Hafez al-Asad: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Redak 36:
'''Hafez al-Asad''' ([[6. listopada]] [[1930.]]- [[10. lipnja]] [[2000.]]), sirijski državnik, premijer Sirije od [[1970.]] do [[1971.]] i predsjednik [[Sirija|Sirije]] od [[1971.]] do [[2000.]] godine.
 
Asad je bio na vlasti gotovo tri desetljeća, duže od bilo kojeg režima u Siriji. Prije no što je došao na vlast, u Siriji je bilo mnogo državnih udara i protu-udara, dok je Asad uspostavio stabilan i centraliziran režim, pretvarajući tako Siriju iz vrlo slabe i ranjive u jaku, stabilnu državu. Štoviše, Asad je pretvorio Siriju iz objekta susjednih zemalja u regionalnu silu, utječući na mnoge države u susjedstvu, regiji i šire. Njegova je vladavina donijela i unutarnje promjene, Ustav iz [[1973.]] godine, koji je jamčio ženama jednak položaj u društvu. Asad također ulaže trud u industrijalizaciju, a otvara Siriju i stranome tržištu. Za njegove vladavine otkrivena je nafta, a dio prihoda se počinje ulagati u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, pismenost i urbanu gradnju.
 
==Životopis==
Asad je rođen u siromašnoj [[Alaviti|alavitskoj]] obitelji na sjeveru Sirije u selu Kardaha. Kao tinejdžer je postao član Baasističke stranke koju je karakterizirao panarabizam i socijalizam. Bio je odličan učenik i dobio je mnogo pohvala, a istovremeno je postao vrlo važan u stranci. Pridružuje se Sirijskom bojnom zrakoplovstvu koje je, kada se on pridružio 1950., bilo tek u začeću. Pokazao se kao vrstan pilot.
 
===Rani život===
Još kao časnik zrakoplovstva, postao je članom vodstva baasističke frakcije u vojsci. Postaje ministar obrane nakon baasističkog državnog udara 1966. Kao ministar obrane izgrađuje snažnu bazu koja će mu pomoći da kasnije postane predsjednik. S ciljem da postane predsjednik, počinje raditi na dobivanju podrške od strane većinskih sunita. U studenome 1970. imenovan je predsjednikom vlade, a u veljači 1972. napušta vojsku. Kao predsjednik vlade sazvao je Sirijski parlament, a s ciljem da pokaže demokratičnost, uklapa više nacionalističkih i socijalističkih stranaka pod jednu krovnu organizaciju, Narodnu naprednu frontu. Ta ista fronta ga nominira za jedinog predsjedničkog kandidata, a u ožujku [[1971.]], na referendumu je postao i predsjednik s 99% glasova.
Asad je rođen u siromašnoj [[Alaviti|alavitskoj]] obitelji na sjeveru Sirije u selu Kardaha. Kao tinejdžer je postao član Baasističke stranke koju je karakterizirao panarabizam i socijalizam. Bio je odličan učenik i dobio je mnogo pohvala, a istovremeno je postao vrlo važan u stranci. Pridružuje se Sirijskom bojnom zrakoplovstvu koje je, kada se on pridružio 1950. godine, bilo tek u začeću. Pokazao se kao vrstan pilot.
 
===Vojna i politička karijera===
Asad priključuje Siriju [[Federacija Arapskih Republika|Federaciji Arapskih Republika]] u siječnju [[1972.]], zajedno s Egiptom i Libijom. U sklopu te Federacije, ratuje zajedno s Egiptom u ratu protiv Izraela [[1973.]], za vrijeme kojega je Sirijska vojska znatno osnažena i povećana. No, Egipat biva poražen i sklapa mir s Izraelom, što Asadu, kao arapskom nacionalistu, ne ide pod ruku, te se okreće zemljama u regiji s ciljem da osnaži arapski položaj i postavi Siriju kao vodeću arapsku državu. U početku uspijeva ostvariti dobre veze s Irakom, Jordanom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, no te veze su se izjalovile nakon što je Irak pretendirao za vodećim položajem i nakon što su Jordan i POO postali bliski Izraelu. Asad je također uključio Siriju u Libanonski građanski rat, gdje je ostvario uspjeh ostavivši visok utjecaj Sirije u toj državi. Nakon Islamske revolucije u Iranu, Asad se počinje zbližavati s Iranom, vidjevši u Iranu velikog prijatelja panarabizma i istodobno osuđujući irački angažman protiv Irana [[1980]]. godine.
Još kao časnik zrakoplovstva, postao je članom vodstva baasističke frakcije u vojsci. Postaje ministar obrane nakon baasističkog državnog udara 1966. godine. Kao ministar obrane izgrađuje snažnu bazu koja će mu pomoći da kasnije postane predsjednik. S ciljem da postane predsjednik, počinje raditi na dobivanju podrške od strane većinskih sunita. U studenome 1970. godine imenovan je predsjednikom vlade, a u veljači 1972. godine napušta vojsku. Kao predsjednik vlade sazvao je Sirijski parlament, a s ciljem da pokaže demokratičnost, uklapa više nacionalističkih i socijalističkih stranaka pod jednu krovnu organizaciju, Narodnu naprednu frontu. Ta ista fronta ga nominira za jedinog predsjedničkog kandidata, a u ožujku [[1971.]] godine, na referendumu je postao i predsjednik s 99% glasova.
 
===Predsjedništvo===
Najveći domaći neprijatelj Asada bila je organizacija [[Muslimansko bratstvo]]. Ta ista organizacija se protivila Asadovom Ustavu iz 1973. koji je jamčio jednakost žena u društvu i dopuštao pripadnicima bilo koje vjere da postanu predsjednici Sirije. Nakon žestokog prosvjeda muslimanske braće, Asad ipak pristaje na uvjet da predsjednik mora biti musliman, no kritizira "primitivno shvaćanje islama". Godine [[1982.]] Muslimanska braća dižu ustanak protiv Asada. Ustanak je na kraju [[Masakr u Hami|ugušen]], a muslimanska braća su bili pod snažnom represijom.
Asad priključuje Siriju [[Federacija Arapskih Republika|Federaciji Arapskih Republika]] u siječnju [[1972.]] godine, zajedno s Egiptom i Libijom. U sklopu te Federacije, ratuje zajedno s Egiptom u ratu protiv Izraela [[1973.]] godine, za vrijeme kojega je Sirijska vojska znatno osnažena i povećana. No, Egipat biva poražen i sklapa mir s Izraelom, što Asadu, kao arapskom nacionalistu, ne ide pod ruku, te se okreće zemljama u regiji s ciljem da osnaži arapski položaj i postavi Siriju kao vodeću arapsku državu. U početku uspijeva ostvariti dobre veze s Irakom, Jordanom i Palestinskom oslobodilačkom organizacijom, no te veze su se izjalovile nakon što je Irak pretendirao za vodećim položajem i nakon što su Jordan i POO postali bliski Izraelu. Asad je također uključio Siriju u Libanonski građanski rat, gdje je ostvario uspjeh ostavivši visok utjecaj Sirije u toj državi. Nakon Islamske revolucije u Iranu, Asad se počinje zbližavati s Iranom, vidjevši u Iranu velikog prijatelja panarabizma i istodobno osuđujući irački angažman protiv Irana [[1980]]. godine.
 
Najveći domaći neprijatelj Asada bila je organizacija [[Muslimansko bratstvo]]. Ta ista organizacija se protivila Asadovom Ustavu iz 1973. godine koji je jamčio jednakost žena u društvu i dopuštao pripadnicima bilo koje vjere da postanu predsjednici Sirije. Nakon žestokog prosvjeda muslimanske braće, Asad ipak pristaje na uvjet da predsjednik mora biti musliman, no kritizira "primitivno shvaćanje islama". Godine [[1982.]] Muslimanska braća dižu ustanak protiv Asada. Ustanak je na kraju [[Masakr u Hami|ugušen]], a muslimanska braća su bili pod snažnom represijom.
 
===Smrt i pogreb===
Asad je umro od srčanog udara u lipnju [[2000.]] godine. Pokopan je u rodnom mjestu.
 
==Vanjske poveznice==
{{WProjekti
| commons = Category:Hafez al-Assad
| commonshr = Hafez al-Assad
}}
 
{{Osobe Hladnoga rata}}