Nicolae Ceaușescu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 34:
'''Nicolae Ceauşescu''' ([[Scorniceşti]], [[26. siječnja]] [[1918]]. - [[Târgovişte]], [[25. prosinca]] [[1989]].), predsjednik [[Rumunjska|Rumunjske]], [[Komunizam|komunistički]] vođa zemlje od [[1965]]. do njegovog uklanjanja i pogubljenja [[1989]]. godine.
==Rani život i početak karijere==
Rođen je u selu [[Scorniceşti]], [[Rumunjska]] [[26. siječnja]] [[1918]]. godine. S 11 godina odlazi u [[Bukurešt]], gdje radi kao obućarski šegrt.
Godine [[1932.]] pridružio se tada ilegalnoj [[KPR|Komunističkoj partiji Rumunjske]], i kao njen aktivist nekoliko puta je uhićivan tijekom [[1933.]] i [[1934.]] godine. Zahvaljujući tome, u njegovom policijskom dosjeu stajalo je da je ''"opasan komunistički agitator"'' i ''"aktivan distributor komunističke i antifašističke propagande"''. Tada se povukao u ilegalu, no [[1936.]] godine je uhićen i poslan na dvogodišnju robiju u [[zatvor Doftana]].
[[Datoteka:Elena Ceausescu portrait.jpg|thumb|180px|lijevo|[[Elena Ceaușescu|Elena Petrescu]], Ceauşescuova supruga.]]
Po izlasku iz zatvora, [[1939.]] godine upoznao se s [[Elena Ceauşescu|Elenom Petrescu]], s kojom će se i oženiti [[1946.]] - ona je igrala veoma važnu ulogu u političkom životu Rumunjske tijekom narednih desetljeća. Nicolae je ponovo uhićen [[1940.]] godine. Godine 1943. na robiji upoznaje [[Gheorghe Gheorghiu-Dej|Gheorghea Gheorghiu-Deja]] i postaje njegov sljedbenik. Poslije [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]], kada je Rumunjska počela padati pod utjecaj [[SSSR]]-a, Ceauşescu je bio na funkciji Sekretara Saveza komunističke omladine ([[1944.]] - [[1945.]]).
Kada su komunisti potpuno preuzeli vlast u Rumunjskoj [[1947.]] godine, Ceauşescu je bio ministar poljoprivrede, a zatim zamjenik ministra oružanih snaga. Godine [[1952.]] Gheorghiu-Dej ga je uveo u [[Centralni komitet]], [[1954.]] ulazi u [[Politbiro]], a nedugo potom postaje drugi čovjek u partijskoj hijerarhiji.
==
{{dvostruka slika|desno|Flag of Romania (1965-1989).svg|230|Coat of arms of the Socialist Republic of Romania.svg|140|<center>Zastava i grb SR Rumunjske.</center>}}
Tri dana nakon smrti Gheorghiu-Deja u ožujku [[1965.]] godine, Ceauşescu je postao [[Generalni sekretar]] Rumunjske radničke partije. Jedan od njegovih prvih poteza bio je da partiju preimenuje u [[Komunistička partija Rumunjske]], a da službeni naziv države, umjesto [[Narodna Republika Rumunjska]], bude - [[Socijalistička Republika Rumunjska]]. Godine [[1967.]] još više učvršćuje svoju vlast, postavši predsjednik Državnog komiteta.
Ceauşescu je u početku bio popularan vođa, prvenstveno zbog vođenja neovisne vanjske politike zemlje, usprkos dominaciji politike SSSR-a u Rumunjskoj. Godine [[1960.]] okončao je aktivno sudjelovanje Rumunjske u [[Varšavski pakt|Varšavskom paktu]] (iako je zemlja formalno i dalje bila članica); odbio je da na strani Pakta sudjeluje u napadu na [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]] u [[Praško proljeće|proljeće]] [[1968.]] godine, pa je čak i otvoreno osudio tu akciju. Iako je SSSR bio vrlo tolerantan prema Ceauşescuovoj neposlušnosti, zbog ovakve politike Rumunjska je imala status ''"crne ovce"'' u Istočnom bloku.
U ožujku [[1974.]] godine Ceauşescu je svojim titulama dodao i onu "predsjednika Rumunjske" (do tada funkcija predsjednika države nije postojala, već je predsjednik Državnog komiteta imao poziciju šefa države). U vanjskim poslovima i dalje je vodio neovisnu politiku – na primjer, [[1984.]] godine Rumunjska je bila jedna od samo tri komunističke zemlje koje su sudjelovale na [[XXIII. Olimpijske igre - Los Angeles 1984.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u [[Los Angeles]]u, [[SAD]] (druge dvije zemlje bile su [[SFR Jugoslavija]] i [[NR Kina]]). Isto tako, Rumunjska je prva iz Istočnog bloka uspostavila službene odnose s Europskom zajednicom (ugovori o preferencijalima iz [[1974.]] godine i o industrijskim proizvodima iz [[1980.]] godine). Ceauşescu je, međutim, odbijao provesti šire reforme. Njegova politika držala se [[Staljin]]ovog kursa koji je utemeljio Gheorghiu-Deja. Protivljenje sovjetskoj kontroli uglavnom se ogledalo u odbijanju da se počne sa [[destaljinizacija|destaljinizacijom sistema]]. [[Tajna policija]] [[Securitate]] čvrsto je držala pod kontrolom javnu riječ i medije i nije dozvoljavala nikakvo opozicijsko djelovanje.
Godine [[1971.]] Ceauşescu je posjetio [[Kina|NR Kinu]] i [[Sjeverna Koreja|Sjevernu Koreju]]. Tada se veoma zainteresirao za ideju potpune nacionalne transformacije po uzoru na programe Radničke partije Koreje i kineske [[Kineska kulturna revolucija|Kulturne revolucije]]. Ubrzo je počeo uvoditi sjevernokorejski sistem tamošnjeg predsjednika [[Kim Il-sung]]a, a njegova filozofija prevođena je na rumunjski jezik i naširoko distribuirana po zemlji.
Redak 55:
Godine [[1972.]] Ceauşescu je započeo program sistematizacije. Promoviran kao način da se izgradi ''"višestrano razvijeno socijalističko društvo"'', program rušenja, raseljavanja i ponovne gradnje započet je najprije na selu, a kulminirao je pokušajem da se potpuno preoblikuje i sam glavni grad. Više od petine centralnog dijela Bukurešta, uključujući i crkve i povijesne zgrade, porušeno je tijekom 80-tih godina, kako bi Ceauşescu izgradio grad po svojoj zamisli. [[Palača naroda]] (''"Casa Poporului"''), sada zgrada Parlamenta, druga je po veličini zgrada na svijetu (posle američkog [[Pentagon]]a). Kao dio svojih programa "urbanizacije" i "industrijalizacije", Ceauşescu je planirao rušenje mnogih sela i raseljavanje seljaka po gradovima. Vjerojatno su u sprječavanju ovakvih nauma veliku ulogu odigrali projekti nevladinih organizacija ''"Bratska sela"'', kojima su uspostavljane veze između europskih i rumunjskih ruralnih zajednica.
==
Godine [[1966.]] Ceauşescu je zabranio kontracepciju i namjerne pobačaje, a uvedene su i druge mjere radi povećanja prirodnog priraštaja, kao što je poseban porez u iznosu 10-20% prihoda koji su plaćali pojedinci bez djece stariji od 25 godina, oba spola, bez obzira jesu li u braku ili ne. Pobačaj je bio dozvoljen jedino u slučajevima kada je žena starija od 42 godine, ili je već majka četvoro (kasnije petoro) djece. Majke sa najmanje petoro djece dobivale su značajne beneficije, dok su one s najmanje desetoro djece proglašavane "heroj-majkama", dobivale su zlatnu medalju, automobil na poklon, besplatan prijevoz željeznicom, i sl.; međutim, samo je nekoliko žena ovo zaista i ostvarilo - u praksi, prosječna rumunjska obitelj ima 2-3 djece.<ref>[http://www.country-studies.com/romania/demographic-policy.html Demografska politika komunističke Rumunjske, studija američke Kongresne biblioteke]</ref> Štoviše, zbog podvrgavanja ilegalnim pobačajima, mnogo žena je umrlo ili je trajno obogaljeno.<ref>[http://www.sustainabilityinstitute.org/dhm_archive/index.php?display_article=vn318cohort_of67ed]</ref>
Istovremeno, zbog rastućeg broja razvoda, vlasti su maksimalno zakomplicirale proceduru rastave - brak se mogao poništiti samo u izuzetnim slučajevima. Do kraja 1960-ih godina povećan broj stanovnika pratilo je rastuće siromaštvo i sve veći broj beskućnika i djece siročadi u urbanim oblastima. Ovo je, u kombinaciji sa nekontroliranim napuštanjem djece, doprinijelo epidemiji [[AIDS]]-a krajem 1980-ih godina. Stvari je još više pogoršalo uporno odbijanje režima da prizna postojanje bolesti i omogući provođenje [[HIV]] testova.
== Pacepin bijeg ==
[[Datoteka:CeausescuKim1971.jpg|300px|mini|Nicolae Ceauşescu i sjevernokorejski vođa [[Kim Il-Sung]] [[1971.]] godine.]]
Godine [[1978.]] visoki dužnosnik Rumunjske tajne policije Securitate, [[Ion Mihai Pacepa]] pobjegao je u [[SAD]]. General po činu, bio je najviši časnik koji je ikad pobjegao iz sovjetskog bloka tijekom [[Hladni rat|Hladnog rata]].<ref>Ion Mihai Pacepa,
[http://www.nationalreview.com/comment/pacepa200409200814.asp No Peter the Great: Vladimir Putin is in the Andropov mold]</ref> Svojom izdajom zadao je težak udarac režimu, što je nagnalo Ceauşescua da reorganizira [[Securitate]]. Pacepina knjiga ''Crveni horizonti: Bilješke glavnog komunističkog špijuna'' (ISBN 0895265702), objavljena [[1986.]] godine, otkriva pojedinosti Ceauşescuove vladavine, kao što su suradnja s arapskim teroristima, opsežna špijunaža američke industrije i dobro razrađene mjere za dobivanje političke podrške Zapada. Nakon Pacepinog odlaska zemlja je postala još izoliranija, a ekonomski rast je zaustavljen. U Ceauşescuovu obavještajnu agenciju masovno infiltriraju agenti stranih službi, a on počinje gubiti kontrolu nad zemljom. Pokušao je nekoliko reorganizacija ne bi li se riješio Pacepinih starih suradnika, ali bez uspjeha.
Kasnije, povodom Pacepine molbe za povratak imovine i položaja, predsjednik [[Ion Iliescu]] službeno je objavio da je Pacepa ''"jedan zbunjen čovjek"'' koji je imovinu stekao nelegalno, zloupotrebom svog moćnog položaja. Rumunjski Vrhovni sud, pak, poništio mu je smrtnu kaznu, vratio mu čin i naredio povratak imovine.
==
Ceauşescu je stvorio sveprisutan [[kult ličnosti]] - sebi je dodijelio titule ''"Vođe"'' ([[Conducător]]) i ''"Karpatskog genija"'' (''Geniul din Carpaţi''). Za njega je napravljeno i posebno žezlo, po ugledu na rumunjske kraljeve.
Kako bi spriječio nove izdaje nakon Pacepinog bijega, Ceauşescu je na važne pozicije u vlasti ubacio i svoju suprugu Elenu i druge članove obitelji.
==
[[Datoteka:Ceausescu and Nixon 3.jpg|mini|350px|lijevo|[[Gerald Ford]], američki predsjednik [[Richard Nixon]] i Nicolae Ceaușescu u rumunjskom veleposlanstvu [[1973.]] godine.]]
Rumunjska je pod Ceaușescuom bila četvrti izvoznik oružja u Europi. Međutim, brojni Ceaușescuovi potezi ukazivali su na to da je priželjkivao [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]]. Zbog ostvarenja tog cilja, činio je značajne napore da se nametne kao posrednik između [[PLO|Palestinske oslobodilačke organizacije]] ([[PLO]]) i [[Izrael]]a. Organizirao je i uspjeli referendum za smanjenje Rumunjske vojske za 5%; održavao je velike skupove za mir, pa čak napisao i pjesmu na tu temu.
Redak 80:
[[Francuska]] je Ceaușescua odlikovala Medaljom časti.
==
[[Datoteka:BrezhnevCeausescu.gif|okvir|Nicolae Ceauşescu i sovjetski vođa [[Leonid Iljič Brežnjev]] na sastanku tijekom [[1970-ih]]
Usprkos sve jačem totalitarizmu, Ceauşescuova politička samostalnost od [[SSSR]]-a i njegova osuda invazije na [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]] 1968. godine privukli su pažnju zapadnih sila koje su ga smatrale antisovjetskim vođom, pa su ga financirale nadajući se da će time izazvati raskol u [[Varšavski pakt|Varšavskom paktu]]. Ti zajmovi, međutim, nisu bili baš najpovoljniji - više od 13 milijardi [[dolar]]a kredita za financiranje programa ekonomskog razvoja, potpuno je financijski iscrplo zemlju. Pokušavajući popraviti stanje, Ceauşescu je odlučio da u potpunosti eliminira vanjski dug. Raspisao je referendum za promjenu Ustava, čime bi ubuduće bilo zabranjeno bilo kakvo vanjsko zaduživanje. Na referendumu je dobio skoro stopostotnu podršku stanovništva.
Radi otplate dugova, 1980-ih Ceauşescu je naredio izvoz najvećeg dijela poljoprivredne i industrijske proizvodnje. To je rezultiralo nestašicama koje su stanovništvo dovele u situaciju da se bori za opstanak, jer su uvedene racionizacije hrane i redovne restrikcije grijanja, plina i struje. U periodu od [[1980.]] do [[1989.]] došlo je do konstantnog pada životnog standarda. Karakteristične su bile stalne nestašice hrane i robe široke potrošnje. Službeno objašnjenje bilo je da zemlja otplaćuje svoje dugove, a narod je prihvatio patnju u nadi da će to kratko potrajati, a radi općeg boljitka. Za sve to vrijeme, državna televizija često je prikazivala Ceauşescua kako ulazi u dobro opskrbljivanje prodavaonice.
Dug je u potpunosti otplaćen u ljeto [[1989.]] godine, nekoliko mjeseci prije svrgavanja Ceauşescua sa vlasti.
==
[[Datoteka:Nicolae Ceaucescu 1978.jpg|mini|lijevo|250px|Nicolae Ceauşescu i američki predsjednik [[Jimmy Carter]] [[1979.]] godine]]
Ceauşescuova staljinistička kontrola nad svim aspektima vjerskog, obrazovnog, privrednog, društvenog i građanskog života<ref>Tănase, str. 24-25</ref> sve više je otežavala situaciju u zemlji. Godine [[1987.]] dogodio se neuspješan pokušaj štrajka u [[Braşov]]u - vojska je zauzela tvorničke pogone i ugušila radničke demonstracije.
Tijekom [[1989.]] godine Ceauşescu je bio još izoliraniji od ostalog komunističkog svijeta - u kolovozu [[1989.]] godine zalagao se za održavanje summita na kome bi se raspravljalo o problemima istočnoeuropskog komunizma i ''"branio socijalizam"'' u ovim zemljama, ali njegov prijedlog su odbacile članice Varšavskog pakta i Kina. Pad [[Berlinski zid|Berlinskog zida]] i smjenu svog južnog kolege, bugarskog vođe [[Todor Živkov|Todora Živkova]] u studenom [[1989.]] Ceauşescu nije vidio kao nagovještaj opasnosti po svoj položaj posljednjeg komunističkog vođe u Istočnoj Europi.
==
Tijekom [[1989.]] godine Ceauşescu je pokazivao znakove potpunog odbijanja sagledavanja realnosti. Dok je zemlja prolazila kroz izuzetno težak period, a narod provodio sate u dugim redovima za kruh ispred praznih prodavaonica, on je na državnoj televiziji prikazivan u trgovinama prepunim hrane kako veliča ''"visok životni standard"'' koji je omogućio svom narodu. U drugoj polovini [[1989.]] godine u TV dnevnicima izlistavani su [[kolhoz]]i sa tobožnjim rekordnim prinosima, što je bilo suprotno od nestašica koje su tada osjećali obični građani.
Neki su mu, misleći da je Ceauşescu neobavješten o tome što se događa u zemlji, pokušali dostaviti peticije i žalbe prilikom njegovih brojnih posjeta raznim krajevima zemlje. Međutim, kad god bi dobio pismo, odmah bi ga prosljeđivao ljudima iz osiguranja. Vjerojatno će zauvijek ostati nepoznato da li je ikad pročitao neko od tih pisama. Narod je snažno obeshrabrivan da mu se direktno obraća; u protivnom, moglo je doći do vrlo loših konsekvenci po prekršiteljce od strane tajne policije.
==
[[Datoteka:Propaganda poster Ceausescu.jpg|mini|200px|Rumunjska [[1986.]] godine. U pozadini se vidi poster koji slavi 65 obljetnicu osnivanja KPR i režim Nicolaea Ceauşescua.]]
Ceauşescuov režim srušen je nakon serije krvavih događaja u [[Temišvar]]u i [[Bukurešt]]u tijekom prosinca [[1989.]] godine.
U studenom [[1989.]] godine, na 14. kongresu KPR (Komunističke partije Rumunjske), tada 71-godišnji Ceauşescu reizabran je za predsjednika KPR-a na još pet godina.
Demonstracije u Temišvaru bile su izazvane vladinim pokušajem da progna [[László Tőkés|Lászla Tőkésa]], mađarskog svećenika, zbog navodnog širenja nacionalne mržnje. Članovi mađarske vjerske zajednice, u znak podrške Tőkésu, okupili su se oko njegovog stana, a spontano su im se pridružili i rumunjski studenti. Ove demonstracije ubrzo su prerasle u opći prosvjed protiv Ceauşescuovog režima. Dana [[17. prosinca]] [[1989.]] godine vojska, policija i Securitate otvorile su vatru na demonstrante.
Narednog dana Ceauşescu odlazi u službeni posjet [[Iran]]u, a supruzi Eleni i suradnicima prepušta zadatak da uguše demonstracije u Temišvaru. Po njegovom povratku iz Irana, [[20. prosinca]], situacija postaje još zategnutija. U svom obraćanju naciji iz TV studija u zgradi Centralnog komiteta, Ceauşescu je događaje u Temišvaru opisao kao ''"mješanje stranih sila u unutrašnje stvari Rumunjske"'' i ''"vanjsku agresiju na rumunjski suverenitet"''. Pošto nacionalni mediji nisu izvještavali o događajima u Temišvaru, ostatak zemlje je za demonstracije čuo preko stranih radio stanica (Glasa Amerike i Radija slobodna Europa), a vijesti su se širile i od usta do usta.
Redak 113:
Prekinut TV prijenos "skupa podrške" i Ceauşescuova senilna reakcija na događaje od prethodnog dana, učinili su da se do jutra [[22. prosinca]] protesti prošire na sve veće gradove u zemlji. Ceauşescu je preuzeo vodstvo nad vojskom poslije sumnjive smrti dotadašnjeg ministra obrane [[Vasilea Milea|Vasilea Mileae]]. Još se jednom pokušao obratiti masi okupljenoj ispred CK, ali su ga u tome spriječili protestanti koji su provalili vrata zgrade, ovog puta neosigurana vojskom i policijom. Bračni par Ceauşescu sa vrha zgrade pobjegao je helikopterom, što će se pokazati kao pogrešna odluka (s obzirom da su kroz podzemne tunele mogli pobjeći mnogo sigurnije).
==
I dalje su kontroverzna tumačenja događaja iz prosinca [[1989.]] godine. Mnogi upućeni, uključujući i Filipa Teodorescua, u to vrijeme visokog časnika Securitate, navode da je grupa generala-zavjerenika iz Securitate tada iskoristila priliku da izvrši [[državni udar]]. Drugi, pak, iznose konkretnije tvrdnje o prirodi zavjere. Tako pukovnik Burlan zastupa stav da je državni udar pripreman još od [[1982.]] godine i da je prvobitno planirano da bude izveden tijekom novogodišnje proslave, ali da je razvoj događaja diktirao promjenu plana i prilagođavanje novoj situaciji. Ostaje u domeni špekulacija je li postojala još neka zavjera da se izvrši državni udar, i ako je, tko je sve bio umješan. Postoje dvije moguće varijante: da su ova događanja jednostavno bila kombinacija prvobitne revolucionarne energije i konfuzije koja je nastala ili da su pojedinci iz vojske jednostavno iskoristili priliku koja im se ukazala tijekom masovnih protesta da prigrabe vlast za sebe.
Redak 121:
== Ceauşescuov kraj ==
Dana [[22. prosinca]] [[1989.]] godine Ceauşescu je sa suprugom Elenom helikopterom pobjegao iz Bukurešta, najprije u njegovu rezidenciju u [[Snagov]]u, a odatle u [[Trgovište]], gdje ih je uhvatila lokalna policija. Nakon nekoliko sati čekanja (Vjerojatno dok policajac na osnovu vijesti s radija nije zaključio koja opcija ima više šansi za pobjedu), predani su vojsci. Dana [[25. prosinca]] vojni prijeki sud osudio ih je na smrt po raznim optužbama, od nelegalnog bogaćenja do genocida. Streljani su u Trgovištu. Prije nego što su ubijeni, Ceauşescu je otpjevao dio ''"[[Internacionala|Internacionalne]]"'' i rekao da će povijest pokazati da je on bio u pravu. Njegova supruga vikala je prisutnima da idu dovraga.<ref>[http://danielsimpson.blogspot.com/2001_12_01_danielsimpson_archive.html Daniel Simpson, "Ghosts of Christmas past still haunt Romanians"]</ref>
Egzekuciju nad Ceauşescuovima izvršio je zapovijednik Ionel Boeru.
Redak 129:
Grob Ceauşescuovih, službeno, ne postoji. Na grobnici gdje su pokopani stoje imena dva generala s datumom smrti koji odgovara datumu smrti bračnog para Ceauşescu. Država je odbila sve zahtjeve obitelji i sljedbenika da se posmrtni ostaci prenesu u neki mauzolej ili crkvu i da im se grob obilježi.
==
[[Datoteka:TimbruNicolaeCeausescu.png|mini|200px|Poštanska marka koja slavi Ceauşescua.]]
Ceauşescuovi imaju jednog posvojenog sina, Valentina Ceauşescua (njega su usvojili da bi dali primjer sunarodnjacima kako se treba brinuti za siročad, kojih je u Rumunjskoj bilo jako puno), kćerku Zoiu ([[1950.]] - [[2006.]]) i sina Nicua ([[1951.]] - [[1996.]]). Kada su mu umrli roditelji, Ceauşescu je naredio izgradnju crkve na čijim su zidovima bili oslikani njihovi portreti .
Redak 137:
Ceauşescuovo osiguranje bilo je relativno malo u usporedbi s brojem ljudi koji su danas angažirani za osiguranje visokih rumunjskih službenika - samo 40 ljudi osiguravalo je njegove rezidencije i cijelu obitelj. Šef osiguranja bio je pukovnik [[Dumitru Burlan]], koji tvrdi da su njegovi ljudi imali samo dva pištolja, što je nedovoljno za bilo kakvu ozbiljniju obranu. Razlog za to je, po njegovim riječima, Ceauşescuova samouvjerenost da ga sunarodnjaci vole i da mu zaštita zapravo nije ni potrebna. Ovo u mnogome objašnjava zašto su tako lako Ceauşescuovi uhvaćeni nakon bijega.
Samo u slučaju Ceauşescua dogodilo se da je dansko odlikovanje Medalja Slona opozvano nakon što je dodijeljeno. Naime, [[23. prosinca]] [[1989.]] godine, Njeno veličanstvo kraljica [[Margareta II.]] naredila je da se orden kojim je Ceauşescu odlikovan vrati [[Danska|Danskoj]], a da se njegovo ime briše iz državnog protokola.
I engleska kraljica [[Elizabeta II.]] brisala je Ceauşescuovo ime iz protokola odlikovanja i zatražila vraćanje odlikovanja koje mu je svojevremeno dodijelila.<ref>[http://www.royal.gov.uk/output/Page4872.asp]</ref>
Redak 145:
Hvaljenje i veličanje Ceauşescua u medijima zabranjeno je zakonom.
==
*''Izvještaj o zajedničkoj svečanoj sjednici CK KP Rumunjske, Nacionalnog vijeća Socijalističkog fronta jedinstva i Velike narodne skupštine: Obilježavanje 60-godišnjice stvaranja unitarne Rumunjske nacionalne države'', 1978.
*''Najveći problemi našeg vremena: iskorjenjavanje nerazvijenosti, povezivanje država, izgradnja novog međunarodnog ekonomskog poretka'', 1980.
Redak 153:
*''Istoria poporului Român în concepţia preşedintelui'', 1988.
==
{{izvori}}
==
*''Mic Dicţionar Enciclopedic'' ("Мali enciklopedijski rječnik"), 1978.
* Edward Behr, ''Kiss the Hand you Cannot Bite'', ISBN 0679401288
| |||