|
[[Datoteka:FT-fotografija.jpg|minijatura]]
'''Frane Tente''' ([[1928.]] {{--}} kaznionica Lepoglava, [[8. studenoga]] [[1948.]]), "hrvatski" domoljubni politički aktivist iz [[Split]]a, žrtvaborac [[Jugokomunističkiprotiv zločinizakona nakon završetka Drugog svjetskog rata|jugokomunističkih]]i progonaslobode političkihu neistomišljenikaSFRJ.
== Životopis ==
Rodio se je 1928. godine, od roditelja Nikole, financijskog službenika rodom iz [[Mravince|Mravinaca]] i matere Darinke r. Čulić, domaćice iz Splita. Imao je dvojicu braće te tri sestre. Živjeli su u skromnom domu na [[Gripe|Gripama]]. Obitelj mu je talijanskog-hrvatskog podrijetla.
Najstariji Franin brat Maksimilijan, bio je za rata hrvatski vojnik. Jugoslavenski partizani u kojima je tada bio veliki broj konvertiranih četnika zarobili su ga negdje u Sloveniji nakon što su ih Englezi vratili. Nikad se nije vratio kući, niti je poznato mjesto smrti i kako je ubijen. Pretpostavlja se da su ga partizani strijeljali negdje kod Šentvida. [[Svibanjska katastrofa|Tragedija]] Hrvata nije zaobišla ni onda petnaestogodišnjeg Franu. I on je bio u tom [[Križni put|Križnom putu]] u skupini civila. Kod Dravograda je zarobljen i u koloni dotjeran do Zagreba, a zatim do Bjelovara. Imao je više sreće od brata: iz [[logor u Bjelovaru|bjelovarskog]] logora pušten je kući u Split. Ni tad nije bilo gotovo: ondje ga je uhitila [[OZNA]], koja ga je pustila 1946. godine. Franina obitelj nije htjela Jugoslaviju: očajavala je zbog obnove Jugoslavije nakon godina života u hrvatskoj državi te zbog uspostave komunizma.
Nakon što ga je OZNA pustila, Frane Tente je u Splitu je nastavio pohađati Klasičnu gimnaziju. Bio je učenik sedmog razreda. Nezadovljan stanjem, povezao se s nekoliko mladića i djevojaka koji su osjećali i mislili da se nasilnicima i zlu režimu treba suprotstaviti. Skupina od desetak djevojaka i mladića sastajala se po kućama i u drugoj polovini 1946. godine svoju su skupinu osnovali i nazvali [[Hrvatski oslobodilački pokret (Split)|Hrvatskim oslobodilačkim pokretom]].
Simbolika vrha Marjana bila je hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se do danas. Predstavljala je prkos nenarodnim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh je stavljena jugoslavenska zastava. Tu je bila prigoda za iskaz prosvjeda. S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), [[Nikola Pensa]] (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov [[Tomislav Karaman]] (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), [[Vjekoslav Matijević]] (20) i Frane Tente (19))<ref>[http://www.tomislavjonjic.iz.hr/knjige_otpor.pdf Organizirani otpor jugoslavenskomu komunističkom režimu u Hrvatskoj 1945.-1953.] [[Tomislav Jonjić]] Review of Croatian History 3/2007, br.1, 109 - 145 </ref> upustio se u prosvjednu akciju [[10. travnja]] [[1947.]] godine na vrhu [[Marjan]]u je skinuo je jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak.<ref>Obljetnica Društva političkih zatvorenika. Na Marjanu se vijori hrvatska zastava. Slobodna Dalmacija 11. travnja 2003. Autor: S.Š. Snimio: Nikola Vilić.</ref> Akcija je izazvala šok. Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, zatočen je u kaznionici u Lepoglavi.
Osuđen je, a u obrazloženji presude stajalo je da je osuđen i kažnjen jer je:
# ''sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja''
# ''razbacivao letke protunarodnog sadržaja u dvorištu gimnazije u Splitu''
# ''skupa s drugima, na Marjanu skinuo jugoslavensku zastavu s petokrakom i digao hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake''
Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ, sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa "Doli Tito" i "Živija HOP", dizanje bune među seljacima u [[Žeževica|Žeževici]],<!-- gdje, kad? --> nabavu sanitetskog materijala za odmetničke bande (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u odmetničke bande (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Režimske ''[[Slobodna Dalmacija]]'' od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je "vješanje ustaške zastave", a akciju nazvala "izdajstvom ostataka fašizma".
Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavu, a nakon toga na [[prisilni rad]] na izgradnju pruge Šamac - Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi. Ondje je umro u nehumanim uvjetima. Lepoglavska kaznionica, premda na manje zlom glasu od one u Gradišci i logora iz NDH koji su svoju mračnu funkciju nastavili i poslije oslobođenja od osovinske vlasti, bila je na zlom glasu kao mučilište hrvatskih rodoljuba i disidenata: "milicionari su političke zatvorenike udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Gušili su ih, vezali lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a u prvim poslijeratnim godinama ni kada će biti odveden na obližnju pješčaru i ubijen." Ondašnji upravitelj je bio major KNOJ-a [[Josip Špiranec]]. Upravitelj je bio na zlu glasu: primjerice, osobno je izradio nacrte za tri vrste okova: od 12 kg, od 20 kg i od 50 kg. Smatra se da je upravitelj kaznionice odgovoran za smrt najmanje dvjestotinjak ljudi.<ref>Dokumentacije: dr. [[Augustin Franić]], Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih zatvorenika, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Dubrovnik 2010.; i druge</ref> Tijekom zime 1946./47. po zapovijedi upravitelja kaznionice Frane Tente je zatvoren u samici. Tenti su stražari zapovijedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili [[okov]]e i odveli u visoku prostoriju bez staklau kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom, da se stvori led. Iste zime, veljače 1948., Frane Tente umro je od upale pluća. Drugi dokumenti pisali su da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od "vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna". Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.
Detalje o smrti nije se moglo doznati u potpunosti, nego tek u sitnim fragmentima. Obitelji je Franine zadnje dane prepričao Franin suborac i supatnik [[Vjekoslav Matijević]], koji je 1947. skupa s Franom razvio hrvatski barjak na Marjanu.
Sudbina obitelji Tente indikativna je za sudbinu hrvatskog naroda u drugom svjetskom ratu: dio obitelji strijeljali su nacisti iz divizije Prinz Eugen na splitskome Trsteniku, drugi su poginuli u partizanima, treći kao vojnici NDH, četvrti su poput Frane bili žrtve jugokomunističkih obračuna s političkim neistomišljenicima.
2015. je godine splitska udruga [[Udruga Urbana desnica]] pokrenula inicijativu za dodjelom ulice Frani Tenti. Najavili su da će na godišnjicu njegove smrti 8. studenog podnijeto službeni prijedlog gradskoj vlasti za imenovanjem jedne ulice u spomen na Franu Tentu, a murali u čast Frani Tenti u čast već krajem ljeta 2015. oslikani su u Splitu i Mravincima.
== Citati ==
|
