Bono Zvonimir Šagi: razlika između inačica

'''Bono Zvonimir Šagi''' ([[Brodarovec]], župa i općina [[Maruševec]], [[11. prosinca]] [[1932.]]) hrvatski franjevac [[kapucini|kapucin]] [[Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića|Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića]],<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=57405 Bogoslovska smotra] Bono Zvonimir Šagi: ''Žena u strukturalnoj ulozi Crkve'', br. 3-4, svibanj 1991. (pristupljeno 1. svibnja 2017.)</ref> [[provincijal]]. Brat hrvatskog franjevca kapucina, jednog vodećih hrvatskih katoličkih teologa dvadesetog stoljeća, sveučilišnog profesora [[Tomislav Janko Šagi-Bunić|Tomislava Janka Šagija-Bunića]].<ref name="kapucini">[https://kapucini.hr/znanost/bono-zvonimir-sagi Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića] ''Fra Bono Zvonimir Šagi, ofmcap.'' (pristupljeno 14. travnja 2017.)</ref>

Rođen u Brodarovcu. Osnovnu školu pohađao U [[Druškovec|Druškovcu]] i Maruševcu pohađao osnovnu školu. U Varaždinu i Zagrebu pohađao gimnaziju. 4. listopada 1955. u Zagrebu položio je doživotne zavjete. Zaredio se za svećenika 2. studenoga 1958. u Varaždinu. Studirao na [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|Katoličkom bogoslovnom fakultetu]] u Zagrebu na kojem je diplomirao teologiju 1959. godine. Svećeništvo počeo kao vjeroučitelj. U župi sv. Mihaela u Zagreb/Dubravi bio je [[vjeroučitelj]] od 1958. do 1961. godine. Župnik u Varaždinu u župi Sv. Vida. Po ukidanju [[vjeronauk|vjeronauka]] u školi, Bono Zvonimir Šagi je organizirao redovni tjedni vjeronauk u župi za srednjoškolce i studente. Bio je prvi u Zagrebu koji je to napravio. Nakon togaHrabro je okupio mlade. Neki svećenici i časne sestre nisu s odobravanjem na to gledali, jer su još uvijek muška i ženska gimnazija bile odvojene. Uredio dvoranu, a budući da zakon je onda nalagao da sve u svezi za vjeronauk smije ići samo u crkve, dvoranu je nazvao Kapelom kršćanskog nauka. Organizirao je svakodnevnu propovijed i nedjeljne teme, poslije mise razgovarao s vjernicima, petkom su na redu bila pitanja vjernika na koja je odgovarao i često su a s pitanjima su dolazili oni koji nisu bili vjernici. Držao je predavanja iz filozofije i teologije. Opsežnošću i organiziranošću zadivio je kardinala [[Franjo Šeper|Franju Šepera]], koji je jednom prigodom pitao fra Bonina brata 'Što je tvoj brat napravio fakultet?' . Vizitator je fra Bonu Zvonimira Šagija pohvalio za rad s mladeži. Od 1961. do 2008. bio župnik. Prije njega nije bilo večernjih misa pa ih je prvi uveo u župi. Obnašao dužnost gvardijana. Provincijal u više navrata. Do prije osamostaljenja Hrvatske predsjedavao konferencijom Viših redovničkih poglavara u bivšoj državi. Četrnaest godina predavao na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu. Od 1987. je pet godina uređivao [[AKSA|AKSA-u]] ([[Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti]]). Od sljedeće godine naredno je desetljeće bio glavni urednik revije Kršćanske sadašnjosti za [[propovjednik]]e [[Služba Riječi (revija)|Služba Riječi]].<ref name="kapucini"/><ref name="IKA">[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=189700 IKA] ''KS-ov Susret s autorom o. Bonom Zvonimirom Šagijem u Osijeku'', IKA V - 189700/4 . 24. travnja 2017. (pristupljeno 1. svibnja 2017.)</ref>

Napisao je više knjiga i više stotina stručnih, znanstvenih, publicističkih članaka i eseja iz područja [[pastoralna teologija|pastoralne (kontekstualno-praktične) teologije]], suvremenom kršćanske duhovnosti, praktične problematike redovništva i [[socijalni nauk Crkve|socijalnog nauka Crkve]]. Članke objavio u [[Svesci|Svescima]], [[Bogoslovska smotra|Bogoslovskoj smotri]] i dr. Dvadesetak godina pisao kolumnu ''U sadašnjem trenutku'' u [[KANA|KANI]], katoličkoj obiteljskoj reviji [[Kršćanska sadašnjost|Kršćanske sadašnjosti]]. U reviji Služba Riječi napisao devet godišta [[homilija]] za sve nedjelje i blagdane u godini. Sudionik teoloških i inih [[simpozij]]a, [[javna tribina|javnih tribina]], Teoloških četvrtaka Kršćanske sadašnjosti i dr.<ref name="kapucini"/><ref name="IKA"/>