France Prešeren: razlika između inačica

Otpor na koji je naišla njegova poezija kod [[Jansenizam|jansenističkog]] svećenstva, starije romantičke generacije, cenzure i vlasti onemogućio je daljnje objavljivanje ''Kranjske čbelice''. Iznenada je došla i Čopova smrt (Dem Andenken des Matthias Zhop), a pjesnikov materijalni opstanak postao je sve bezizgledniji. Ep ''Krst pri Savici'' razotkriva njegovo duševno stanje. Javljaju se motivi samoubojstva u njegovim djelima, ali u pjesmi ''Pevcu'' i suprotna je spoznaja: treba znati podnositi bolove i grozote života. Mračne ljubavne balade ''Prekop'', ''Zdravilo ljubezni'', ''Ženska zvestoba'', ''Ribič'' i ''Neiztrohnjeno srce'' svjedoče kako nije prebolio veliku ranu. Poslije [[1838]]. živi usamljen. Misli mu se vraćaju mrtvim prijateljima (''V spomin Andreja Smoleta''; ''V spomin Matija Čopa''). Prijateljstvo s poljskim prognanikom Emilom Korytkom urodilo je značajnim izadanjem pet svezaka slovenskih narodnih pjesama. Ovdje također valja naglasiti kako Prešeren nije prihvaćao koncepciju ilirizma za Slovence [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] koja je nastupala s napuštanjem slovenskog književnog jezika, iako je inače Prešeren bio prožet slavenskom idejom. U tmini Metternichova apsolutizma napisao je ([[1844]].) proročansku ''[[Zdravljica|Zdravljicu]]'' s političkim konceptom ujedinjene Slovenije i ravnopravnih odnosa između velikih i malih naroda. Preminuo je 8. veljače 1849. godine u Kranju od ciroze jetre. Na samrti će ostaviti jednu zagonetku za sobom izričući rečenicu koja ni do danas nije razjašnjena: "Za mene bi bilo bolje da nikada nisam bio u Ribnici."

 

[[Kategorija:Slovenski pjesnici|Prešern, France]]