Romantizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Caspar David Friedrich 032.jpg|mini|250px|<center>[[Caspar David Friedrich]], ''[[Lutalica iznad mora magle]]'', 1818., ulje na platnu, 98 cm × 74 cm, Kunsthalle, [[Hamburg]].<br/>Ova slika prikazuje najprisutniju osobitost romantičara - [[eskapizam]], bijeg u osamu prirode.]]
'''Romantizam''' se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno shvaćanje koje se može izraziti na mnogo načina: romantično, nestvarno, nerealno. Riječ ''"romantizam"'' je izvedena iz popularnosti koju su krajem 18. st. uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama ([[roman]]i – znači da su napisani na jednom od [[Romanski jezici|romanskih jezika]]), a rođeno je iz čežnje za emocionalnim doživljajem. Romantičari su prirodu doživljavali kao bezgraničnu, divlju, promjenjivu, uzvišenu i slikovitu. (Kad bi se čovjek ponašao "prirodno", nagonski, nestalo bi zla i sreća bi bila potpuna. Romantičar je obožavao slobodu, moć, ljubav, snagu, [[Stari Grci|stare Grke]], [[srednji vijek]], dok je zapravo samo osjećanjeosjećaaewaeaweaweaweawenje bilo cilj. Obnova, tj. ponovno otkriće i primjena dotad zanemarenih oblika postali su stilsko obilježje romantizma<ref>[http://www.scribd.com/doc/7254204/Romantizam osobine romantizma]</ref>.
 
'''Romantizam''' kao [[umjetnost|umjetnički]] pravac (postoji u [[književnost]]i, [[glazba|glazbi]], [[kazalište|kazalištu]] i [[Likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]]) se javlja krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]], a vrhunac mu je od [[1820.]] - [[1850.]] god., iako je potrajao do kraja stoljeća, te se osjeća i u kasnijem djelovanju [[Historicizam|historicizma]]. Romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na ideologiju i umjetnost prethodnog razdoblja - [[neoklasicizam|klasicizma]], odnosno racionalizma. Nasuprost klasicističkoj poetici, često šabloniziranoj i stegnutoj u uska racionalistička pravila i propise stvaranja, romantizam ističe potpunu slobodu mašte, invencije i tematike, suprotstavljajući se svim oblicima normiranog stvaralaštva<ref>Dragutin Rosandić, ''[http://web.archive.org/20050329101222/www.geocities.com/gimn1gradacac/romantizam/romant.htm Hrvatski jezik i književnost 2]'', Školska knjiga, Zagreb, 1998. str. 178.-184.</ref>. Razni su događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturni pokret: [[Francuska revolucija]] i pad [[Napoleon]]a; ništa što je obećano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje.
Redak 27:
 
== Romantizam u književnosti ==
{{glavni|Književnost romantizma}}ZačetkeZačetkee romantičarskog životnog nazora nalazimo već u djelima francuskog prosvjetitelja [[Jean Jacques Rousseau|Jean Jacquesa Rousseaua]] (1712.-1778) koji je svojim djelima (''Julija ili [[Nova Eloiza]] i Ispovijesti'') utirao put romantičarskom subjektivizmu i osjećajnosti. U oblikovanju romantičarskog životnog nazora osim Rousseaua, odigrali su značajnu ulogu [[Francois-Rene de Chateaubriand]] (1768.-1848.) koji uvodi u književnost motiv »[[svjetska bol|svjetskog bola]]« (njemački: ''weltschmerz'', tj. pesimizam i tuga nad neskladom svijeta i neskladom mašte i stvarnosti), istančanu emociju i profinjen lirizam, i [[George Gordon Byron|Byron]] čiji se životni nazor predstavlja u svom definitivnom obliku, a čiji junaci osjećaju potpun nesklad između sebe, svojih moralnih načela i društvenih konvencija s kojima su suočeni<ref name=HJIK>Dragutin Rosandić, ''[http://blog.dnevnik.hr/print/id/1623457597/romantizam.html Hrvatski jezik i književnost 2]'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1998., str. 178.-184.</ref>.
 
[[Friedrich Schiller]] (1759.-1805.) je u svojoj drami ''[[Razbojnici (Schiller)|Razbojnici]]ma'' (''Die Räuber'', 1782.) oblikovao lik pobunjenika razbojnika koji se bori protiv društvene nepravde, izražavajući raspoloženje probuđenoga građanstva koje se pobuni protiv feudalnog apsolutizima.