Inačica od 31. siječnja 2017. u 14:43 uredi Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits pritisak .> tlak, sa -> s ← Starija izmjena		Inačica od 31. siječnja 2017. u 21:37 uredi ukloni ovu izmjenu Everett57 (razgovor \| doprinosi) 284 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: Među najčešćim koordinacijskim brojevima u prirodi javljaju se 4 i 6, a relativno često se javljaju i 2, 3, 8 ([[titan]]) i 12 ([[aluminij]]). Koordinacijski brojevi 2 i 6 karakteristični su za linearnu, odnosno [[oktaedar]]sku, a broj 4 za [[tetraedar]]sku i [[kvadrat]]nu strukturu.<ref> [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=32653 ''Kompleksni spojevi''], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], struke: kemija, ww.enciklopedija.hr (pristupljeno 31. siječnja 2017.) </ref> Metalni [[kation]]i visokog naboja (poput aluminijevog kationa) uglavnom imaju koordinacijski broj 6, ali u ovisnosti s temperaturom i djelovanjem [[katalizator]]a mogu promijeniti svoj koordinacijski broj na 4.<ref> Edi Topić, [http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=13790 ''Koordinacijski spojevi aluminija''], E-škola, predmet:kemija, eskola.chem.pmf.hr (pristupljeno 31. siječnja 2017.) </ref> Koordinacijski broj u [[kristal]]ima se uglavnom povećava povećanjem [[tlak]]a, npr. prelazom iz [[grafit]]a (KB: 3) u [[dijamant]] (KB: 4), čime se mijenjaju svojstva samoga kristala; grafit je mekan, dok je dijamant jedna od najtvrđih tvari u prirodi.<ref> [http://cudaprirode.com/portal/csvijeta/992-najtvra-prirodna-tvar-na-zemlji-dijamant ''Najtvrđa prirodna tvar na Zemlji - dijamant'], Čuda prirode, cudaprirode.com (pristupljeno 31. siječnja 2017.) </ref> ==U neuređenim sistemima== [[Image:First coordination number of Lennard-Jones fluid_vector.svg\|thumb\|Prvi koordinacijski broj u primjeru Lennard-Jonesove tekućine]] Kod neuređenih sustava (tekućine, kvazikristali, itd.) koordinacijske brojeve moguće je točno odrediti koristeći radijalnu distribucijsku funkciju ''g''(''r'').<ref>Yoshio Waseda, ''The Structure of Non-crystalline Materials – Liquids and Amorphous Solids'', McGraw-Hill, New York, 1980, pp. 48–51.</ref> Tako je '''prvi koordinacijski broj''' određen izrazom :<math>n_1 = 4 \pi \int_{r_0}^{r_1} r^2 g(r) \rho \, dr, </math> gdje je ''r''<sub>0</sub> prva točka od ''r'' = 0 u kojoj je ''g''(''r'') aproksimiran na nulu, a ''r''<sub>1</sub> je prvi minimum. '''Drugi koordinacijski broj''' definiran je slično: :<math>n_2 = 4 \pi \int_{r_1}^{r_2} r^2 g(r) \rho \, dr. </math> Iz integrala možemo definirati i '''sfernu koordinacijsku ljusku''' koja je sferna ljuska definirana između radijusa ''r''<sub>0</sub> i ''r''<sub>1</sub> oko čestice koju uzimamo kao referentni sustav. == Izvori ==

Koordinacijski broj: razlika između inačica