Wikipedija

Konstantin I. Veliki: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
ze => te
poćasnom => počasnom
Redak 70:
== U posjedu carskog grimiza ==
 
Kad je [[Galerije]] [[299.]] poslan da čuva donjodunavsku granicu protiv navala Karpa i Sarmata, Konstantin je ostao s Dioklecijanom u Siriji. U Dioklecijanovoj je pratnji, jašući na poćasnompočasnom mjestu tj. caru zdesna, [[302.]] posjetio [[Egipat]], a potom se s njim u jesen vratio u Nikomediju. Tu je dočekao carevu odluku o pokretanju dotad najopsežnijih progona kršćana u veljači [[303.]] godine. Konstantin je jamačno pratio Dioklecijana u proljeće 303. na putovanju u Italiju, gdje je car potkraj godine u [[Rim]]u sa svojim sudrugom Maksimijanom proslavio dvadesetogodišnjicu vlasti, desetogodišnjicu tetrarhije i pobjedu nad Perzijom. Vraćajući se iz Rima u Nikomediju u ljeto [[304.]] duž dunavske granice, Dioklecijan se teško razbolio. Jedva je preživio zimu 304. i [[305.]], ali se ipak nekako oporavio. Pod utjecajem tek preboljele bolesti i Galerijeva ustrajna nagovaranja, vremešni je car odlučio odstupiti s vlasti. S njim se carskog položaja, kako je dogovoreni, odrekao i Maksimijan.
Novi su carevi postali dotadašnji cezari, Konstancije i Galerije. Kad se u razgovoru između Dioklecijana i Galeija postavilo pitanje o tomu tko će biti dvojica novih cezara, caru se prirodno učinilo da to budu Maksimijanov sin i Galerijev zet [[Maksencije]] i Konstancijev izdanak Konstantin. No Galeije je imao druge planove. Nije mu se milio Konstantin, a još manje Maksencije. Kad je osvanuo [[1. svibnja]] [[305.]], dan kad su se carskog grimiza istodobno odrekli Dioklecijan i Maksencije svi vojni zapovjednici i predstavnici vojske koji su se okupili tom svečanom prigodom u Nikomediji očekivali su da će Dioklecijan sljedećim cezarima proglasiti Konstantina i Maksencija. To se na zaprepaštenje nazočnih nije dogodilo, nego su odabrani Galerijevi ljudi njegov prijatelj [[Sever]] i nećak Maksimin, [[Maksimin Daja]]. Konstantin se zasigurno osjećao izigrano, ali nije imao izbora.
Ubrzo je Konstancije zatražio od Galerija da mu pošalje sina radi predstojećeg pohoda u Britaniji protiv [[Pikti|Pikta]]. I doista, Konstantin je stigao ocu u Bononiju ([[Boulogne]]) prije njegova polaska u Britaniju. Kasnija je priča to Konstantinovo putovanje pretvorila u pustolovni bijeg od Galerija. Po svemu sudeći, Konstantin je putovao služeći se blagodatima državne poštanske službe koja je stajala na raspolaganju carskim dužnosnicima.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Konstantin_I._Veliki"