezgre nestabilne. Četiri najčvršće vezane jezgre, padajućim redom u odnosu na energiju veze su: ⁶²Ni, ⁵⁸Fe, ⁵⁶Fe, i ⁶⁰Ni. Iako je izotop nikla ⁶²Ni stabilniji, izotop željeza ⁵⁶Fe je zastupljeniji. To je zbog veće brzine raspadanja ⁶²Ni u unutrašnjosti zvijezda uzrokovanog apsorpcijom fotona.

 

 

Situacija je slična ako se približe dvije atomske jezgre. Dok se jedna jezgra približava drugoj, svi protoni jedne jezgre odbijaju sve protone u drugoj. Jaka nuklearna sila može prevladati ovo odbijanje tek kada se dvije jezgre međusobno dotaknu. Prema tome, čak i kada je krajnje energetsko stanje niže, i dalje postoji velika energetska barijera koja se mora prevladati. U kemiji je slična pojava poznata kao [[aktivacijska energija]]. U nuklearnoj fizici ona se zove [[Coulombova barijera]].

Neki kandidati za reakcije se mogu odmah eliminirati. D-⁶Li reakcija nema prednost u usporedbi sa p-¹¹B jer ju je otprilike jednako teško održavati, ali proizvodi znatno više neutrona preko sporedne D-D reakcije. Tu je i p-⁷Li reakcija, ali je njen presjek previše mali, osim vjerojatno uz ''T''_i > 1 MeV, ali pri tako visokim temperaturama također postaje značajna endotermička reakcija koja direktno stvara neutrone. Konačno, tu je i p-⁹Be reakcija, koja ne samo da se teško održava, već se ⁹Be može lako navesti na dijeljenje u dvije alfa čestice i neutron.

 

 

:n + ⁶Li → T + ⁴He