Već od [[12. stoljeće|12. stoljeća]] na bjeloruskom se području razvijala crkvenoslavenska pismenost čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim je crkvenoslavenskim pisana [[Prijevodi Biblije na bjeloruski jezik|«Biblija Ruska»]] koju je u [[Prag]]u [[1517.]]-[[1519.]] izdao F.[[Francysk Skaryna]] (Skorina). Osim toga, u Litvanskom je Velikom Vojvodstvu od [[14. stoljeće|14.]] do [[17. stoljeće|17. stoljeća]] u uporabi bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik koji je u [[16. stoljeće|16. st.]] stekao položaj i službenog jezika. U tom su stoljeću [[starobjeloruski jezik|starobjeloruskim]] književnim jezikom (''starabelaruskaja litaraturnaja mova'') tiskane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katekizam ([[1562.]]) i prijevod Novog zavjeta ([[1574.]]), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko [[1580.]] tiskao je evanđelistar. Službena je uporaba jezika zabranjena [[1696.]] g.
== Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u [[Europa|Europi]] ==
