Milutin Milanković: razlika između inačica

| državljanstvo = [[Austro-ugarska]], [[Jugoslavija]]

| narodnost = [[Srbi]]n

| religija = [[Srpska pravoslavna crkva|pravoslavna]]

'''Milutin Milanković''' ([[Dalj]], [[28. svibnja]] [[1879.]] – [[Beograd]], [[12. prosinca]] [[1958.]]), srpski i hrvatski [[geofizika|geofizičar]], [[astronom]] i [[Građevinarstvo|građevinski]] [[inženjer]]. Podrijetlom je [[Srbi u Hrvatskoj|hrvatski Srbin iz Hrvatske]]. Srednju školu završio je u [[Osijek]]u (1896.), studij [[građevinarstvo|građevinarstva]] u [[Beč]]u (1902.), gdje je i [[doktor]]irao (1904.).<ref name="HE"/> Do 1909. godine radio kao inženjer u Austriji, zatim kao sveučilišni [[profesor]] u Beogradu, osnivač Katedre za [[Nebeska mehanika|nebesku mehaniku]] na [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilištu u Beogradu]]. Bio je redoviti član [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske akademije nauka i umetnosti]] od 1924. (potpredsjednik od 1948.), dopisni član [[JAZU]] od 1925.<ref name="HE"/>

Otkrio je da su [[period]]ične promjene [[ekscentricitet]]a [[Zemljina putanja|Zemljine putanje]] i [[Nagib osi|nagiba Zemljine osi]] uzrok dugoročnih [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]], to jest nastanka i nestanka [[Ledeno doba|ledenih doba]] ([[Milankovićevi ciklusi]]). Ustanovio je osnovni period od približno 100&nbsp;.000 [[godina]] i sekundarne periode od približno 400&nbsp;.000 i 125&nbsp;.000 godina, u kojima zbog promjene ekscentriciteta Zemljine putanje nastaju značajne promjene primljene količine [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva zračenja]] ([[insolacija]]) ili [[Sunčeva konstanta|Sunčeve konstante]]. Osim toga našao je i period promjene [[nagib osi|nagiba Zemljine osi]] od približno 41&nbsp;.000 godina ([[Zemljina precesija]]), koji dovodi do smanjenja Sunčeva zračenja u višim [[Zemljopisna širina|zemljopisnim (geografskim) širinama]]. Po njemu su nazvani krateri na Mjesecu i Marsu ([[Milankovic (krater)|Milankovic]]) i [[planetoid]] ([[1605 Milankovitch]]).<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40815 Milanković, Milutin] Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 20. lipnja 2016.</ref>

[[datoteka:Earth obliquity range.svg|mini|desno|300px|Promjena [[nagib osi|nagiba Zemljine osi]] između 22,1° i 24,5° koja se događa približno svakih 41&nbsp;.000 [[godina]] ([[Zemljina precesija]].]]

[[datoteka:Vostok-ice-core-petit.png|mini|300px|desno|Promjene u [[temperatura|temperaturi]] (plavo), količini [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] (zeleno) i prašine (crveno) u [[led]]u iz [[Vostok, Antarktika|Vostoka]] na [[Antarktika|Antarktici]] u zadnjih 400 .000 godina. [[Milankovićevi ciklusi]] imaju osnovni period od približno 100&nbsp;.000 [[godina]] i sekundarne periode od približno 400&nbsp;.000 i 125&nbsp;.000 godina.]]

Rodio se je u Dalju, u tadašnjoj [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i DalmacijaAustro-ugarska|Kraljevini Hrvatskoj i SlavonijiAustro-ugarskoj]]. Osam godina škole završio je u [[Osijek|osječkoj]] realnoj [[gimnazija|gimnaziji]]. Pohađao je [[Sveučilište u Beču|Tehničko sveučilište u Beču]], gdje je diplomirao [[građevinarstvo]] [[1902.]] i stekao [[doktor]]at iz [[tehnika|tehničkih]] znanosti [[1904.]], čime je postao prvi doktor tehničkih znanosti u [[Srbi|Srba]]. Kasnije je radio u tada čuvenoj tvrtki Adolfa Barona Pitela ''Betonbau-Unternehmung'' u [[Beč|Beču]]. Gradio je [[brana|brane]], [[most|mostove]]ove, [[vijadukt|vijadukte]]e, [[akvadukt|akvadukte]]e i druge građevine od armiranog [[armirani beton|armiranog betona]], u tadašnjoj [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Milanković je nastavio baviti se građevinarstvom u Beču, do jeseni [[1909.]], kada mu je ponuđena Katedra primijenjene [[matematika|matematike]] na [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilištu u Beogradu]], (racionalna [[mehanika]], [[nebeska mehanika]], [[teorijska fizika]]). Godina 1909. označava prekretnicu u njegovom životu. Premda je nastavio baviti se istraživanjem raznih problema u vezi sa primjenom [[Armirani beton|armiranog betona]], odlučio je usredotočiti se na teorijska istraživanja.

Tek što se Milanković doselio u Beograd, uslijedili su burni događaji: [[Balkanski ratovi]], a zatim i [[Prvi svjetski rat]]. Kada je [[1914.]] izbio rat (tek što se oženio), austro-ugarska vojska je internirala Milankovića u [[Nežider]], a kasnije u [[Budimpešta|Budimpeštu]], gdje mu je bilo dopušteno raditi u biblioteci [[Mađarska akademija znanosti|Mađarske akademije znanosti]].

Već [[1912.]], njegova zanimanja su se usmjerila k proučavanju [[Sunce|Sunčeve]] klime i [[planet]]arnim [[temperatura]]ma. Dok je bio interniran u Budimpešti, Milutin Milanković je posvetio svoje vrijeme radu na ovom polju, i do kraja rata je završio [[monografija|monografiju]] o ovom problemu, koja je objavljena [[1920.]]. godine, u izdanju [[JAZU]] u [[Pariz|Parizu]]u, pod naslovom ''Théorie mathématique des phénomènes thermiques produits par la radiation solaire'' (''Matematička teorija termičkih fenomena uzrokovanih sunčevim zračenjima''). Rezultati ovog rada su mu donijeli značajnu reputaciju u znanstvenom svijetu, posebno zbog njegove krivulje [[insolacija|insolacije]] na Zemljinoj površini. Ova Sunčeva krivulja nije potpuno prihvaćena sve do [[1924.]] godine, kada je veliki meteorolog i klimatolog [[Wladimir Köppen]] sa svojim zetom, [[Alfred Wegener|Alfredom Wegenerom]], predstavio krivulju u svom radu, pod naslovom ''Climates of the geological past''. Poslije ovih prvih priznanja, Milanković je [[1927.]] godine pozvan surađivati u dvije važne publikacije: prva je bila priručnik iz klimatologije ([[Njemački jezik|njem]]. ''Handbuch der Klimatologie''), a druga je bila priručnik iz [[geofizika|geofizike]] (njem. ''Guttenberg's Handbuch der Geophysik''). Za nju je napisao uvod ''Mathematische Klimalehre und astronomische Theorie der Klimaschwankungen'' (''Matematička nauka klimata i astronomska teorija varijacija klimata''), objavljen [[1930.]] godine na [[njemački jezik|njemačkom]], a [[1939.]] godine preveden na [[ruski jezik|ruski]]. Ovdje je teorija planetarnih klimata dalje razvijena sa posebnim podacima o Zemlji.

Pred sam početak [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]], [[1941]]. jegodine završeno je tiskanje izdašnog i najznačajnijeg djela ''Kanon der Erdbestrahlung und seine Anwendung auf das Eiszeitenproblem'' (''Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primjena na problem ledenih doba''), na 626 strana, objavljenog u izdanjima Srpske kraljevske akademije. Ovo djelo je prevedeno na [[engleski]] [[1969.]], u sklopu Izraelskog programa za znanstvene prijevode, pod naslovom ''Canon of Insolation of the Ice-Age Problem''.

Godine 1920. Milanković je izabran za dopisnog člana [[SANU|Srpske akademije nauka i umetnosti]], a za redovnog člana [[1924.]] Za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je [[1925.]] godine, bio je član Njemačke akademije prirodnih znanstvenika "Leopoldina" u Halleu, kao i član mnogih znanstvenih društava kako u zemlji, tako i u inozemstvu.

Po završetku Drugog svjetskog rata i komunističke revolucije, Sud časti Beogradskog sveučilišta je, procjenjujući podobnost Milutina Milankovića, za novi poredak, donio sljedeću karakteristiku u kojoj se priznaje da se Milanković istaknuo kao odličan stručnjak i znanstvenik koji se bavi astronomijom i nebeskom mehanikom, ali je ''"vrlo star i o nekom njegovom osobnom razvoju nema ni govora" ... Doduše, i on je dobar pedagog, ali "predavanja jedva otaljava" ... "Po političkoj orijentaciji pripada poznatoj matematičkoj kliki ... Marksizam-lenjinizam uopće ne poznaje niti pokazuje ikakav interes ... Smatramo da je naš [[politika|politički]] neprijatelj i da će kao takav umrijeti ... Može se iskoristiti kao [[nastavnik]] i znanstvenik"'' ([[1. srpnja]] [[1950]].). Sljedeći saziv Suda časti BU, po prisegnuću, prvo je (1952.) vlastitu presudu o Milankoviću učinio ništavnom, no prekasno za slavnoga znanstvenika, koji je umro šest godina poslije.

Milutin Milanković je srpski najcitiraniji znanstvenik (svih vremena) u svijetu. Od 30. prosinca 2011. godine, u Srbiji će u redovitom prometu biti novčanica vrijednosti 20002.000 srpskih dinara, s likom Milutina Milankovića.

== Izvori ==