Wikipedija

Bosna i Hercegovina u ranom srednjem vijeku: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Ceha (razgovor | doprinosi)
5.107 edits
Malo izmjenio članak. Maknuo vandalizme i priče o "islamu prije islama".
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Povijest Bosne i Hercegovine}}
Prije no što išta dalje bude spomenuto, bitno je naglasiti da je ovo članak koji nema namjeru iznositi činjenice, već svima dati do znanja da Bosna nije srpska već hrvatska i sve dalje čitanje je ustvari gubljenje vremena. Ako nastavite čitati, imajte na umu da Bosna nikad ne može biti bosanska, već je samo hrvatska i da je to najbitnije. Ništa u članku nije dokazano, ali to nije ni potrebno s obzirom da je jedino bitno od svega u čitavoj povijesti ove zemlje da ona nije bosanska već je hrvatska i samo to treba zapamtiti i stoga će se vaj članak fokusirati ne na povijest Bosne već na sve moguće načine bez ikakvih dokaza na hrvatstvo ove zemlje. Na isti način na koji Srbi viču "Kosovo je Srbija" sada i ovaj članak viče "Bosna je Hrvatska" i pošto na Wikipediji niko ne traži nikakve dokaze, čitav članak može da se radi ne o onom što je bitno i istina, već o hrvatstom karakteru Bosne i Hercegovine koja je ustvari Hrvatska i u njoj žive Hrvati i oni koji nisu Hrvati su ustvari Hrvati.
 
Od 6. stoljeća počinje dolazak i naseljavanje [[Slaveni|Slavena]] na području današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. U to doba, [[Slaveni]] su asimilirali tamošnje [[Kelti|Kelte]], [[Iliri|Ilire]] i [[Rimljani|Rimljane]] te su primili [[kršćanstvo]], a razvivši vlastite kulturne i umjetničke oblike, oblikovali su političke institucije i na kraju vlastitu državu koja će trajati do 15. stoljeća. Zbog djelomične izoliranosti regije od glavnih kulturnih i političkih strujanja svoga doba, ostavljen je relativno mali broj kulturnih, vjerskih i sekularnih spomenika osim stećaka. Prvi [[stećci]] u Bosni datiraju iz [[1080.]], a najpoznatniji i najstariji očuvani je onaj iz [[1094.]] godine.
 
Prvi put se ime Bosna spominje u djelu [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]] u djelu "[[O upravljanju carstvom]]". Od toga vremena [[Bosna]] se razvila od male "zemljice", koja senije prostiralačinila naviše 5-10od 20% današnjesadašnje Bosne i Hercegovine, u jakosamostalno [[Bosansko kraljevstvo|bosanskog kraljevsto]] nekoliko stoljeća kasnije koje je obuhvaćalouključivalo istočnuoko polovinu70% današnjeg prostora Bosne i Hercegovine (a nekad i više), a povremeno i znatneznatan djelovedio današnje [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Hrvatska|Hrvatske]]. Stanovništvo Bosne je bilo slavensko i(za hrvatskoovo nema dokaza) a Bosna je pripadala zapadnom civilizacijskom krugu zbog ispovjedanja [[katolicizam|katoličke vjere]] te razvitka umjetnosti u zapadnom stilu ([[romanika]]).<ref name="HercegBosna">HercegBosna.org, ''Slaveni i "zemljica Bosna" (c. 600. - 1180.)''</ref>
 
Prostor koji su HrvatiSlaveni naselili pripadao je najprije [[Bizant]]u, ali ses tu ubrzo organizirala hrvatska država, kojavremenom je obuhvaćalavećina većinu prostora današnjesadašnje Bosne i Hercegovine, štopotpala jehrvatskoj najočitijedržavi u vrijeme hrvatskih narodnih vladara [[Trpimirovići|Trpimirovića]] (9. - 11. stoljeće) s kraćim periodima srpske vladavine (npr. za vladanja velikog župana [[Časlav]]a)., Nakona promjenekasnije vladajućeje dinastije,bila Bosnau ostajesklopu dio hrvatskoghrvatsko-ugarskog kraljevstva kojimpod vladajuugarskim vladarima ([[Arpadovići]]) s razdobljimaperiodima bizanske vlasti. Jedan od simbola političkih veza BosneHrvatske i ostatka HrvatskeBosne je i titula "[[ban]]", koju su hrvatskibosanski vladari u Bosni nosili od najranijih vremena, a ona je isključivo hrvatska politička titula.
 
== Dolazak Slavena ==
Line 10 ⟶ 12:
Mada su tijekom 5. i 6. stoljeća kroz Bosnu i Hercegovinu prošlo nebrojeni narodi, koji su iza sebe ostavljali pustoš, katastrofa je uslijedila krajem 6. i početkom 7. stoljeća, kada su se pojavili [[Avari]] i [[Slaveni]]. Godine [[602.]] prešli su [[Sava|Savu]] i upali na teritorij Bosne i Hercegovine. Do dvadesetih godina sedmog stoljeća Slaveni su se bili naselili u današnjoj [[Bugarska|Bugarskoj]] i [[Srbija|Srbiji]], a vjerojatno su na mnogim mjestima prodrli i u Bosnu. Zatim su, u roku od nekoliko godina na početku 7. stoljeća, stupila na scenu još dva slavenska plemena: [[Hrvati]] i [[Srbi]].
 
Sudeći po zapisima bizantskog povjesničara i cara [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]] (koji je pisao 300 godina kasnije, ali se služio carskim arhivima), Hrvate je na [[Balkan]] pozvao tadašnji bizantski car [[Heraklije]] da istjeraju napasne Avare. [[Srbi]], prema Konstantinu, nisu bili angažirani da se bore protiv Avara, ali su bili povezani s [[Hrvati]]ma i došli su na Balkan u isto vrijemedoba. [[Bizant|Bizantsko carstvo]], kojemu je pripadalo područje današnje Bosne i Hercegovine, bilo je u to doba oslabljeno velikim i teškim ratovima u 6. stoljeću, te zauzetozauzet borbom protiv [[Perzija|Perzijanaca]] na istoku u 6. i 7. stoljeću pa jenije imalo snage obraniti ta područja prepustiloi druge svojimsusjedne vazalimapokrajine.
 
Većina znanstvenika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s iranskom vladajućom kastom, ili da su prvobitno bili [[Podrijetlo Hrvata|iranska plemena]], koja su stekla slavenske podanike. Negdje na početku sedmog stoljeća oba su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj Europi: "[[Bijela Hrvatska|Bijelu Hrvatsku]]", koja je obuhvaćala dio današnje južne [[Poljska|Poljske]], i "[[Bijela Srbija|Bijelu Srbiju]]", u današnjoj [[LužicaČeška|LužiciČeskoj]]. Odatle su se i jedni i drugi doselili na zapad Balkana. U vrijeme kad su oni došli na Balkan ondje je već postojalo brojno slavensko pučanstvo i brojnije od svih Srba i Hrvata zajedno. Taj slavenski supstrat zacijelo je asimilirao ostatke pučanstva, čiji su preci bili većinom [[Iliri]], [[Kelti]] i [[Rimljani]], a zatim pojedinci iz svih dijelova Rimskog Carstva pa i [[Goti]], [[Alani]], [[Huni]] i [[Avari]].
 
Srbi su se naselili na području koje odgovara današnjoj jugozapadnoj Srbiji (teritorij kasnije poznat pod imenom [[Raška]]), a s vremenom su širiliproširili svoju vlast i na teritorij [[Duklja|Duklje]] (današnja Crna Gora). Hrvati su se naselili otprilike na području, koje odgovara današnjoj Hrvatskoj, iu većinikoju današnjeje Bosnebio uključen i Hercegovineveći dio današnje Bosne, (osim gornjegistočnog pojasa tokadoline rijeke [[Drina|Drine]], [[Paganija|Paganiju]], (dio današnje južne Dalmacije) [[Zahumlje]] (dio južne Dalmacija i veći dio Hercegovine) i [[Travunja|Travunju]] (istočna Hercegovina i manji dio Crne Gore).
 
Lokalno je slavensko pučanstvo bilo organizirano na tradicionalnoj plemenskoj osnovi: hijerarhija jedinica počinjala je od porodice, porodice su bile udružene u rodove, a rodovi u [[pleme]]na. Teritorij jednog plemena zvanom [[župa]] vladao je teritorijalni poglavar zvani župan. Vjerovali su u tradicionalne slavenske bogove (ni za ovo ne postoj dokazi). [[Bizant]]sko Carstvo nije ondje izravno vladalo, ali je uspijevalo prisiliti pučanstvo da od vremena do vremena prizna njegovu vrhovnu vlast.
 
== Krajevi Bosne ==
[[Datoteka:Medieval_BiHKrajevi Bosne.pnggif||mini|desno|Oblasti, banovine i kneževine na području današnje Bosne i Hercegovine u ranom srednjem vijeku]]
JezgraPrava banovinepovijesna uBosna Bosnirazvila se nalazi na području gornjeg toka rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]], poznato pod imenom [[Vrhbosna]]. Od susjednih je područja bila odijeljena razvodnim planinama prema rijekama [[Vrbas]]u, [[Neretva|Neretvi]] i [[Drina|Drini]]. Do 10. stoljeća povijest prave Bosne je dionejasna. hrvatskogBosna kraljevstvaleži na razmeđi Hrvatske i Srbije, a okopovijesni izvori o njoj ne govore ništa. Sigurno je da prije [[950.]] godine jenije kratkotrajnobila u vlasti srpskih velikih župana. NakonJe teli epizodeprava (krajaBosna građanskogbila rata u Hrvatskoj) setada ponovnosamostalna vraća kaoili dio jake [[Srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske države]], koja kraljevinom postaje 300 godina prije Srbije, o tom nemamo izravnih povijesnih vijesti.
 
Vladar Bosne najprije ovisan, a kasnije neovisan gospodar zemlje oko gornjeg toka rijeke Bosne, zove se banom. Po [[Ljetopis popa Dukljanina|Dukljaninu]], bosanski ban je jedan od prvih velmoža hrvatske države. Banska je čast bila poznata samo Hrvatima tako da indirektno možemo zaključiti da je Bosna bila diou sklopu hrvatske države. [[Usora i Soli]] prostirale su se najvećim dijelom sjeveroistokaonim krajem, koji je nekad spadao [[rimske provincije|rimskoj provinciji]] [[Panonija|Panoniji]]. [[Podrinje]] je bilo područje s desne strane Drine, a u Raškoj je sezalo do iza Plevlje i Mileševa.
 
Današnjom Hercegovinom prostirale su se do 11. stoljeća samostalna hrvatska područja i to: [[Neretvanska kneževina]], U Makarskom primorju između rijeke [[Cetina|Cetine]] i Neretve i na otocima, [[Zahumlje]] ili [[Hum (država)|Hum]]ska zemlja od Neretve do [[Dubrovnik]]a i [[Travunja]] od Dubrovnika do [[Kotor]]a sa sjedištem u [[Trebinje|Trebinju]]. Područje Duklje danas čini Crna Gora. Pop Dukljanin navodi da su sva četiri navedena područja hrvatska i činili su zajedno državu [[Crvena Hrvatska]] (Croatia Rubea).
 
Crvenoj Hrvatskoj su pripadali gradovi [[Dubrovnik]], [[Bar (grad)|Bar]], [[Ulcinj]] i čitav teritorij današnje Hercegovine. Zapadno i sjeverozapadno od VrhBosneprave Bosne bili su krajevi koji su pripadali Hrvatskoj državi. Porfirogenet spominje, među 12 župa Bijele Hrvatske, [[Livno (županija)|Hlivno]] (današnje [[Livanjsko polje]]), [[Pset]] (oko Bosanske Krupe i Bosanskog Petrovca) i [[Pliva|Plivu]] (oko [[Jajce|Jajca]] i rijeke [[Pliva (rijeka)|Plive]]). Iz PlivePliva, Luka (Dnoluka) i [[Uskoplje|Uskoplja]] (na gornjem Vrbasu) pripojeni su lokalniBosni plemićiveć Hrvatinićiprije stvorilibana svoje knežeštvo Donjih Kraja u 13Kulina.<ref stoljeću,name a="HercegBosna" svoju moć su proširili na okolne posjede nakon smanjenja moći Šubića (čiji su prvo vazali bili) i jačanja Kotromanića./>
 
== 8. stoljeće ==
[[Datoteka:Slavic peoples 9c map.jpg|mini|desno|Rasprostranjenost Slavena na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće]]
Potkraj osmog i na početku devetog stoljeća sjevernu Hrvatsku, pa i dobar dio sjeverne i sjeverozapadne Bosne, osvojili su [[Franci]] [[Karlo Veliki|Karla Velikoga]]. Ti su teritoriji ostali pod franačkom vlašću sve do sedamdesetih godina devetog stoljeća. Vjerojatno se baš u tom razdoblju stari plemenski poredak u Bosni i Hrvatskoj počeo mijenjati po uzoru na zapadnoeuropski [[feudalizam]]. Usora i Soli pripadaju državi [[Braslav]]a i [[Ljudevit Posavski|Ljudevita Posavskog]], slavenskih ili [[Posavska Hrvatska|posavsko-hrvatskih knezova]] kojione vladajuoblasti, Donjomkoja Panonijomse (iliprostirala Posavskom Hrvatskom)Panonijom.
 
[[Srbi]] su bili uspostavili vlast nad dijelovima teritorija u današnjoj Hercegovini i Crnoj Gori, a istočna skupina srpskih župa u danasnjoj jugozapadnoj Srbiji bila je okupljena u neku vrstu srpske kneževine pod vlašću [[veliki župan|velikog župana]] oko sredine devetog stoljeća. Ni hrvatska niti srpska historiografija nemaju valjanih argumenata da dokažu pripadnost Bosne u srednjem vijeku Hrvatskoj ili Srbiji.
 
== 9. stoljeće ==
Line 36 ⟶ 40:
Od sredine 9. st. postoje izvori koji potvrdjuju pripadnost Bosne [[Primorska Hrvatska (kneževina)|kneževini Hrvatskoj]] za [[Trpimir]]a. Od [[864.]] do [[876.]] u Hrvatskoj pa tako i Bosni vlada knez [[Domagoj]], najgori knez Hrvata kako ga naziva mletački kroničar đakon Ivan. Vjerojatno, pod bizantskim utjecajem, protiv Domagoja je spremana urota, ali je otkrivena. Domagoj je vrlo drastično obračunao s urotnicima te ih sve poubijao.
 
Porfirogenet nam pripovijeda o borbama Hrvata i [[Bugari|Bugara]], negdje poslije god. 870., za [[kan Boris|kana Borisa]] i kneza Trpimira. Slična stvar događa se i god. [[926.]] za kralja Tomislava. Kako su Hrvatska i Bugarska međusobno graničile i imale direktne veze, između kojih je bila Bosna, to predstavljamože predstavljati još jedan dokaz hrvatstvada podrinjskihje iona vrhbosasnkihbila župahrvatska (iako je naravno nejasno zašto se uopće zove Bosna a ne Hrvatska i pripadanjazašto se stanovništno ne zove Hrvati već Bošnjani kad istihje Hrvatskojsve državi.toliko"jasno")
 
== 10. stoljeće ==
[[Datoteka:Oton_Ivekovic%2C_Krunidba_kralja_Tomislava.jpg|desno|mini|Krunidba [[Tomislav|kralja Tomislava]] na [[Duvanjsko polje|Duvanjskom polju]]]]
Hrvatski ralj [[Tomislav]] koji je vladao od [[910.]] do [[928.|928]] pobijedio je [[Bugari|Bugare]] i pred njihovom navalom zastitio Srbe [[926.]] u bitci koja se odvijala negdje u bosanskim planinama. VećinaVeći današnjedio Bosnesjeverne i Hercegovinezapadne Bosne bio je bilatada dio njegovog kraljevstva.
[[Datoteka:Tomislavova Hrvatska.jpg|mini|desno|[[Tomislav]]ovo [[Hrvatsko Kraljevstvo|Kraljevstvo]]]]
[[Datoteka:Krešimirova Hrvatska 1070.jpg|mini|desno|[[Petar Krešimir IV.|Krešimirovo]] Kraljevstvo]]
Nakon njegove smrti (vjerojatno [[928.]] godine), Hrvatsku je pogodio [[građanski rat]] i kratko vrijeme (između tridesetih i šezdesetih godina desetog stoljeća) veći dio Bosne pripao je srpskoj kneževini koja je priznavala vrhovnu vlast [[Bizant]]skog Carstva. Car Porfirogenet spominje u spisu "[[De administrando imperio]]" oko [[950.]] god., da je "horion Bosona" odnosno kraj ili zemljica Bosna pripadao Srbiji (državi kneza [[Časlav]]a) sa dva grada: kojimaKotor se(Kotorac nekod znaSarajeva točan lokalitet:ili Kotor (Kotorackoji kodje Sarajeva?danas Kotor-Varoš) i Desnik (Tešanj?). Tada se Bosna prvi put spominje u povjesnim izvorima, a sam naziv dolaziBosna po lokalitetu, odnosno rijeci Bosni ije predslavenskog je tj. ilirskog porijekla.
 
Car je pisao svoje djelo upravo u ono vrijeme, kad je Bugarska za cara Petra oslabila i kad je u Hrvatskoj vladala anarhija zbog bune bana Pribunje i ubojstva kralja [[Miroslav]]a 949. (Opaska koja nema apsolutno nikakve veze sa Bosnom osim ako autor želi svakom silom da od nje napravi Hrvatsku). Već oko 960. hrvatski kralj [[Mihajlo Krešimir II.]] ponovno zauzima cijelu Bosnu, kako bilježi pop Dukljanin. Možda je neko vrijeme pripadala i [[Samuilo]]voj makedonskoj državi. Zapadno i sjeverozapadno od prave Bosne, bili su krajevi koji su pripadali hrvatskoj državi ([[Bijela Hrvatska]]) sa župama Hlivno, Pset i Plivu. Vladari krajeva Crvene Hrvatske (uključujući Zahumlje i Travunju) po Dukljaninu su Hrvati poput Prelimira i Radoslava, a narod je katoličke vjere. Zahumljem s glavnim gradom Blagajem (današnja Hercegovina) u doba kralja Tomislava vlada moćni knez [[Mihajlo Višević]]. [[Mletačka Republika|Mletačka]] kronika (Ivan Mlečanin) spominje Mihajla kao kneza Hrvata. Naravno moglo bi se pisati i o povijesti samo Bosne i Hercegovine, ali za tim nema potrebe kada je jedini zadatak ovog članka da dokaže silno hrvatstvo ove države, koja bi se, da su se ljudi smatrali Hrvatima i bili Hrvati, zvala Hrvatska a ne Bosna. Bitno je naciopolitičke ciljeve postići, istina i povijest nisu ni bitni. Zato nastavljamo sa člankom u kojem se više opisuju hrvatski vladari i povijest nego država o kojoj treba da je riječ.
 
Zapadno i sjeverozapadno od Vrhosne, bile su druge župe i provincije hrvatske države ([[Bijela Hrvatska]]); Hlivno, Pset i Pliva, a granica je vjerojatno išla južno od Vlašića, tako da se hrvatska provincija Vrhbosna prostirala do današnje Zenice ili Zavidovića.
 
S južne strane su se nalazili lokalni vladari krajeva Crvene Hrvatske (uključujući Zahumlje i Travunju), koji su po Dukljaninu Hrvati poput Prelimira i Radoslava, a narod je katoličke vjere. Tim područjem (današnja istočna Hercegovina i djelovi Crne Gore) u doba kralja Tomislava vlada moćni knez [[Mihajlo Višević]]. [[Mletačka Republika|Mletačka]] kronika (Ivan Mlečanin) spominje Mihajla kao kneza Hrvata.
 
== 11. stoljeće ==
 
Zatim je, [[1019.]] godine, ponovo moćno [[Bizantsko Carstvo]] pod carem [[Bazilije II.|Bazilijem II.]], zatornikom Bugara, prisilio srpske i hrvatske vladare da priznaju bizantsku vrhovnu vlast. Godine [[1025.]], poslije smrti bizantijskog cara Bazilija II., počinje kraj bizantske dominacije na ovom područjuBalkanu, tako da [[1040.]] godine bizantski car mora potkupivati hrvatskogbosanskoga bana u bosni da mujoj se pridruži u ratu protiv dukljanskog kneza [[Vojislav]]a, koji se nastojao osamostaliti. UNominalno podaništvo Hrvata postupno se pretvorilo u nešto slično savezništvu pa je u 11. stoljeću Bosnom vladajuneko hrvatskivrijeme namjesnicivladao ihrvatski plemićinamjesnik, a nau krajnjemistočnom istokudijelu nekostanovito vrijeme i srpski vladari, kaokoji bizantskisu bili neposrednije pod bizantskim vazalinadzorom. Hrvatska se u doba kralja [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]], prostirala od Neretve do Drave i od mora do Drine. Kad je tuđinski utjecaj u Hrvatskoj za kralja [[Zvonimir]]a i osobito iza njegove smrti znatno porastao, nastojali su lokalnibosanski Hrvativelikaši izgraditiosamostaliti novuBosnu jezgrukoja državese upočinje odvajati od BosniHrvatske.
 
Više nezavisnosti uživali su krajevi južno od Bosne, teritorij Duklje i Hum ili Zahumlje, gdje su lokalni knezovi odolijevali vladavini Bizanta. Ti su krajevi ujedinjeni u jedinstvenu srpsku kneževinu, koja se u sedamdesetim godinama 11. stoljeća proširila i na srpski teritorij [[Raška|Rašku]]. Po Dukljaninu koncem 11. stoljeća zavladao je Bosnom na malo vremena nakon Zvonimirove smrti dukljanski kralj Bodin. U njoj je kralj Bodin postavio za kneza svog čovjeka Stjepana. Bodin je bio slavenski vladar, odnosno po Popu Dukljaninu crvenohrvatski, a ne srpski. U osamdesetim godinama proširila se [[Duklja]] pod kraljem Bodinom još i više pa je obuhvaćala veći dio Bosne, ali je nakon [[Bodin]]ove smrti [[1101.]] godine kraljevstvo uskoro propalo.
 
== 12. stoljeće ==
 
Kraj 11. stoljeća označava prekretnicu u povijesti [[Balkanski poluotok|Balkanskog poluotoka]]. Nakon Bodinove smrti, jačatežište srpskasrpskih Raška,političkih širitežnji premjestilo se na Dukljuistok, ina Rašku, koja je je postajepostala srce [[srednjovjekovna Srbija|srednjovjekovne kraljevine Srbije]]. Dotle je hrvatske zemlje ulazeprigrabila u savez s UgrimaUgarska, a [[1102.]] godine ugarski kralj [[Koloman]] okrunjen je za kralja Hrvatske. Tako je uspostavljen odnos izmedu te dvije države, uponekad odnos izravnog podložništva, a viduponekad [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|personalne unije i savezništva]]. Svi krajevi oko [[Bihać]]a, [[Bosanska Krupa|Krupe]], [[Cazin]]a, [[Sanski Most|Sanskog Mosta]], [[Bosanska Dubica|Dubice]], [[Bosanski Petrovac|Petrovca]], [[Bosanska Gradiška|Gradiške]], [[Prijedor]]a i [[Banja Luka|Banje Luke]] bili su hrvatski i nisu nikada Bosni pripadali prije njezina pada [[1463.]] godine ili su samo pripadali pojedinim bosanskim velikaškim porodicama vrlo kratko vrijeme. Ta područja su pripadala [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačkoj biskupiji]] i poslije će biti poznata pod nazivom [[Turska Hrvatska]].
[[Datoteka:Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.jpg|mini|[[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo]]]]
[[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-Ugarska]] je vlast se [[1102.]] godine protežeprotegnuta i po cijelojna BosniBosnu, ali tamoje vladaBosnom ban,kao službenikudaljenijim kraljai nedostupnijim teritorijem vladao ban, ačija njegovaje vlast u tijeku 12. stoljeća postajebila sve samostalnija. U 12. stoljeću, na[[Bosna]] istočnohrvatskimdobiva međamasasvim sejasne stvaraoblike nova feudalne feudalnadržave, državate dolazi do znatno čvršćeg povezivanja njenih područja. Najveći neprijatelji Bosne u to vrijeme su [[Ugarska]] i [[Bizant]], kojakoje čvršćesvim povezujesilama malenastoje hrvatskepripojiti kneževinesebi neke dijelove Bosne. UgarskoTo je vrijeme u kojem Bosna privremeno gubi i utvrđuje neka svoja područja. [[Arpadovići]] opet okupiraju Bosnu, a ugarsko-hrvatski kralj [[Bela II. Slijepi]] godine [[1138.]] naziva se kraljem Dalmacije, Hrvatske, RameUgarske i UgarskeRame, a [[Rama]] je tada značiznačila istočneUgarskoj hrvatskeuvijek Bosnu. Za ovo ne postoji nikakav izvor, ali nema veze, ovaj članak se ne bazira na izvorima nego na čistom nacionalizmu pa nam i vrhbosanskene provincijetrebaju. Bela II. proglašava sina Kolomana bosanskim vojvodom, a 1138. i sam uzima u kraljevski naslov i Bosnu (''rex Ramae''). Vjerojatno je Bela II. na saboru u [[Ostrogon]]u [[1139.]] dao VrhbosnuBosnu (''Bosnensem ducatum'') svome sinu Ladislavu uz otpor bosanske vlastele.
 
[[Hrvatski vladari#Bosanski banovi|Bosanski banovi]] supostaju, većinuuza vremenasve službenicisvoje nastojanje za slobodom, vazali ugarsko-hrvatskih kraljeva. Također i Bizant povremeno vlada nekim dijelovima današnje Bosne. OdU Bosni se od 1154. do 1163., spominje [[ban Borić]] koji je bio Hrvat i slavonski velikaš iz okoline Grabarja blizu Slavonskog Broda, iz obitelji [[Berislavići Grabarski]]. Ni za ovo ne postoje izvori, ali opet, nacizam je jači od istine. Drži se da su njegovi potomci bosanski banovi i kraljevi Kotromanići. NjegovoNe područjedrži, ali nema veze. Bitno je proturiti ideologiju, ne činjenice. U njegovo vrijeme vladanjaBosna u okviru hrvatsko-ugarske države stječe određenu autonomiju, ali je ipak hrvatska, kao jednai odsve hrvatskihu njoj. Ne trebaju nam za ovo zemaljačinjenice. [[Usora i Soli]] sjedinjuju se prvis putapravom administrativnoBosnom, povezujukoliko smi VrhBosnom,iz dokumenata znamo, za prvog poznatog bana Bosne Borića (prije 1163.). Banu su ta područja darovali ugarsko-hrvatski kraljevi, ali su ih poslije više puta ugarski vladari i oduzimali Bosni, jer su ih uvijek smatrali kao posebni, istočnoj banoviniBosni kasnije pripojeni dio [[Slavonija|Slavonije]] ili Ugarske. UKada zapisimase daruje, daruju ugarsko-hrvatski kraljevi, a kada se javljajuuzima, to su uvijek samo Ugari. Javljaju se samo kao ugarsko-hrvatske oblasti ili kao bosanske, nikad kao srpske. Bosna je hrvatska, ne srpska, i to je čitava poenta ovog članka.
 
U listini iz 1163. godine, kojom ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]] potvrđuje izvjesne privilegije "pred velikašima (svog) kraljevstva", među kojima nabraja i bosanskog bana Borića. Borić nije samostalan vladar Bosne, vazalaveć vazal ugarsko-hrvatskog kralja i velikašavelikaš Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, kojeg jea Bosna je samo dio kaotoga sastavnikraljevstva diojer je nekad bila sastavnim dijelom Hrvatske. Naravno, ni za ovo nam ne trebaju izvori. Samo je bitno naglasiti da je Bosna ustvari Hrvatska. Pobjeda Bizanta nad Hrvatsko-Ugarskom državom imala je za posljedicu pojaveda [[Bizant|Bizantske]]je vlastii naBosna istokuneko Hrvatskevrijeme (upotpadala Vrhbosni)pod [[Bizant]], od 1167. do 1180. Nakon uspješnog vojnog pohoda ekspanzionističkog cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]] ta vlast se širi i na ostatak Hrvatske, međutim svi vojni uspjesi ubrzo su pali u vodu nakon njegove smrti 1180. godine. Hrvatska obnavljaje obnovila svoju uniju s Ugarskom. Bosna se, ameđutim, lokalnioslobodila Hrvatiugarske uvlasti. BosniKako dobijajunjome nije više autonomijevladalo ni [[Bizantsko Carstvo]] ni [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatska]], uspjela je prvi put postati manje više nezavisna država.
 
[[Pliva]], Luka (Dnoluka) i [[Uskoplje]] (današnje Skoplje na gornjem Vrbasu) [[Donji krajevi|pripojeni su Bosni]] već prije bana Kulina. Ljetopisac [[Kinam]] je također pribilježio da Bosnu od Srbije dijeli rijeka [[Drina]]. Crta razdjelnica koja je ostala istočna granica Bosne, u većem dijelu njene kasnije povijesti. Podrinje je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Koncem 12. stoljeća Zahumlje, Travunju i Duklju osvaja [[Stefan Nemanja]] i pripaja ih Srbiji. Sredinom 12. stoljeća pop Dukljanin dijeli Primorje (Maritima) na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, a s druge strane Srbiju ili Zagorje (Surbia, Transmontana) koju dijeli na Bosnu i Rašku. U takvom misaonom ozračju i papinske bule potkraj 12. i u prvoj polovici 13. stoljeća, sadržaj kojih se očigledno temeljio na dubrovačkim obavijestima, poistovjećuju Srbiju s Bosnom (regnum Servilie, quod est Bosna). No kasnije se više puta Hum sjedinjuje s Hrvatskom npr. od 1198. do 1210. godine za vrijeme hrvatskog hercega Andrije.
 
== Vjera ==
Redak 74:
Što se tiče vjerske organizacije, Bosna je u ranom srednjem vijeku bila vezana za Hrvatsku, a ne za srpske zemlje: bosanska biskupija (''ecclesia bosniensis''), spominje se kao rimokatolička biskupija u drugoj polovici 11. stoljeća (nakon [[crkveni raskol|crkvenog raskola]] izmedu [[Rim]]a i [[Carigrad]]a 1054. godine). Godine 1089. ptpala je pod nadbiskupiju u [[Bar (grad)|Bar]]u. Čini se da je potpala i pod jurisdikciju [[Splitska nadbiskupija|Splitske nadbiskupije]] nakon toga. U 12. stoljeću pripojena je [[Dubrovačka biskupija|Dubrovačkoj nadbiskupiji]]. [[Hrvati]] u Hrvatskoj bivaju pokršteni za vrijeme kneza [[Višeslav]]a (oko [[800.]]), a [[Srbi]] bivaju definitivno pokršteni tek u doba [[Sveti Sava|Svetog Save]], a to je kraj 12. stoljeća.
 
[[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|Katolička crkva]] u unutrašnjosti Hrvatske (koje je Bosna dio)Bosni se razlikovala od one na Zapadu: biskupi su bili domaći ljudi, glagoljaši sa narodnim imenima (Radogost, Dragonja, Vladimir, Bratoslav), koristili su slavensko bogoslužje, (zaa štonije jebilo postojalagradnje dozvola[[katedrala]] pape)ni kaptola te se nije ubirala desetina. ProcesDo pojave dominikanaca 13. stoljeću nije bilo ni [[crkveni redovi|crkvenih redova]]. Za to vrijeme proces pokrštavanja Slavena u unutrašnjostiBosni teče mnogo sporije i mnogo dulje uz duže zadržavanje poganskih vjerovanja. To se zbiva zbog neorganiziranosti i nesnalažljivosti misionara, nedostupnosti i geografske izoliranosti. [[Datoteka:Paganiate Zahumljesukobljenih Travuniainteresa Duklja.png|mini|desno|[[CrvenaHrvatske, kasnije Hrvatska|Sklavinije]]:hrvatsko-ugarskih kraljeva i [[PaganijaBizant]]a, [[Zahumlje|Hum]]zapadne katoličke i [[Travunja]]]]istočne bizantske crkve.
 
Na drugom splitskom saboru [[927.]] godine, javlja se uz kralja Tomislava i zahumski knez [[Mihajlo Višević]], odlučan katolik, kojemu papa [[Ivan X.]] piše poseban list što dokazuje katoličanstvo u Zahumlju, a kad su [[Nemanjići]] zauzeli [[Zahumlje]], protjerali su iz [[Ston]]a katoličkog biskupa i postavili pravoslavnoga. Pravoslavni biskup se u Zahumlju nije mogao zadržati ni 25 godina. Istočna područja današnje Bosne i Hercegovine, prije svega [[Podrinje]], [[Hum (država)|Hum]] i [[Travunja]] (današnja istočna Hercegovina i dio Crne Gore) su tek od 16. stoljeća postali u velikoj mjeri pravoslavni, Podrinje je to bilo i prije.▼
Hrvatska se, u doba Petra Krešimira IV. ([[1058.]]-[[1075.]]), prostirala do Drine i Neretve, ali tada u Hrvatskoj nije bilo dovoljno klera da sprovede uspješno pokrštavanje naroda u Bosni. Sa druge strane, [[Srbija]] toga doba nije prelazila Drinu, već je samo imala nekoliko posjeda u Humu, a i nisu bili još pokršteni. Biskupije nisu imale nikavu stvarnu teritorijalnu kompetneciju nad Bosnom, već samo u priobalnom pojasu Jadranskog mora.
[[Datoteka:Pagania Zahumlje Travunia Duklja.png|mini|desno|[[Crvena Hrvatska|Sklavinije]]: [[Paganija]], [[Zahumlje|Hum]] i [[Travunja]]]]
▲Međutim, kao što ćemo uskoro vidjeti, [[crkva]] je u Bosni imala neke svoje osebujne značajke po kojima se zacijelo vrlo rano počela razlikovati od latinskih crkava na dalmatinskoj obali. Na drugom splitskom saboru [[927.]] godine, javlja se uz kralja Tomislava i zahumski knez [[Mihajlo Višević]], odlučan katolik, kojemu papa [[Ivan X.]] piše poseban list što dokazuje katoličanstvo u Zahumlju, a kad su [[Nemanjići]] zauzeli [[Zahumlje]], protjerali su iz [[Ston]]a katoličkog biskupa i postavili pravoslavnoga. Pravoslavni biskup se u Zahumlju nije mogao zadržati ni 25 godina. Istočna područja današnje Bosne i Hercegovine, prije svega [[Podrinje]], [[Hum (država)|Hum]] i [[Travunja]] (današnja istočna Hercegovina i dio Crne Gore) su tek od 16. stoljeća postali u velikoj mjeri pravoslavni, Podrinje je to bilo i prije.
 
== Etnicitet ==
Line 82 ⟶ 85:
Rubne sklavinije Bosna, Hum i Travunja su čak i bile u par navrata pod srpskom vlašću, napose oko sredine 10. i potkraj 11. stoljeća, iako su većinu tog vremena mnogo tješnije povezane s ostalim hrvatskim zemljama. Ovdje se ističe jedanod simbola političkih veza Bosne s hrvatskim svijetom jest činjenica da su njeni vladari nosili hrvatsku titulu ban od najranijih vremena dok se vrhovni poglavar Srba oduvijek zvao velikim županom, a nikad banom.
Većina teritorija današnje BiH je bila u [[Srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskim rukama]], a stanovnici rubnih sklavinija poput, ranosrednjovjekovne Bosne, Huma i Travunje su u svojoj vjerskoj i političkoj povijesti bili bliži drugim [[Hrvati]]ma.
Svejedno, zbog nedostatka materijalnih ostataka ne može se sa stopostotnom sigurnošću utvrditi etnicitet stanovnika tih rubnih područja, što nije iznimka u europskim okvirima, iako ih se s velikom sigurnošću može uvrstiti u Hrvate.
 
== Unutarnje poveznice ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Bosna_i_Hercegovina_u_ranom_srednjem_vijeku"