Kuran: razlika između inačica

'''Kuran''' ili '''Kur'an''' ([[arapski jezik|arapski]]: أَلْقُرآن al-qur'ān); također zvan Al Qur'ān Al Karīm; ili izvedeni nazivi Quran, Koran, te rijetko Al-coran) je sveta knjiga [[islam]]a. [[Muslimani]] vjeruju da je Kuran objava Božjih riječi i kulminacija Božje objave čovječanstvu, preko Božjeg poslanika [[Muhamed|Muhameda]]. Prenošenje je trajalo 23 godine posredstvom anđela Gabriela (ar. Džibril). U njoj se definira islamski vjerozakon - šerijat. Šerijat interpretiran kroz islamsko pravo (ar. fikh) uz pomoć hadisa (riječi i djela Muhameda) nastoji usmjeriti živote muslimana u skladu s Islamomislamom.

Muslimani Kuran također nazivaju i "Kur'an", "Knjiga", "Posljednji testament", "Posljednja Božja Objava", "Božja objava" ili "Otkrivenje". U daljemdaljnjem tekstu bit će korišten izraz Kuran, definiran pravopisom [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]].

Prva objava koja je kasnije inspirirala na tisuće i tisuće znanstvenika širom svijeta je bila IQRE - uči, čitaj, proučavaj, naučavaj. To je prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Tu se raspoznaje pravo lice islama. U tradiciji postoji prenošenje u kojem se govori o načinu nastupa melekmeleka Džibrila a.s. u donošenju prve objave. To je bio energičan nastup u kojem se naređuje pojedincu da uči, čita, proučava... Sve to u ime Božje. U ime Boga koji poučava čovjeka onome što ne zna. Izrečena je naredba, ali odmah zatim i motivacija da se ispuni Božja naredba. Motivacija je BožijeBožje zadovoljstvo s onim koji prati taj imperativ.

Nakon toga slijedi mala pauza u objavljivanju. Među povjesničarima postoje različita mišljenja o trajanju te pauze ali nije važno trajanje pauze, već je bitan razlog. Razlog je da se da vremena Poslaniku čije je srce osjetilo bliskost anđela. Trebalo je vremena da se to srce smiri i da u potpunosti prihvati ono što mu se objavljuje. Trebalo je pažljivo pripremiti Poslanika na najzahtjevniju i najodgovorniju zadaću u povijesti čovječanstva.

Ebu Bekr r.a. - bogati trgovac u Meki. Imao je bogatstvo tako da materijanimaterijalni svijet nije bio njegova motivacija. Za njega je Muhamed s.a.v.s. rekao da samo on nije nimalo razmišljao kada mu je Muhamed s.a.v.s. ponudio islam.

Kroz ovih nekoliko osoba pokazali smo da članovi islamske zajednice imaju različite osobine. Različitu boje kože, različita materijanamaterijalna stanja, različita obrazovanja, različitu dob... Jednostavno, raznolikost koja ovu zajednicu čini bogatom.

Tijekom prvih nekoliko godina Islamislam je lagano ulazio u pore stanovništa u Meki i nije nastupila islamizacija već je povijest zabilježila vrlo snažni otpor prema islamu u to doba. Mnogobožački prvaci iz Meke su mučili, ubijali, tukli muslimane, ali nisu znali da je to muslimane samo jačalo jer je nakon svakog problema i mučenja stizala utjeha u kuranskom djelu koji je uvijek pravovremeno stizao. To je jedan od odgovora na pitanje : Zašto je Kuran objavljivan postepenopostupno?

Preseljenje Poslanika iz Meke u Medinu 622. godine jednostavno je pretvorilo Islamislam u jaku, čvrstu zajednicu s jasnim granicama. Znalo se da onaj tko je u Medini musliman da je zbilja musliman, jer je to bio veliki rizik. Čak i opasnost po život.

Nakon hidžre nastupa krucijalno razdoblje u povijesti Islamaislama. Još uvijek mlada, muslimanska država trebala se održati na površini pored, u odnosu na brojnost muslimana, superiorne sile mnogobožačkih stanovnika Arapskog poluotoka. Boj na Bedru 624. godine je nazvan "boj koji je odvojio istinu od neistine". Važnost tog boja je nemjerljiva. Iako je boj, što je začuđujuće, trajao samo dva sata, utjecaj tog boja na povijest Islamaislama je nemjerljiv. Muslimani, na čijoj strani se borilo 313 bojovnika, pokazali su da više nisu nekakva beznačajna pojava već pokret koji bi mogao postati ubrzo velika "prijetnja" mnogobožačkom arapskom društvu. Jednostavno, nakon Hidžre, još jedna prekretnica.

No, kao i u mnogo slučajeva brzopletost je uzela maha u sljedećem boju 625. godine na Uhudu. U tom boju sve je išlo po planu i muslimani su pobjeđivali, ali tada se grupa strijelaca, iz lakomosti za imetkom, oglušila na strogu Poslanikovu zapovijed i krenula u sakupljanje plijena. To micanje s položaja direktno je omogućilo slavnom arapskom iskusnom vojskovođi Halidu ibn Velidu da izvede preokret u boju i dovede muslimane pred poraz. Muslimani su bili blizu poraza, ali su se izvukli. To je bila opomena koja je muslimane "prizemljila" jer je u redovima muslimana nastajao optimizam koji je mogao prerasti u [[bahatost]].

Ubrzo nakon [[Muhamed|Muhamedove]] smrti 632. godine, Islamislam se proširio izvan Arabije, te osvojio znatan dio tadašnjeg Rimskog carstva. Arapi su se morali suočiti s milionimamilijunima stranih osoba, s kojima su morali na neki način komunicirati. Jezik se brzo mijenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gubeći na svojoj složenosti i nejasnom [[rječnik]]u. U razmaku od nekoliko generacija nakon Prorokove smrti, mnoge riječi korištene u Kuranu postale su nejasne za obične ljude koji su govorili tadanjimtadašnjim svakodnevnim arapskim jezikom, budući da je arapski jezik evoluirao velikom brzinom, a Kuran i jest zapisan književnim jezikom, a ne pučkim govorom. [[Beduini]] su govorili izmijenjenim jezikom, prihvatljivim malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski [[leksikograf]]i njih tražili kako bi im objasnili nerazumljive riječi ili razjašnjavanjurazjasnili neke točke gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kuran slabijim govornicima, arapska gramatika i leksika su postale značajne nauke, pa je model za literarni jezik zadržao do danas taj govor iz kuranskih dana, prije nego neki od trenutno važećih dijalekata

Muslimani smatraju Kuran velikim i značajnim zbog njegove [[poezija|poetičnosti]] i dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog božanskog porijekla. Budući da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst drži pravim Kuranom. Prijevodi su smatrani manje sjajnima, radije kao tumačenjima Božjih poruka, nego li same izravne [[Otkrivenje|Božje objave]]. Tradicionalno ravnanje prijevodima i publikacijama Kurana traži da objavljena knjiga ne nosi jednostavni naslov "Kuran". [[Naslov]] uvijek mora sadržavati odredbeni pridjev (sprječavajući [[konfuzija|konfuziju]] s ostalim "[[recitiranje|recitacijama]]", u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kurana nosi naslove poput Sveti Kuran, Plemeniti Kuran, [[Kuran Časni]] i sl.

Svaki priznati znanstvenik islamske škole trebao bi moći čitati i razumijevati Kuran u njegovoj izvornoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik niti ono što memoriraju, uče Kuran na pamet, djelomično ili u cjelini, u izvornom obliku, radi obavljanja molitve - namaza, što kod kršćana korespondira s [[liturgija|liturgijskomliturgijskim obreduobredom]] ili misimisom.

Kuran donosi nove priče o osobama poznatim iz [[Židovi|židovske]] i [[kršćani|kršćanske]] [[Biblija|Biblije]] ([[Tora]], [[Novi zavjet]]) i pobožne literature ([[apokrifi]], [[midraš]]), ali odstupa u mnogim detaljima. Biblijski proroci [[Adam]], Noa, [[Abraham]], [[Mojsije]], [[Isus]] i [[Ivan Krstitelj]] spomenuti su u Kuranu kao Navjesnici Islama. Naravno, potpuni popis sličnih likova daleko je bogatiji.

Kršćani i većina Židova spremno će priznati da njihove svete knjige imaju bogatu povijest nastanka, ali i kasnijeg upisivanja kroz stoljeća, vjerujući i dalje da se u cijelom tom procesu iščitava Božje nadahnuće. Muslimani, pak, budući da vjeruju kako je Kuran u cijelosti [[Alah]] prenio Muhamedu, ne prihvaćaju postojanje bilo kakvih kasnijih promjena u tekstu Kurana. Zbog tog istog poštovanja prema izvornosti Kurana, njegovo je prevođenje dozvoljeno, ali ne i za službenu uporabu. Za vjerske svrhe dozvoljeno je koristiti samo onaj koji ima autentičan, nepromijenjen sadržaj i koji je objavljen na [[Arapski jezik|arapskom jeziku]].