Energija ionizacije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 6:
==Prva energija ionizacije elemenata==
Energije ionizacije [[Kemijski element|kemijskih elemenata]] izražene u đulima (J) ili elektron-voltima (eV), obično se dobivaju mjerenjem u električnom izboju. Električna struja generira brze elektrone koji se sudaraju s atomima elementa u plinovitim stanju, što uzrokuje izbacivanje jednog od njegovih elektrona prema jednadžbi:
:::Prva energija ionizacije ''E''<sub>i</sub>(1):<math>\mathrm{\quad \qquad X(g)\ \rightarrow\ X^+(g) + e^-}</math>
:::Druga energija ionizacije ''E''<sub>i</sub>(2):<math>\mathrm{\qquad X^+(g) \rightarrow X^{2+}(g) + e^-}</math>
Za vodikov atom koji ima jedan elektron vezan na jedan proton (jezgru), utvrđena je energija ionizacije
Promatrajući [[Periodni sustav elemenata|periodni sustav elemenata]] vidimo da najmanju energiju ionizacije imaju [[Alkalni metali|alkalni metali]] a najveću [[Plemeniti plinovi|plemeniti plinovi]]. To znači da energija raste duž jedne periode porastom protonskog broja. Unutar skupine elemenata periodnog sustava energija ionizacije pada porastom protonskog broja. Također energija ionizacije naglo raste nakon gubitka prvog elektrona jer sada jezgra čvršće drži preostale elektrone.<ref> Habuš, Tomašić, Liber: Opća kemija 1: Udžbenik kemije, 1.izd., Profil, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-12-1434-6, str. 70-71.</ref>
Energija ionizacije je mjera sposobnosti atoma nekog elementa da ulazi u [[Kemijske reakcije|kemijske reakcije]] koje zahtijevaju nastanak iona ili donaciju elektrona.
O energiji ionizacije ovisi također priroda [[Kemijska veza|kemijske veze]] u nekom spoju koja nastaje od [[Kemijski element|kemijskih elemenata]]. <ref name="Brit"/>
==Izvori==
| |||