Grijeh: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodan sadrzaj Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Forbidden fruit.jpg|mini|355px|[[Istočni grijeh]] Adama I Eve]]
'''Grijeh''' je pojam koji se najčešće koristi u [[Religija|religioznom]] značenju riječi, i to najčešće u [[kršćanstvo|kršćanstvu]]. Jednostavnije rečeno, grijeh je u većini religija radnja koja ima namjenu kršiti osnovna pravila religije. U kršćanstvu grijeh je kršenje Božjih zapovijedi, pa grijeh udaljava čovjeka od Boga. To je uvreda Boga te zlo učinjeno drugima, ali i sebi. U širem smislu grijeh je opisivanje djela i nepromišljeno izgovorene misli koja narušava općeprihvaćena [[moralnost|moralna]] pravila. Abrahamske religije, koje imaju Boga, nastoje mu što više udovoljiti poštivanjem zapovijedi, a i većina religija ne podržava agresivnost i jasni prikaz nasilja, jer ga se smatra kao grijeh.
U [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličkoj Crkvi]] i u nekim drugim Crkvama opraštanje i čišćenje grijeha odvija se na sakramentu ispovijedi, no čovjek se obično treba truditi ispraviti štetu koju je možda, zbog grijeha, počinio. U kršćanstvu, [[Isus]] je opraštao grijehe grješnicina i carinicima. U kršćanstvu, najveći grijeh je raditi sve ono što Bog u svojim zapovijedima zahtijeva, no bez ljubavi, kako su to činili [[farizeji]]. U [[islam]]u, najveći grijeh je nevjerovanje u Boga koje se naziva "kufr". Grijeh je, zapravo, sve "ono" što je za religiju loše i/ili protuzakonito. Grijehom se smatra i jedenje određene hrane koja je, po nekim religijama, zabranjeno, no pripadnici drugih religija smatraju da takva hrana po mnogočemu ne bi trebala biti zabranjena i ''loša''. Muslimani ne jedu svinjetinu, a većina hindusa ne jede govedinu, dok neki ljudi, iz kakvih vjerskih ili drugih razloga, ne piju [[alkohol]]na pića. [[Sedam glavnih grijeha]] u kršćanstvu stvara druge grijehe. Teški grijesi opraštaju se u ispovijedi, a oni čovjeka mogu zauvijek udaljiti od Boga, dok čovjek isto tako može sam sebe ''kazniti'' na vječni život u paklu. Učinjeni su iz velikih stvari. Manji grijesi učinjeni su iz malih stvari, no pogreške koje [[čovjek]] nesvjesno počini iz malih stvari, ne moraju obvezno biti grijeh.
Grijeh i obraćanje
Postoje teme o kojima ne volimo razmišljati i koje nam možda čak idu na živce jer nas opterećuju i ne znamo njihovo pravo značenje. Jedna od takvih tema svakako je tema grijeha. Nažalost, suvremenom čovjeku pojam grijeha postao je nerazumljiv i dalek. U pojedincima se čak javlja veliki otpor prema razmišljanju o grijehu jer drže da takvo razmišljanje nema nikakve veze sa stvarnim životom, nego je grijeh izmišljotina Crkve kako bi ona vršila bolju kontrolu nad vjernicima. Ovakav stav nije nov, on je već dugo prisutan, a možda ga je na najbolji način opisao papa Pio XII. kada je prije više od sedamdeset godina rekao: „Najveći grijeh suvremenog čovjeka je u tome što je izgubio osjećaj za grijeh.“
Želio bih stoga u našem razmatranju ukratko progovoriti o grijehu, ali na jedan drugačiji način. Obično kada pomislimo na grijeh, prisjetimo se vlastitih grijeha i propusta koje svakodnevno ponavljajući činimo. Biblija, međutim, ne razmišlja na taj način. Grčka riječ kojom se opisuje grijeh u Svetom pismu jest hamartía. Ova riječ dolazi od umijeća gađanja lukom i strijelom i zapravo znači „promašiti cilj“. Griješiti u tom biblijskom smislu znači udaljiti se od mete, odnosno od cilja. Moguće je, dakle, promašiti svoj život, kročiti bez cilja te lutati bespućima, poput promašene strijele. Sve dok se jednog trenutka ne zabijemo u neki tvrdi predmet ili jednostavno izgubimo snagu letenja pa se strmoglavimo na tvrdu zemlju.
Držim da je ovakav biblijski opis grijeha puno prihvatljiviji i razumljiviji. Kada Bog govori o grijehu onda mu nije stalo da nam pred lice stavi naše grešne čine i propuste te nam tako poveća krivnju, nego mu je stalo da nas očinski upozori da ćemo takvim postupanjem promašiti svoj životni cilj. Bogu je, dakle, doista stalo da se ostvarimo i ne potratimo život hodajući krivim putovima. Upravo zbog toga grčka riječ za obraćenje metánoia ne znači da se odmah moramo popraviti i riješiti svih grešnih čina, nego ona označava „okretanje“, promjenu smjera. Istu stvarnost opisuje hebrejski glagol šub kojim se u Starom zavjetu opisuje pojam obraćenja, a koji poziva na promjenu puta, vraćanja na pravu stazu.
Možemo prema tome zaključiti da nas Bog nikada ne optužuje zbog naših grešnih čina, već brižno upozorava na istinu kako nas takav život nikada neće voditi prema radosti i ostvarenju. Njegov poziv ide uvijek prema tome da se okrenemo, vratimo na pravi put, odnosno da ponovno uspostavimo zajedništvo s njime. Biblija je stoga knjiga u kojoj se neprestano iščitavaju Božji pozivi za povratkom u očinsku kuću i sigurnost toploga doma.
Sestro i brate, Bog nam i danas, kao i svakoga dana bez prisile iznova upućuje svoj poziv: Vrati se dijete moje!
== Vidi još ==
| |||