Ramsay MacDonald: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 42:
Pet godina kasnije su laburisti uspjeli osvojiti većinu i MacDonald je ponovno postao premijer. Na početku svog drugog mandata se MacDonald orijentirao na unutrašnju politiku, te donio niz mjera u smjeru poboljšanja socijalnog položaja stanovništva. Sve je te planove, međutim, krajem 1929. prekinulo izbijanje Velike krize. Njegova se vlada našla podijeljena oko toga kako na nju reagirati - [[Philip Snowden]] je inzistirao na ortodoksnim ekonomskim rješenjima, odnosno [[Politika rezova|politici rezova]] kako bi se očuvala budžetske ravnoteže i [[zlatni standard|zlatnog standarda]] [[Britanska funta|funte]]; na drugoj strani su se našli [[John Maynard Keynes]], [[Oswald Mosley]] i [[Arthur Henderson]] koji su inzistirali na devalvaciji funte i mjerama za poticanje potrošnje. MacDonald je, kako bi riješio spor, imenovao komisiju koja je u ljeto [[1931.]] izdala tzv. [[Mayev izvještaj]] kojim se zalagao za rezove, a sa čime se na kraju složio i sam MacDonald.
 
Nakon toga su MacDonalda napustili brojni laburistički vođe te je i on sam bio spreman podnijeti ostavku. Kralj Đuro V. ga je, međutim, uspio nagovoriti da ostane premijer, ali u velikoj koaliciji sas konzervativcima. Rezultat je bila tzv. Nacionalna vlada koju su tvorili konzervativci, liberali i dio laburista. Na izborima 1931. je ona dobila više nego solidnu većinu, ali je sam MacDonald izbačen iz Laburističke stranke, te je bio prisiljen vladati kao član tzv. ''Nacionalnih laburista''. Ekonomska kriza se u međuvremenu nastavila, a MacDonaldov pokušaj da je zaustavi organiziranjem međunarodne ekonomske konferencije u [[London]]u 1933. je doživio fijasko zbog šokatne odluke novog američkog predsjednika [[Franklin Delano Roosevelt|Roosevelta]] da neće stabilizirati [[Američki dolar|dolar]]. U međuvremenu se MacDonaldu ozbiljno pogoršalo zdravlje, što se počelo odražavati i na njegove mentalne sposobnosti. Godine 1935. je podnio ostavku i prepustio mjesto premijera Stanleyu Baldwinu, zadržavši simbolično mjesto "lorda predsjednika Savjeta" u novoj Nacionalnoj vladi. Umro je na putovanju brodom 9. studenog 1937., gdje su ga liječnici poslali držeći da bi mu morski zrak poboljšao zdravlje.
 
==Izvori==