Protestantizam: razlika između inačica

Za vrijeme širenja protestantizma došlo je do širenja i mnogih sljedbi među samim pripadnicima reformacije. Tako je [[1534]]. na vlast u Münsteru došao Jan Matthys, začetnik i propovjednik [[anabaptizam|anabaptizma]]. Iz grada je izgnao sve katolike, nakon što su ovoga propovjednika umjereniji sljedbenici odgovorili od ubijanja svih nepokornih. Konfiscirao je sva njihova dobra, prekrstio sve one koji su ostali u gradu, zabranio privatno vlasništvo, uključujući i posjedovanje novca, te spalio sve knjige osim Biblije. Matthysov nasljednik, Jan Bockelson, uveo je u Münsteru obaveznu [[poligamija|poligamiju]] i oženio se s 15 žena, među kojima i udovicom Matthysovom. Njegov suradnik Rothman zadovoljio se sa samo devet žena. Ovaj nasilno provođen zakon naišao je na snažan otpor. Luther je u svom pismu "Pismo knezovima u Saskoj o buntovničkom duhu" pozivao sasko plemstvo da silom ukloni tog "prokletog Sotonu iz Allstedta (Müntzera) (ref. WA 3, 311). Pobuna je ugušena u krvi, a sve žene koje su odbile prisilno vjenčanje bile su podvrgnute strašnim mukama i pobijene.

[[1525]]. dogodila se seljačka buna, koju je divljački ugušio Thomas Münster, a skupa s njime i Heinrich Pfeiffer. Luthera je to nagnalo na traženje pomoći državne vlasti u širenju reformacije, kako ne bi došlo do budućih sličnih ispada njegovih sljedbenika. Tako je u svojim propovijedima, pismima i spisima poticao vlast na usmrćivanje seljaka, kao npr. u spisu "Protiv razbojničkih i ubilačkih rulja seljaka" od 30. svibnja 1525.: "Krajnje je vrijeme da ih se (seljake) zadavi kao bijesne pse...." (ref. WA 18, 357-361). Kasnije će izjaviti: "Ja, Martin Luther, sam u pobuni pobio sve seljake. Sva njihova krv na mojem je vratu. Ali ja to svaljujem na našeg Gospodina i Boga. On mi je naredio to govoriti" (ref. WA Tr, 3, 75, 2911). No, podjele su se nastavile. [[1529]]. održan je »Razgovor u [[Marburg]]u«, gdje su se produbile razlike između Luthera i Zwinglija po pitanju [[Euharistija|Euharistije]]. Raskol između luterana i zvinglijevaca postao je konačan predstavljanjem Augsburške ispovijesti [[1530]].