|
U dobi od 18 godina preselio se u Pariz, nastanio u Montmartreu, kako bi našao posao i obuku za slikara. Bio je prilično siromašan, i živio od nekih mršavih doprinose od svoje majke i dobronamjernosti zemljaka Španjolaca, kao što su Francisco Durrio, Pablo de Uranga i Santiago Rusiñol. <ref> Brinton, C., 1916, str.13 </ref>
Nakon samo šest mjeseci rada završio je svoju prvu sliku, koja je bila izložena 1890. u Pariškom salonu. Nastavljajući svoj studij u Parizu, gdje je živio pet godina, bio je on u kontaktu s post-impresionistima: kao što su [[Ramon Casas]], Gauguin i Toulouse-Lautrec, ali su njegovinjegove tendencije uvijek tematski bile više etničke.
Pokušao je uspjeti tijekom boravka u Londonu; ali ga je mlako pokroviteljstvo navelo na povratak u Španjolsku, skrasivši se u Sevilli, a zatim [[Segovia|Segoviji]], te je razvio stil utemeljen na realističkoj španjolskoj tradiciji, [[Diego_Velázquez|Velázquez]]u i [[Bartolomé Esteban Murillo|Murillu]] podsjećajući na njihove zemaljske slike i žanrovske teme. Slikao je portrete toreadora i [[flamenco]] plesačica; ili portrete članova obitelji i prijatelja u takvoj odjeći.
Među jednim od vidljivijih istaknutih djela su "Cristo de la Sangre" (''Krist od krvi'') ili "Hermandad del Cristo Crucificado" (''Bratstvo Raspetoga Krista''), na zaslonu u Museo Reina Sofia u Madridu. On je također slikao slične slike vrijedi pojedinaca kako prolaze tradicionalnitradicionalna poniženjemrcvarenja od mesa ipoput krvarenja raspetog Krista pod naslovom flagelanti (1900). Ove slike suje hvalilihvalio [[Miguel de Unamuno|Unamuno]] u svojoj knjizi o ''De Arte Pictorico'' kao iskreniskrenu predstavu reprezentacija Španjolske: a.pobožnu Španjolskai vjerski itragičnu tragičanŠpanjolsku, crnicrnu ŠpanjolskaŠpanjolsku <ref> Esta Espana religiosa y tragica esta Espana negra quoted by Nancy Faires in This is not a Museum: The Guggenheim Museum Bilbao </ref> ukorijenjenaukorijenjenu posebno u katoličkom posebnošpanjolskoj španjolskikatoličkoj fascinaciju sakaćenjepokorom pokorusakaćenja.
Brinton u svom pregledu izložbe u Americi godine 1909. navodi:
Among one of the more prominently displayed works is his Cristo de la Sangre (Christ of the Blood) or Hermandad del Cristo Crucificado (Brotherhood of the Crucified Christ), on display at the Museo Reina Sofia in Madrid. He also painted a similarly painting of individuals undergoing a traditional mortification of the flesh and a bleeding crucified Christ called The Flagellants (1900). These paintings were praised by Unamuno in his book on De Arte Pictorico as being honest representation of Spain: a Spain religious and tragic, a black Spain.[11] rooted in the particularly Spanish Catholic fascination with mutilating penance.
It is this racy and picturesque life which Zuloaga seeks above all else to place on record, and it is these popular types unspoiled by ruthless modernism which he pursues into the farthest corners of his native land. In this zealous quest of congenial models he hesitates at nothing. He will haunt for hours a fiesta on the outskirts of some provincial town, or hasten away to the mountains, passing months at a time with smugglers and muleteers, with the superstitious fanatics of Anso in the extreme north of Aragon or with the monkish cutthroats of Las Baluecas, a little village on the southern boundary line of Salamanca.[12]
To je totaj jakjaki i slikovitoslikoviti život koji Zuloaga nastoji prije svega staviti na rekord, a to je radovi popularne vrste netaknuta nemilosrdnom modernizma ka kome se u najudaljenijim kutovima rodnoj zemlji. U ovom iskrenom traganju srodnih modela on oklijeva u prazno. On će pohađati satima fešta na periferiji nekog provincijskom gradu, ili juriti dalje u planine, prolaze mjeseci u isto vrijeme s krijumčarima i muleteers, s praznovjernih fanatika Anso na krajnjem sjeveru Aragona ili sa monaški koljača iz Las Baluecas, malo mjesto na južnoj granici u Salamanci. <ref> Brinton, C., 1916.</ref> ▼
Gil kaže nida su lica starestaro narodnenaroda koje on Bojeslika su žestokožestoka, grubo mističnomistična, opsjedatiopsjednuta bolnihbolnim mislimislima, sjenisjenama sjećanja slavena suminulu nekad bilislavu, theyhave tužne duše, oplakivanje pod težinom ideal stoljeća, oni nisu pojedinačni prikazi, ali sinteza tugu španjolski duša.<ref> Jump up ^ Padre M. Gil, En el Estudio de Zuloaga in Five Essays, page 98....aquellos rostros de viejos y viejecitas, severos, rudamente místicos, preocupados por un pensamiento doloroso, ensombrecidos por el recuerdo de glorias que fueron, tienen el alma triste, gimen bajo el peso de un ideal de siglos, no son representaciones individuales, son la síntesis de la tristeza del alma española.</ref> ▼
JedanJedna od američkih zbirki značajkakoja Zuloagauključuje radZuloagine radove je Evergreen muzej i knjižnica Sveučilišta Johns Hopkins je,u BaltimoreBaltimoreu, Maryland. Službeno je u vlasništvu Evergreen House Foundation, naneovisnog neovisan entitetentiteta koji je izazvala Zuloagazapočela dobioZuloagina velikivelika prijateljprijateljica, filantrop Alice ČuvaraWarder Garrett (1877 .-1952 .), zimzeleniEvergreenova djela uključuju full-lengthportrete u punoj portretaveličini gospođa Garrett (1915; 1928); sjedisjedeći portret veleposlanikveleposlanika JohnJohna radaWorka GarrettGarretta (1872 .-1942 .); Španjolski krajobraz; slika temelji se na operi „Goyescas”; i krajobraz CalatayudCalatayuda (Španjolska). ▼▲To je to jak i slikovito život koji Zuloaga nastoji prije svega staviti na rekord, a to je radovi popularne vrste netaknuta nemilosrdnom modernizma ka kome se u najudaljenijim kutovima rodnoj zemlji. U ovom iskrenom traganju srodnih modela on oklijeva u prazno. On će pohađati satima fešta na periferiji nekog provincijskom gradu, ili juriti dalje u planine, prolaze mjeseci u isto vrijeme s krijumčarima i muleteers, s praznovjernih fanatika Anso na krajnjem sjeveru Aragona ili sa monaški koljača iz Las Baluecas, malo mjesto na južnoj granici u Salamanci. <ref> Brinton, C., 1916.</ref>
Gil says that the faces of the old folk he paints are severe, roughly mystical, beset by painful thoughts, shadowed by the remembrance of the glory they once were, they have sad souls, moaning under the weight of an ideal of centuries, they are not individual representations, but the synthesis of the sadness of the Spanish Soul.
[13]
One of the American collections to feature Zuloaga's work is the Johns Hopkins University's Evergreen Museum & Library, Baltimore, Maryland. Officially owned by the Evergreen House Foundation, an independent entity started by Zuloaga's great friend, philanthropist Alice Warder Garrett (1877-1952), Evergreen's works include full-length portraits of Mrs. Garrett (1915; 1928); a seated portrait of Ambassador John Work Garrett (1872-1942); a Spanish landscape; a painting based on the opera, "Goyescas"; and a landscape of Calatayud (Spain).
▲Gil kaže ni lica stare narodne on Boje su žestoko, grubo mistično, opsjedati bolnih misli, sjeni sjećanja slave su nekad bili, theyhave tužne duše, oplakivanje pod težinom ideal stoljeća, oni nisu pojedinačni prikazi, ali sinteza tugu španjolski duša.<ref> Jump up ^ Padre M. Gil, En el Estudio de Zuloaga in Five Essays, page 98....aquellos rostros de viejos y viejecitas, severos, rudamente místicos, preocupados por un pensamiento doloroso, ensombrecidos por el recuerdo de glorias que fueron, tienen el alma triste, gimen bajo el peso de un ideal de siglos, no son representaciones individuales, son la síntesis de la tristeza del alma española.</ref>
▲Jedan od američkih zbirki značajka Zuloaga rad je Evergreen muzej i knjižnica Sveučilišta Johns Hopkins je, Baltimore, Maryland. Službeno vlasništvu Evergreen House Foundation, na neovisan entitet koji je izazvala Zuloaga dobio veliki prijatelj, filantrop Alice Čuvara Garrett (1877-1952), zimzeleni djela uključuju full-length portreta gospođa Garrett (1915; 1928); sjedi portret veleposlanik John rada Garrett (1872-1942); Španjolski krajobraz; slika temelji se na operi „Goyescas”; i krajobraz Calatayud (Španjolska).
Airbus A340-642 EC-IZX , prijevozničke tvrtke Iberije nazvan je po njemu.
|
