Martin Luther: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 23:
 
== Daljnje djelovanje ==
Njegov vjerni pristaša bio je [[Philipp Melanchthon]] koji je bio njegov zastupnik na saboru u [[Augsburg]]u [[1530]]. godine, a na koji Luther nije mogao doći jer je prognan. Premda to zapravo i nije točno, jer je Melanchtona Luther nazivao ''Leisetreter'', što bi se moglo prevesti kao »mekušac«, zbog njegove popustljivosti i sklonosti kompromisima s Katoličkom Crkvom. Godinu dana ranije, 1529., Luther je objavio svoju najpopularniju knjigu - Mali [[katekizam]], u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom. Godine [[1532]]. Luther prevodi [[Stari zavjet]] s originalnog [[Hebrejski jezik|hebrejskog]] na njemački. Iste godine djelo je i objavljeno. U međuvremenu njegov se utjecaj raširio diljem sjeverne i istočne Europe. Razlog tome bio je taj što je branio nezavisnosti vladara od crkvenog nadleštva (kasnije će taj njegov stav biti intepretiran na načine suprotne njegovoj prvotnoj namjeri). Kada je [[1525]]. planuo Seljački ustanak u krajevima gdje su kneževi i plemići bili mahom katolici, Luther je pokušao posredovati svojim autoritetom. Međutim, kada je ustanak zahvatio i protestantska područja, izrazito oštro je u svojim propovijedima, pismima kneževima i spisu "Protiv pljačkaških i krvoločnih seljačkih hordi" istupio protiv ustanika, ne samo podržavajući i smrtnu kaznu za vođe pobune, nego je seljake i njihove vođe prvotno sotonizirao kao "đavle", uostalom kao i sve njegove protivnike i neistomišljenike, da bi zatim kneževe otvoreno pozivao na usmrćivanje seljaka i njihovih vođa " ... poput bijesnih pasa .. " (izvor: WA, 17, 356). Kasnije će priznati: "Ja, Martin Luther, u pobuni sam zatukao sve seljake, jer sam ih naložio pobiti. Sva njihova krv na mome je vratu. Ali ja upućujem na našeg Gospodina Boga. On mi je to zapovjedio govoriti" (izvor: Weimarsko izdanje - Govori za stolom, WA Tr, 3, 75, 2911). Okomio se i na njihovog vođu Thomasa Müntzera, upotrebljavajući sotonizaciju i usmrćivanje u ime Boga, koji govori isključivo kroz Luthera. Lutherovo "Pismo knezovima u Saskoj o buntovničkom duhu" jedina je hajka protiv Müntzera u kojoj on sasko plemstvo poziva na to da ukloni tog "prokletog Sotonu iz Allerstedta" (izvor: WA 3, 311), "svjetoždersku protuhu" (izvor: WA 15, 214), "lažljiva vraga", "đavla od glave do pete" "lašca nad lašcima" (izvor. WA 15, 215), "istjeranog Sotonu" (izvor: WA 15, 211). Kao prvi i još prije Luthera Müntzer je svojim spisima "Njemačko evangelička misa" i "Njemačko crkveno učiteljstvo" stvorio njemačku liturgiju za puk.
 
Vjenčao se [[1525.]] Katharinom von Bora, bivšom časnom sestrom <ref name="moljac"/> iz reda [[Cisterciti|cistercita]].
Redak 29:
[[Datoteka:Katharina-v-Bora-1526.jpg|mini|100px|Lutherova supruga na slici iz 1526. godine]]
 
Do [[1537]]. godine Lutherovo zdravlje bilo je ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod papinskog utjecaja, kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem [[Židovi|Židova]] da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje [[Isus]]ova poslanja. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao je tri gnjusna spisa protiv Židova, "O Židovima i njihovim lažima", "Pismo protiv Sabatera, jednom dobrom prijatelju" i "O Schem Hamphorasu", kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista u istom stilu - [[Anabaptizam|anabaptista]] (Treba, međutim, spomenuti i da je Luther u ranijim godinama svoga djelovanja bio protivnik teološki motiviranog antižidovstva, te je tada napisao i poznato djelo "Isus Krist je rođen kao Židov" u kojem se zalaže za novozavjetni odnos prema Židovima koji je pozitivan, vidi Rimljanima 11. poglavlje). U njegovom pamfletu "O Židovima i njihovim lažima" iz 1543. godine Luther Židove sotonizira kao "utjelovljene đavle", te zatim odOd vlasti zahtijeva: progon Židova, uništenje njihovih kuća i spaljivanje sinagoga, oduzimanje molitvenika, zabrana javnog štovanja Boga uz prijetnju smrtne kazne, javnooduzimanje štovanje Boga, oduzimanjesve imovine, prisilno slanje mladih Židova i Židovki na fizički rad, sažeto: "Da se svi mi oslobodimo tog đavolskog tereta", "Židovi su naša nesreća". Nacisti su to sve doslovno sproveli u djelo, a prema drugim interpretacijama "zlorabili". Ne začuđuje, da su ga Hitler i njegovi nacisti obožavali. Na Lutherov se rođendan 1938. dogodila "Reichskristallnacht" - "Kristalna noć". Ipak, njegove će antižidovske teze i pamfleti puni govora mržnje omogućiti stvaranje antisemitske Njemačke evangeličke Crkve (tzv. ''Deutsche Christen'') u doba nacizma, a koja je zastupala izrazito rasističke stavove, predstavljajući se crkvom arijevske rase. U zimu [[1546]]. godine Luther je zamoljen da razriješi spor između dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda, gdje se rodio. Iako razmjerno star i bolestan, krenuo je na put, razriješio spor i, sudeći prema njegovim izjavama, poput: "Ljudi su sada bijedniji, nemilosrdniji, bestidniji i bezobrazniji, nego za vrijeme papinstva" (izvor: Walch, XIII, 19), "Postali su jednostavno stoka i nerazumne životinje" (izvor: Walch, I, 615), "Da mi Bog barem nije zamaglio oči, i da sam barem predvidio ove sablazni, tada nikada ne bih počeo propovijedati evanđelje" (izvor: Walch, VI, 920) i sl., pred kraj života razočaran umro [[18. veljače]] [[1546]]. u [[Eislebenu]]. O Lutherovoj smrti postoje tri kontradiktorna izvještaja svjedoka-očevidaca: Izvještaj "Historia", izvještaj dvojice liječnika i apotekara Johanna Landaua i izvještaj njegovog sluge Ambrosiusa Rudfeldta, prema kojim je on Luthera rano ujutro pronašao navodno obješenog za krevet (na baldahinu), ali što se uvijek iznova opovrgavalo i osporava.
 
Govoreći o [[jan Hus|Janu Husu]] izjavio je: "''Ako se takvog čovjeka smatra heretikom, onda nitko na svijetu nije pravi kršćanin.''"