Razlika između inačica stranice »Dubrovački srbokatolički pokret«

bez sažetka
Pokret [[Srbi|Srba]] [[katoličanstvo|katolika]] javlja se u [[Dubrovnik]]u krajem [[19. stoljeće|19.]] i početkom [[20. stoljeće|20.]] stoljeća.
 
Iz pisma koje je Josipu Jurju Strossmayeru napisao 1893. napisao [[Antun Stražičić]], novinar i publicist iz Dubrovnika, razvidno je kako se odvijala velikosrpska propaganda u Dubrovniku tog vremena, kao i kako su se dubrovački Hrvati toj propagandi uspješno oduprijeli. VelikosrpskaSrbokatolički propagandapokret polučilau jeDubrovniku djelimičniipak uspjeh.nije Bilazaživio te je totijekom pojava t.zv[[20. Srba-katolikastoljeće|20. Budućistoljeća]] dau je ta pojava bila nastalapotpunosti neprirodnozamro, iskonstruirano,a kaodubrovački neštose umjetnokatolici pokazaladanas sevelikom prolaznomvećinom ideklariraju nije se ukorijenila[[Hrvati|Hrvatima]]. <ref>[http://www.mzos.hr/svibor/6/02/016/rad_h.htm SVIBOR - Radovi - projekt broj: 6-02-016.] Ivo Perić: Jedno pismo Dubrovèanina Antuna Stražičića upućno Josipu Jurju Strossmayeru (Prilog upoznavanju nastanka i nestajanja tzv. Srba-katolika u Dubrovniku kao prolazne pojave), [[Marulić (revija)|Marulić]] br. 3, sv. 16, 1994.</ref>
 
Nestaje stvaranjem [[Kraljevina SHS|južnoslavenske države]] (zadovoljenjem svojih političkih interesa) [[1918.]] godine. Riječ je o političkom i kulturnom pokretu malog dijela Dubrovčana koji su u doba formiranja suvremenih nacija izgradili srpski nacionalni identitet, a ne [[hrvat]]ski kao golema većina Dubrovčana. Srbi katolici u koaliciji s autonomašima vladali su Dubrovnikom skoro cijelo jedno desetljeće, od [[1890.]] do [[1899.]] godine. Izbore su dobili zbog nesloge u hrvatskim strankama (narodnjaci i pravaši) i sloge na autonomaško-srpskoj strani. Na sljedećim izborima mjesni su Hrvati uvidjeli svoju krupnu pogrješku i stvari su se vratile na mjesto.<ref>Šidak, Gross, Karaman, Šepić: Povijest hrvatskog naroda 1860. - 1914., str. 173 - 174</ref><!-- ima u još nekim knjigama --> Pokret nije zaživio i danas nema dubrovačkih katolika koji se smatraju Srbima. Zaostavština pokreta su imena njegovih pripadnika u nazivima dubrovačkih mjesta: Šetalište Nika i Meda Pucića, Ulica Pera Budmanija, Ulica Baltazara Bogišića, Bogišićev park, spomenik Baltazaru Bogišiću na [[cavtat]]skoj rivi.
107

uređivanja