Razlika između inačica stranice »Razgovor:Deklaracija o zajedničkom jeziku«

:: [[Slaven Letica]] o deklaraciji: ''Osobno smatram da bi upravo Maja Hrgovic, Milana Vuković Runjić, Ivana Šojat i još poneka pjesnikinja, spisateljica, pa i znanstvenica i znanstvenik mlađi od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika trebali napisati Deklaraciju o hrvatskom (književnom, pjesničkom, znanstvenom, stručnom i inom) jeziku u 21. stoljeću. To sam Maji napisao na facebooku, a ona mi je pristojno odgovorila: „Dragi Slaven Letica, baš sam o ovome razmišljala. Ali još uvijek se kolebam, možda ova lakrdija uopće ne zaslužuje odgovor, možda je naprosto treba ignorirati, gdje bismo bili da reagiramo na svaku budalaštinu…“ '''Mogu se s Majom složiti da se radi i o „lakrdiji“ i o „budalaštini“, ali se nikako ne slažem da na Deklaraciju o zajedničkom jeziku ne treba reagirati.''' Naime, čak i letimičan pogled na njene potpisnike daje naslutiti da je njihov odnos sličan onom od prije 167 godina kada su Bečki književni dogovor potpisalo pet hrvatskih, dva srpska i jedan crnogorski književnik. Djelomični popis potpisnika objavljen u današnjem Večernjem listu daje naslutiti da Hrvati opet Srbima i inima nameću – zajednički jezik. Zato još jedna hrvatska šutnja nije i neće biti zlatna.'' http://kamenjar.com/prof-dr-slaven-letica-njihova-nasa-jezicna-domovina/
:: Ako Letica misli da na ovu deklaraciju treba odgovoriti, da ne treba pobjeći u ''hrvatsku šutnju'', to bi trebalo tumačiti da ovaj enciklopedijski članak ne treba brisati. --[[Suradnik:Pravo|Pravo]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Pravo|razgovor]])</small> 16:42, 9. travnja 2017. (CEST)
 
::Milan Jajčinović u Večernjem listu od 8. travnja 2017.: ''Ispada da Jugoslaveni ne razumiju hrvatski jezik. Također ispada da je Snježana Kordić vrsnija lingvistica od akademika Radoslava Katičića, a da su Edo Popović i Damir Karakaš tolerantniji prema tuđicama od samoga Miroslava Krleže. Deklaracija o jugoslavenskom jeziku baš i nije bezazlena. Na taj je način počela i zamisao o prvoj Jugoslaviji. Tada je na slikarskoj izložbi u Rimu, hrvatska slikarska grupa Društvo Medulić (Ivan Meštrović, Jozo Kljaković, Tomo Rosandić, Miroslav Rački, Tomislav Krizman, Emanuel Vidović) izlagala u srpskom paviljonu. Slična se zamisao pojavila i u naše vrijeme, kada je hrvatski Jugoslaven Oliver Frljić odlučio da na Praškom kvadrijenalu nastupi unutar srpske reprezentacije. Na taj je način početkom prošlog stoljeća počela i Jugoslavija. Možda bi našim Jugoslavenima, u sklopu preslaganja Balkana, trebalo dati distrikt gdje bi oni slobodno govorili jugoslavenskim jezikom i izražavali svoje balkanstvo. Jugoslavenstvo je uvijek počinjalo kao bezazlena, akademska ideja. Ni današnja ideja o zajedničkom jeziku nije daleko od nekadašnjega jugoslavenskoga začetka. Pogotovo što je podržava i novi miljenik Europske unije Aleksandar Vučić. A naši jugofili očito misle kao i on.''
::Bez obzira kakve bile posljedice deklaracije, članak treba ostati. Ako deklaracija pokrene stvaranje nove Jugoslavije, onda je bitan. Ako ne bude nove Jugoslavije, onda je bitan kao svjedok jednog od zadnjih trzaja jugoslavenstva. --[[Suradnik:Pravo|Pravo]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Pravo|razgovor]])</small> 17:40, 9. travnja 2017. (CEST)