Gjuro Szabo (povjesničar): razlika između inačica

Gjuro Szabo rođen je u Novskoj, u obitelji [[Vojna krajina|krajiškog]] kapetana, kasnije kotarskog predstojnika. Osnovno školovanje i [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] (maturirao 1892. godine) završio je u [[Zagreb|Zagrebu]].<ref>[[Zagreb|Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7</ref>]], a u [[Beč|Beču]] je studirao povijest i germanistiku. Službovao je kao učitelj u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu. Na poticaj i preporuku [[Tadija Smičiklas|Tadije Smičiklasa]] posjećuje [[Budimpešta|Budimpeštu]], [[Prag]], Beč i [[Nürnberg]] kako bi se usavršio u području konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih [[Spomenik|spomenika]]. Bio je profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u [[Zagreb|Zagrebu]] od 1907. do 1910. te od 1912. do 1920. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 898., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Od 1911. do 1943. bio je tajnik Zemaljskog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, od 1919. do 1926. ravnatelj [[Muzej za umjetnost i obrt|Muzeja za umjetnost i obrt]], a od 1928. do 1943. ravnatelj [[Muzej grada Zagreba|Muzeja grada Zagreba]]. 1936. postaje dopisni član [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]]. Objavio je više od 200 radova s područja nacionalne [[povijest]]i, [[Povijest umjetnosti|povijesti umjetnosti]], konzervatorstva, [[Muzeologija|muzeologije]] i [[Toponomastika|toponomastike]].