Wikipedija

Kisele kiše: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nadopunio Kisele kiše
Redak 1:
{{podjela}}
[[Datotekadatoteka:Acid rain woods1.JPG|300px|mini|desno|Posljedica kisele kiše.]]
'''Kisela kiša''' je [[padalina]] zagađena [[sumporov dioksid|sumporovim dioksidom]], [[dušikovi oksidi|dušikovim oksidima]] i drugim [[kemijski spoj|kemijskim spojevima]]. Dok se normalna [[pH]] vrijednost kiše nalazi otprilike oko 5,5, pH vrijednost kisele kiše iznosi u prosjeku 4 do 4,5. To otprilike odgovara 40 puta većoj količini [[kiseline]] u odnosu na neopterećenu [[kišnica|kišnicu]].
 
[[datoteka:Cloud formation from refinery in Curacao.jpg|300px|mini|desno|Kiseli oblaci mogu nastati zbog ispuštanja sumporovog dioksida SO<sub>2</sub> iz [[rafinerija nafte]], kao što se vidi u mjestu [[Curaçao]].]]
Smanjenje pH vrijednosti za jednu mjeru znači prirast kiselosti za deseterostruko. Glavnu odgovornost za opterećenja uzrokovana kiselim kišama snose [[termoelektrana|termoelektrane]], dim iz kućanstva i ispušni plinovi u [[promet]]u. Štete nastale djelovanjem kiselih kiša obično nastaju sasvim daleko od stvarnih štetnih izvora.
 
'''Kisela kiša''' je svaka [[oborina]] koja ima višu [[Kiseline|kiselost]] (nižu vrijednost [[pH]]) od one očekivane iz prirodnih izvora (pH oko 5). Kao suvremeni, kritični problem, prepoznat je u 1970-ima prvo u [[Skandinavija|skandinavskim zemljama]], a zatim i u [[Srednja Europa|srednjoj Europi]]. Uzroci nastanka kisele kiše nisu sasvim jasni. U nekim područjima uzrokom su [[dušikovi oksidi]], u drugima [[sumpor]]ovi oksidi, koji nastaju izgaranjem [[ugljen]]a ili [[nafta|naftnih]] derivata, primjerice u [[termoelektrana]]ma, [[Motor s unutarnjim izgaranjem|automobilskim motorima]] te u postrojenjima za dobivanje i pročišćavanje [[kovina]], a s [[vodena para|vodenom parom]] iz zraka stvaraju [[Dušična kiselina|dušičnu]], odnosno [[sumporna kiselina|sumpornu kiselinu]]. Zakiseljavanjem tla i vode kisela kiša šteti [[šuma]]ma (umiranje šuma), poljodjelskim kulturama, životu u tlu i vodi (ugibanje riba) te ljudskomu zdravlju (preko pitke vode i prehrambenog lanca). <ref> '''kisela kiša''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=52618] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
Ako pH vrijednost u inače jako čistim brdskim [[potok|potocima]] i [[jezero|jezerima]] prijeđe u kiselo područje može doći do izumiranja [[riba]] i drugih [[organizam]]a. Dospije li kisela kiša u tlo oslobađaju se teški metali koji mogu opteretiti [[podzemne vode]], a time i pitku vodu. Na taj način se čovjek izlaže pojačanom unošenju [[teški metali|teških metala]] u organizam.
 
== Objašnjenje ==
Ispitivanja pokazuju da [[sumporna kiselina|sumporna]] i [[dušična kiselina]] snose najveću odgovornost za [[kiselost]] kiše.
Kisela kiša je [[padalina]] zagađena [[sumporov dioksid|sumporovim dioksidom]], [[dušikovi oksidi|dušikovim oksidima]] i drugim [[kemijski spoj|kemijskim spojevima]]. Dok se normalna [[pH]] vrijednost kiše nalazi otprilike oko 5,5, pH vrijednost kisele kiše iznosi u prosjeku 4 do 4,5. To otprilike odgovara 40 puta većoj količini [[kiseline]] u odnosu na neopterećenu [[kišnica|kišnicu]]. Smanjenje pH vrijednosti za jednu mjeru znači prirast [[pH|kiselosti]] za deseterostruko. Glavnu odgovornost za opterećenja uzrokovana kiselim kišama snose [[termoelektrana|termoelektrane]], dim iz kućanstva i ispušni plinovi u [[promet]]u. Štete nastale djelovanjem kiselih kiša obično nastaju sasvim daleko od stvarnih štetnih izvora. Ako pH vrijednost u inače jako čistim brdskim [[potok|potocima]] i [[jezero|jezerima]] prijeđe u kiselo područje može doći do izumiranja [[riba]] i drugih [[organizam]]a. Dospije li kisela kiša u tlo oslobađaju se teški [[metal]]i koji mogu opteretiti [[podzemne vode]], a time i pitku vodu. Na taj način se čovjek izlaže pojačanom unošenju teških metala u organizam. Ispitivanja pokazuju da [[sumporna kiselina|sumporna]] i [[dušična kiselina]] snose najveću odgovornost za [[kiselost]] kiše.
 
[[1980-ih]] godina prošlog stoljeća se brujalo o "''kiseloj kiši"''. U međuvremenu se činilo da se ta tema zaboravila, no kisele kiše i dalje postoje. Iako je većina mrtvih [[stablo|stabala]] posječena i [[šuma|šume]] ponovo pošumljene, ipak uzroci još dugo nisu odstranjeni. U procesima sagorijevanja u industriji i sagorijevanju ispušnih plinova u prometu i dalje nastaju plinovi kao što su sumpor-[[sumporov dioksid]] i dušik-dušikovi oksidi koji tim putem dospijevaju u okolinu. S vodom iz [[kiša|kišnih]] kapi ovi plinovi reagiraju stvarajući kiseline. pH vrijednost kišnih kapi se prebacuje u kiselo područje. Stručnjaci predviđaju da će se u godini [[2020]]. za trećinu manje sumpornih-oksida ispuštati u zrak nego u godini [[1980]]., ali da će se u području [[Azija|Azije]] njihova emisija u tom vremenskom periodu više nego udvostručiti. Još štetniji su dušikovi oksidi koji u okolinu dospijevaju najvećim dijelom kao ispušni [[plin]]ovi u [[promet]]u. Paralelno sa svjetskim prirastom prometa stručnjaci očekuju prirast i ovih plinova na svim [[kontinent]]ima.
 
Stručnjaci predviđaju da će se u godini [[2020]]. za trećinu manje sumpornih-oksida ispuštati u zrak nego u godini [[1980]]., ali da će se u području [[Azija|Azije]] njihova emisija u tom vremenskom periodu više nego udvostručiti. Još štetniji su dušik-oksidi koji u okolinu dospijevaju najvećim dijelom kao ispušni [[plin]]ovi u prometu. Paralelno sa svjetskim prirastom prometa stručnjaci očekuju prirast i ovih plinova na svim [[kontinent]]ima.
 
Dakle, opasnost od kiselih kiša još nije prošla. Štoviše, brzi razvoj [[industrija|industrije]] i prirast prometa će kišu i na drugim kontinentima učiniti kiselom. Teško je i zamisliti koji učinak bi kisele kiše imale na tropske šume.
Line 22 ⟶ 20:
 
Proces kako iz ugljičnog-dioksida u reakciji s vodom nastaje ugljična kiselina (H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>):
:CO<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O --> H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>
 
Pod pojmom dušik-dušikovi oksidi (NO<sub>X</sub>) se objedinjuju dva spoja: [[dušikov monoksid]] (NO) i [[dušikov dioksid]] (NO<sub>2</sub>). Ovi plinovi nastaju prije svega pri sagorijevanju [[Fosilna goriva|fosilnih goriva]]. Pri svakom sagorijevanju nastaju dušik-dušikovi oksidi kao spoj dušika iz zraka i kisika. Što je veća [[temperatura]] sagorijevanja to je brže nastajanje dušikova oksida. Kod svakog procesa sagorijevanja se prije svega oslobađa dušikov monoksid koji kasnije u zraku oksidira u štetni dušikov dioksid. Iz dušikova dioksida se u reakciji sa vlagom stvara [[dušična kiselina]] koja je odgovorna za trećinu nastanka kisele kiše.
 
Kod svakog procesa sagorijevanja se prije svega oslobađa dušikov monoksid koji kasnije u zraku oksidira u štetni dušik-dioksid. Iz dušikova dioksida se u reakciji sa vlagom stvara [[dušična kiselina]] koja je odgovorna za trećinu nastanka kisele kiše.
 
Ako se dnevna vrijednost koncentracije dušik-dioksida u zraku nalazi preko 150 [[µg]] po m<sup>3</sup> nastupaju akutna oboljenja dišnih organa. Pokazatelji kroničnog zatrovanja su: glavobolja, nesanica, čirevi sluznice.
 
Proces kako iz dušik-oksida u reakciji s vodom nastaju nitritna (HNO<sub>2</sub>) i dušična (HNO<sub>3</sub>) kiselina:
:2NO<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O --> HNO<sub>2</sub> + HNO<sub>3</sub>
 
Sumporov dioksid je daleko najštetnija tvar u [[zrak]]u. Radi se o plinu bez boje, ali jakog i neugodnog mirisa koji kod [[ljudi]] prije svega djeluje na [[dišni sustav|dišne organe]]. U [[zima|zimskim]] mjesecima visoka koncentracija sumporovog dioksida u zraku zajedno sa prašinom koja se nalazi u zraku čini [[smog]]. Sagorijevanjem fosilnih zapaljivih [[tvar]]i se atmosfera jako zagađuje sumporovim dioksidom. On se pretvara u [[sumporna kiselina|sumpornu kiselinu]] i u spoju s vodom čini kiselu kišu, koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja [[šuma]]. Ugradnjom pročišćivačkih uređaja na termoelektranama smanjena je emisija sumporova dioksida. Dugotrajno djelovanje sumporova dioksida na čovjeka rezultira nedostatkom [[okus]]a, crvenjenjem [[jezik]]a, a kasnije upalom [[pluća]] i prestankom disanja. [[Biljke]] reagiraju još osjetljivije na djelovanje sumporovog dioksida. Proces [[fotosinteza|fotosinteze]] se remeti i posljedica toga je oštećenje lišća (izumiranje šuma).
 
Sagorijevanjem fosilnih zapaljivih [[tvar]]i se atmosfera jako zagađuje sumporovim dioksidom. On se pretvara u [[sumporna kiselina|sumpornu kiselinu]] i u spoju s vodom čini kiselu kišu, koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja [[šuma]].
 
Ugradnjom pročišćivačkih uređaja na termoelektranama smanjena je emisija sumporova dioksida Dugotrajno djelovanje sumporova dioksida na čovjeka rezultira nedostatkom [[okus]]a, crvenjenjem [[jezik]]a, a kasnije upalom [[pluća]] i prestankom disanja. [[Biljke]] reagiraju još osjetljivije na djelovanje sumporovog dioksida. Proces [[fotosinteza|fotosinteze]] se remeti i posljedica toga je oštećenje lišća (izumiranje šuma).
 
Područja primjene sumporova dioksida:
* kao sredstvo za konzerviranje u [[kemija|kemiji]] [[živežnePrehrambena namirniceindustrija|živežnih namirnica]] ,
* kao sredstvo za izbjeljivanje u [[tekstilna industrija|tekstilnoj industriji]] ,
* kod procesa [[pročišćavanjePročišćavanje vodavode|pročišćavanja voda]].
Proces kako iz sumpor-sumporovog dioksida u reakciji sa vodom nastaju sumporasta (H<sub>2</sub>SO<sub>3</sub>) i sumporna kiselina (H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>):
:SO<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O --> H<sub>2</sub>SO<sub>3</sub>
:SO<sub>3</sub> + H<sub>2</sub>O --> H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>
 
Gore navedeni spojevi su samo neki od primjera, jer svakako postoje i druge mogućnosti nastanka kiselina, koje također pridonose nastanku kiselih kiša.
Line 51 ⟶ 43:
== Posljedice kiselih kiša ==
 
U tlu [[kiseline]] započinju svoje štetno djelovanje. Kisela kiša prije svega štetno djeluje na oskudne [[brdo|brdske]] predjele, jer kiselina otapa hranjive tvari, kao npr.na primjer [[kalcij]], iz tankog sloja [[humus]]a, pa [[stablo|stabla]] ostaju bez kalcija koji im je prijeko potreban za izgradnju njihovih [[stanica]]. Kiseline izravno oštećuju [[korijen (biljke)|korijen]]je stabala ili [[voda|vodom]] dospijevaju u [[list|lišće]] ili iglice drveća, te oštećuju njihova [[tkivo|tkiva]]. Posljedica su mrlje smeđkaste [[boja|boje]].Također otapaju [[teški metali|teške metale]] i [[aluminij]] u [[tlo|tlu]].
 
Kiseline izravno oštećuju [[korijen (biljke)|korijen]]je stabala ili [[voda|vodom]] dospijevaju u [[list|lišće]] ili iglice drveća, te oštećuju njihova [[tkivo|tkiva]]. Posljedica su mrlje smeđkaste [[boja|boje]].Također otapaju [[teški metali|teške metale]] i [[aluminij]] u [[tlo|tlu]].
 
=== Na biljke ===
Povećanjem kiselosti [[tlo|tla]], to znači povećanjem količine H<sup>+</sup> [[ion]]a, se iz tla ispiru važne mineralne tvari kao što su [[magnezij]], [[kalij]], [[kalcij]] itdi tako dalje. Tako dolazi do drastičnog smanjenja [[pH]] vrijednosti. Na temelju smanjivanja pH vrijednosti kao posljedica kemijskih procesa nastaju ioni koji imaju štetno djelovanje na korijenje [[biljke|biljki]] i na tlo. Isto vrijedi i za ione [[željezo|željeza]] koji se oslobađaju pri pH vrijednosti manjoj od 3,8. Stupanj štetnosti konačno ovisi o vrsti od. tipu tla. Igličasto [[drvo|drveće]] je jače pogođeno štetama prouzrokovanim kiselim kišama, i to jela više nego [[smreka]]. Kod [[listopadno drveće|listopadnog drveća]] je najjače pogođen [[hrast]]. Prije svega su oštećene šume na mjestima sa čestim i obilnim padalinama i koja još k tome imaju relativno niske prosječne godišnje temperature. To se odnosi na šume na višim nadmorskim visinama. Obilježja bolesti koje se pojavljuju su jako različita.▼
 
▲Povećanjem kiselosti [[tlo|tla]], to znači povećanjem količine H<sup>+</sup> [[ion]]a, se iz tla ispiru važne mineralne tvari kao što su [[magnezij]], [[kalij]], [[kalcij]] itd. Tako dolazi do drastičnog smanjenja [[pH]] vrijednosti. Na temelju smanjivanja pH vrijednosti kao posljedica kemijskih procesa nastaju ioni koji imaju štetno djelovanje na korijenje [[biljke|biljki]] i na tlo. Isto vrijedi i za ione [[željezo|željeza]] koji se oslobađaju pri pH vrijednosti manjoj od 3,8. Stupanj štetnosti konačno ovisi o vrsti od. tipu tla.
 
Igličasto [[drvo|drveće]] je jače pogođeno štetama prouzrokovanim kiselim kišama, i to jela više nego [[smreka]]. Kod [[listopadno drveće|listopadnog drveća]] je najjače pogođen [[hrast]]. Prije svega su oštećene šume na mjestima sa čestim i obilnim padalinama i koja još k tome imaju relativno niske prosječne godišnje temperature. To se odnosi na šume na višim nadmorskim visinama. Obilježja bolesti koje se pojavljuju su jako različita.
 
Pojedini simptomi bolesti nastupaju neovisno jedni o drugima i pri tome mogu ovisno o regiji u kojoj se pojavljuju biti i jako različiti. Kod igličastog drveća su ustanovljene sljedeća oštećenja:
* Oštećenja [[iglice|iglica]] (požutjele iglice, opadanje iglica) ,
* Oštećenja [[pupoljci|pupoljaka]] i mladih [[klica]] ,
* Oštećenja [[kore]] ,
* Oštećenja drveta ,
* Anomalije [[rast]]a,
* Oštećenja [[korijen (biljke)|korijen]]ja ,
* Slabljenje otpornosti na [[mraz]], infekcije, štetočine itdi tako dalje.
 
Razlog zbog kojeg listovi žute je često manjak hranjivih tvari. Požutjeli listovi odumiru i opadaju. Uz bolje uvjete u okolini postoji mogućnost regeneracije i ponovnog ozelenjavanja drveća. Ako dođe do izumiranja šuma, to će imati za posljedicu promjenu cijelog ekosistema. To znači da se opet mogu nastaniti niže [[biljke]] koje su bolje prilagodljiva na kiselo tlo. Međutim, u srednjoj [[Europa|Europi]] još nije takvo stanje da su oštećenja šuma nepopravljiva
Line 78 ⟶ 65:
=== Na građevine ===
 
Višak protona[[proton]]a u [[kišnica|kišnici]] prouzrokuje pojačano raspadanje [[kamen]]ja, što znači da se ubrzava trošnost. Tako na primjer [[vapnenac]] reagira sa sumpornom [[kiseline|kiselinom]] u [[gips]]. Time se kamenje drobi. Na sličan način se pijesak razgrađuje. Na taj način se mnogobrojni [[kultura|kulturni]] spomenici i stare crkve nepovratno uništavaju.
 
==== Politika visokih dimnjaka ====
[[Datoteka:Plomin2.JPG|mini|Plomin300px|desno|[[Termoelektrana 2Plomin]].]]
 
Jednostavno rečeno, radi se o zabrani gradnje visokih tvorničkih dimnjaka, jer su brojna istraživanja dokazala njihovu štetnost. Proračuni pokazuju da je čak 96% taloženja [[nitrati|nitrata]] i [[sulfati|sulfata]] na području [[Gorski kotar|Gorskog kotara]] rezultat regionalnog ([[Istra]] i [[Hrvatsko primorje]]), odnosno prekograničnog ([[Italija]]) donosa [[dušik]]a i [[sumpor]]a. Visoki dimnjak TE "Plomin 2" rasterećuje labinsko područje, ali opterećuje Gorski kotar. Isto to rade brojni visoki dimnjaci u Italiji. I dalje se nastavlja s uzlaznim trendom propadanja šumskog ekosustava Gorskog kotara. Nitko od onih koji odlučuju o razvoju i zaštiti okoliša nije zainteresiran za problem ugrožavanja i propadanja prirodnih resursa ([[šuma|šume]], [[tlo]], vode i drugog) i za to da se na području Gorskog kotara kiselost tla uslijed kiselih kiša povećala u posljednjih 25 godina preko 100 puta te da je tlo u Gorskom kotaru znatno opterećeno [[teški metali|teškim metalima]] i kiselinama.
 
I dalje se nastavlja s uzlaznim trendom propadanja šumskog ekosustava Gorskog kotara. Nitko od onih koji odlučuju o razvoju i zaštiti okoliša nije zainteresiran za problem ugrožavanja i propadanja prirodnih resursa ([[šuma|šume]], [[tlo]], vode i dr.) i za to da se na području Gorskog kotara kiselost tla uslijed kiselih kiša povećala u posljednjih 25 godina preko 100 puta te da je tlo u Gorskom kotaru znatno opterećeno [[teški metali|teškim metalima]] i kiselinama.
 
=== Izumiranje šuma ===
 
Pojam izumiranje [[šuma]] označava štete na velikim površinama šume koje izazivaju odumiranje iglica i [[list|lišća]]. Radi se o smetnji u cijelom odnosu drvo &ndash; tlo &ndash; zrak, to jest o oboljenju cijelog [[ekosustav]]a. Glavni uzrok su kisele kiše, a ostali mogući uzročnici su štetne tvari kao što su dušikovi oksidi i [[teški metali]] koji nastaju u prometu, domaćinstvima i industriji. Također i ekstremne vremenske i klimatske promjene, pogreške kod pošumljavanja, [[gljive]], [[bakterije]], [[virusi]], štetni [[kukci]] mogu se smatrati uzročnicima izumiranja šuma. Intenzivnom sječom šuma, posebno tropskih šuma u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], takozvanih "pluća planete Zemlje", uništava se jedini izvor [[kisik]]a potrebnog za [[život]]ne procese.
Pojam izumiranje [[šuma]] označava štete na velikim površinama šume koje izazivaju odumiranje iglica i [[list|lišća]].
 
Radi se o smetnji u cijelom odnosu drvo &ndash; tlo &ndash; zrak, tj. o oboljenju cijelog [[ekosustav]]a. Glavni uzrok su kisele kiše, a ostali mogući uzročnici su štetne tvari kao što su dušikovi oksidi i [[teški metali]] koji nastaju u prometu, domaćinstvima i industriji.
 
Također i ekstremne vremenske i klimatske promjene, pogreške kod pošumljavanja, [[gljive]], [[bakterije]], [[virusi]], štetni [[kukci]] mogu se smatrati uzročnicima izumiranja šuma.
 
Intenzivnom sječom šuma, posebno tropskih šuma u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], takozvanih "pluća planete Zemlje", uništava se jedini izvor [[kisik]]a potrebnog za [[život]]ne procese.
 
=== Problem pitke vode ===
 
Zagađenje voda predstavlja najkompleksniji globalni problem. Svako zagađenje koje se emitira u životnu sredinu dospije do podzemnih voda, [[rijeka (zemljopis)|rijeka]], [[jezero|jezera]] i [[more|mora]]. Zagađenje iz [[zrak]]a kiselim kišama prenosi se do [[tlo|tla]] ili vodenih površina. Zagađenja zemlje slivaju se u površinske i [[podzemne vode|podzemne vodene tokove]]. Rijeke i jezera su pod konstantnim pritiskom zagađenja otpadnim vodama iz urbanih sredina, kemijskim otpadom iz industrije i transporta, [[pesticidi]]ma sa poljoprivrednih površina, i slslično. Velike količine organske tvari koja otpadnim vodama dospijeva do rijeka, jezera i mora izaziva proces [[eutrofikacija|eutrofikacije]] čija su posljedice mutnoća, povišena [[temperatura]], nekontrolirana primarna produkcija, smanjenje rastvorenog [[kisik]]a i pomor [[ribe]] i drugih [[organizam]]a. Iako je 70% planeta [[Zemlja (planet)|Zemlje]] pokriveno vodom, samo 2% te vode predstavlja resurs slatke vode, a prekomjernom eksploatacijom i zagađenjem prouzrokovano je smanjenje zaliha pitke vode na globalnom nivou.
 
Velike količine organske tvari koja otpadnim vodama dospijeva do rijeka, jezera i mora izaziva proces [[eutrofikacija|eutrofikacije]] čija su posljedice mutnoća, povišena [[temperatura]], nekontrolirana primarna produkcija, smanjenje rastvorenog [[kisik]]a i pomor [[ribe]] i drugih [[organizam]]a.
 
Iako je 70% planeta [[Zemlja (planet)|Zemlje]] pokriveno vodom, samo 2% te vode predstavlja resurs slatke vode, a prekomjernom eksploatacijom i zagađenjem prouzrokovano je smanjenje zaliha pitke vode na globalnom nivou.
 
[[Hrvatska]] gotovo ne pročišćava otpadne vode. Ostale tranzicijske zemlje naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode. Konačno, i iz Nacionalnog plana djelovanja za okoliš vidljivo je da [[RH]] ima vrlo mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te da stoga stalno raste razina zagađenja vode.
 
Činjenica je da će Hrvatska zbog nepročišćavanja otpadnih voda i problema s [[otpad]]om, bez uzimanja u obzir kiselih kiša, biti vrlo skoro suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode.
 
[[Hrvatska]] gotovo ne pročišćava otpadne vode. Ostale tranzicijske zemlje naprednije su u tom području od Hrvatske. Ako se taj problem ne riješi, Hrvatska će vrlo skoro biti suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode. Konačno, i iz Nacionalnog plana djelovanja za okoliš vidljivo je da [[RH]] ima vrlo mali broj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te da stoga stalno raste razina zagađenja vode. Činjenica je da će Hrvatska zbog nepročišćavanja otpadnih voda i problema s [[otpad]]om, bez uzimanja u obzir kiselih kiša, biti vrlo skoro suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode. Analogno navedenome, doći će do porasta [[rak (bolest)|kancerogenih]] oboljenja probavnog trakta stanovnika koji piju zagađenu vodu, što slijedi iz porasta sadržaja [[nitrati|nitrata]] u podzemnim i površinskim vodama i mišljenja [[medicina|medicinskih]] stručnjaka objavljenih u medicinskim leksikonima i publikacijama [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetske zdravstvene organizacije]].
 
=== Kiseli oceani ===
 
Globalno zagrijavanje je ekološki problem koji utječe na život na planetu [[Zemlja (planet)|Zemlji]]. Ovo zagrijavanje, tj.to jest porast globalne [[temperatura|temperature]] prouzrokovano je efektomučinkom staklenika, odnosno slojem [[plin]]a [[ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]] koji se (prekomjerno emitiran kao posljedica ljudskih aktivnosti) akumulirao u središnjem dijelu atmosfere i ne dozvoljava da se toplina, koja se generira procesima na Zemlji, ispusti u [[svemir]], nego se vraća nazad na Zemljinu površinu. Mi posljedice ovog problema osjećamo svakodnevno, a osim porasta temperature, dolazi do promjena u [[biologija|biološkim]] procesima, topljenja ledenih santi, podizanja nivoa [[more|mora]], promjene staništa biljaka i životinja uslijed adaptacije na nove klimatske uvjete. Čovjek svakog dana udahne oko 20 000 litara zraka, a ujedno i sve veću koncentraciju štetnih i otrovnih materija, kao proizvod industrijalizacije, transporta, ali i svakodnevnih ljudskih aktivnosti. Zagađenje zraka može biti plinovima ili sitnim česticama, a negativan utjecaj ima na ljudsko zdravlje, životinjski i biljni svijet kao i ekosisteme. Zagađenje zraka veće je u urbanim sredinama, a uslijed strujanja zraka lako se kreće i širi. Nastavi li se povećavati količina ispuštenoga ugljičnog dioksida, površina mora mogla bi postati kiselija nego ikad prije u posljednjih 300 milijuna godina (osim u razdobljima globalnih katastrofa), piše New Scientist. Osim toga, pokazalo se da se biološka produktivnost oceana nakon osamdesetih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] smanjila za 6%.
 
Kako se povećava količina ugljičnog dioksida u atmosferi, sve veća količina toga plina reagira s morskom [[voda|vodom]], zbog čega nastaju bikarbonati i ioni vodika, a to povećava kiselost površinskoga sloja mora. Nakon [[ledeno doba|ledenoga doba]] pH oceana iznosio je 8,3 neposredno prije početka industrijske ere i ispuštanja CO<sub>2</sub> iznosio je 8,2 a danas pH oceana iznosi 8,1. Pokusima se pokazalo da će atmosferski CO<sub>2</sub> postići najveću vrijednost do godine 2300. s 1900 ppm, što je pet puta više nego danas. Zbog toga će pH vrijednost površinskoga sloja mora pasti na 7,4 i ostat će na toj razini nekoliko stotina godina. Još nije jasno što bi takva dramatična promjena kiselosti mora značila za život u moru, no poznato je da kisela sredina uzrokuje razgradnju karbonata, pa bi najranjivije životinje bile one s ljušturom od kalcijeva karbonata ili egzoskeletom, a to su koralji i neke alge. Pokusi s udvostručenom količinom CO<sub>2</sub> obavljeni u golemom stakleniku ''Biosphere 2'' pokazali su da te [[životinje]] u takvim uvjetima stvaraju 40% manje [[kalcijev karbonat|kalcijeva karbonata]]. [[Satelit]]skim mjerenjima utvrđeno je da je u proteklih nekoliko desetljeća smanjena količina [[klorofil]]a u [[ocean]]ima.
Čovjek svakog dana udahne oko 20 000 litara zraka, a ujedno i sve veću koncentraciju štetnih i otrovnih materija, kao proizvod industrijalizacije, transporta, ali i svakodnevnih ljudskih aktivnosti. Zagađenje zraka može biti plinovima ili sitnim česticama, a negativan utjecaj ima na ljudsko zdravlje, životinjski i biljni svijet kao i ekosisteme. Zagađenje zraka veće je u urbanim sredinama, a uslijed strujanja zraka lako se kreće i širi.
 
== Stanje u Hrvatskoj ==▼
Nastavi li se povećavati količina ispuštenoga ugljičnog dioksida, površina mora mogla bi postati kiselija nego ikad prije u posljednjih 300 milijuna godina (osim u razdobljima globalnih katastrofa), piše New Scientist. Osim toga, pokazalo se da se biološka produktivnost oceana nakon osamdesetih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] smanjila za 6%.
 
Prema izvješću [[Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada|Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada]] u [[2000]]. g. onečišćenje zraka štetnim plinovima nalaze se unutar dopuštenih granica, mjerenja [[Državni zavod za meterologiju|Državnog zavoda za meteorologiju]] pokazuju da 60% [[sumporov diokid|sumpornog dioksida]] dolazi iz susjednih, industrijski razvijenih zemalja, u [[1996.]] g. pojava jako kiselih kiša zabilježena je 71 put, u [[1995.]] godini 28 puta, a [[1994.]] zabilježena su samo tri slučaja.▼
Kako se povećava količina ugljičnog dioksida u atmosferi, sve veća količina toga plina reagira s morskom [[voda|vodom]], zbog čega nastaju bikarbonati i ioni vodika, a to povećava kiselost površinskoga sloja mora. Nakon [[ledeno doba|ledenoga doba]] pH oceana iznosio je 8,3 neposredno prije početka industrijske ere i ispuštanja CO<sub>2</sub> iznosio je 8,2 a danas pH oceana iznosi 8,1.
 
== Izvori ==
Eksperimentima se pokazalo da će atmosferski CO<sub>2</sub> postići najveću vrijednost do 2300. godine s 1900 ppm, što je pet puta više nego danas. Zbog toga će pH vrijednost površinskoga sloja mora pasti na 7,4 i ostat će na toj razini nekoliko stotina godina.
{{izvori}}
 
Još nije jasno što bi takva dramatična promjena kiselosti mora značila za život u moru, no poznato je da kisela sredina uzrokuje razgradnju karbonata, pa bi najranjivije životinje bile one s ljušturom od kalcijeva karbonata ili egzoskeletom, a to su koralji i neke alge.
 
Pokusi s udvostručenom količinom CO<sub>2</sub> obavljeni u golemom stakleniku ''Biosphere 2'' pokazali su da te [[životinje]] u takvim uvjetima stvaraju 40% manje [[kalcijev karbonat|kalcijeva karbonata]]. [[Satelit]]skim mjerenjima utvrđeno je da je u proteklih nekoliko desetljeća smanjena količina [[klorofil]]a u [[oceani]]ma.
 
▲== Stanje u Hrvatskoj ==
 
▲Prema izvješću [[Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada|Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada]] u [[2000]]. g. onečišćenje zraka štetnim plinovima nalaze se unutar dopuštenih granica, mjerenja [[Državni zavod za meterologiju|Državnog zavoda za meteorologiju]] pokazuju da 60% [[sumporov diokid|sumpornog dioksida]] dolazi iz susjednih, industrijski razvijenih zemalja, u [[1996.]] g. pojava jako kiselih kiša zabilježena je 71 put, u [[1995.]] godini 28 puta, a [[1994.]] zabilježena su samo tri slučaja.
 
[[Kategorija:Ekologija]]
[[Kategorija:Padaline]]
 
<!-- interwiki -->
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Kisele_kiše"