Inačica od 27. studenoga 2016. u 09:26 uredi Digitron2 (razgovor \| doprinosi) 68 edits Iako je također bio i konzul Rimske Republike. ← Starija izmjena		Inačica od 29. srpnja 2017. u 01:18 uredi ukloni ovu izmjenu Prof saxx (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 24.018 edits dopuna i poveznice Novija izmjena →
Redak 1: {{dz}} {{Infokvir vojna osoba ~~[[Datoteka:Gaius_Julius_Caesar_(100-44_BC).JPG\|mini\|'''Gaj Julije Cezar''']]~~ \|ime=Gaj Julije Cezar \|slika= César (13667960455).jpg \|veličina=200px \|opis=Mramorna glava Cezara iz [[Tusculum]]a, jedna od samo dvije koje su nastale za njegova života (oko 50.-40. pr. Kr.) \|datum rođenja=[[13. lipnja]] [[100. pr. Kr.]] \|mjesto rođenja= [[Rim]] \|datum smrti=[[15. ožujka]] [[44. pr. Kr.]] \|mjesto smrti= Rim \|nacionalnost=[[Rimljani\|Rimljanin]] \|puno ime=CAIVS IVLIVS CAESAR \|nadimak= \|supruga= [[Kornelija Cinila]] (84.-69. pr. Kr.; do njezine smrti)<br> [[Pompeja (supruga Julija Cezara)\|Pompeja]] (67.-61. pr. Kr.; razvod) [[Kalpurnija Pizonis]] (59.-44. pr. Kr.; do njegove smrti) \|suprug= \|titule = [[Diktator]] [[Rimska Republika\|Rimske Republike]] \|knjige= \|služba=[[Rimski konzul]] (59.–44. pr. Kr.)<br>[[Diktator]] [[Rimska Republika\|Rimske Republike]] (49.–44. pr. Kr.) \|čin=[[general]], vrhovni zapovijednik \|ratovi=[[Drugi punski rat]] (218.-201. pr. Kr.)<br>[[Rimsko-seleukidski rat]] (192.-188. pr. Kr.) \|bitke=[[Bitka na Araru]], [[Bitka kod Bibrakta]], [[Bitka u Vogezima]], [[Bitka na Aksoni]], [[Bitka na Sabisu]], [[Opsada Avarika]], [[Cezarova invazija Britanije]], [[Bitka kod Alesije]], [[Opsada Masilije]], [[Bitka kod Ilerde]], [[Bitka kod Drača (48. pr. Kr.)]], [[Bitka kod Farsala]], [[Bitka kod Ruspine]], [[Bitka kod Tapsa]], [[Bitka kod Munde]] \|vojska= [[Rimska vojska]] \|rod= \|jedinice= \|zapovijedao= \|odlikovanja= }} '''Gaj Julije Cezar''', [[latinski jezik\|latinski]] '''~~Gāius~~Cāius Iulius Caesar''' ([[Rim]], [[13. srpnja]] [[100. pr. Kr.]] – Rim, [[15. ožujka]] [[44. pr. Kr.]]), rimski vojskovođa, [[politika\|političar]] i pisac.▼ Najslavniji rimski ~~Imperator~~vladar, Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast [[~~Rimski~~Rimsko ~~imperij~~Carstvo\|Rimskog ~~imperija~~Carstva]]. Pobjedivši [[Pompej Veliki\|Pompeja Velikog]]a u [[Cezarov građanski rat\|građanskom ratu]] od [[46. pr. Kr.]] zavladao je kao [[diktator]]. Njegova [[diktatura]] označava kraj vrhovne vladavine [[Rimski senat\|senat]]a u Rimu i početak carstva. Iako je ubijen u [[atentat]]u, [[Rimska Republika]] je od [[27. pr. Kr.]] i formalno postala [[Rimsko Carstvo]].▼ ▲'''Gaj Julije Cezar''', [[latinski jezik\|latinski]] '''Gāius Iulius Caesar''' ([[Rim]], [[13. srpnja]] [[100. pr. Kr.]] – Rim, [[15. ožujka]] [[44. pr. Kr.]]), rimski vojskovođa, [[politika\|političar]] i pisac. === Životopis === [[Datoteka:Marius_Glyptothek_Munich_319.jpg\|mini\|lijevo\|200px\|<center>[[Gaj Marije]], Cezarov tetak i veliki utjecaj u mladosti.]] Cezar je potjecao iz ugledne patricijske porodice [[Julijevci\|Julijevaca]]. U doba cara [[Oktavijan]]a, koji je naslijedio Cezara i postao prvi rimski [[car]], u [[ep]]u [[Eneida]] [[Publije Vergilije Maron]] veliča Julijevce povezujući ih s legendarnim [[troja]]nskim junakom [[Eneja\|Enejom]]. Julijevci su bili poznati po kršnosti i visini rasta, a Cezar je jedini bio kržljav i slabašan, iako ga to nije spriječilo da marljivo trenira tjelesne karakteristike, te da postane ~~"krv~~„krv krvi ~~svoje"~~svoje”.▼ Cezaru je pruženo vrhunsko onodobno obrazovanje s neizbježnim putovanjem u Grčku gdje je učio govorništvo. Bio je nećak političara [[Gaj Marije\|Gaja Marija]]., ~~Gaj Marije~~koji je od [[88. pr. Kr.]] započeo građanski rat sa [[Kornelije Sula\|Lucijem Kornelijem Sulom]]. Marije je umro [[86. pr. Kr.]], a [[85. pr. Kr.]] Cezar je smrću oca sa samo 16 godina postao glava obitelji i postavljen je za ''flamen Dialis'' ([[Jupiter]]ov [[svećenik]]). God.[[84. pr. Kr.]] Cezar se oženio s ''[[Kornelija Cinila\|Kornelijom'']], također plemkinjom i kćerkom Lucija Kornelija Cina, Marijeva saveznika protiv Sule. Kada je Sula [[82. pr. Kr.]] postao apsolutni diktator ~~naredio~~oduzeo je Cezaru sve titule i naredio mu da se razvede. Ovaj je to odbio i otišao iz Rima. Cezarovi prijatelji su ga savjetovali da se ne vraća zbog rizika [[proskripcija\|proskripcije]]. Jedino činjenica da je imao veze na visokim položajima spasila ga je od gotovo sigurne smrti. Cezar se prijavio u [[Rimska vojska\|rimsku vojsku]] i otišao u [[Mala Azija\|Malu Aziju]], gdje se istaknuo u opsadi Mitilene, potom u sukobu s gusarima u Egejskome moru (75. pr. Kr.) i u Trećem ratu protiv Mitridata. Za pontifeksa je bio izabran 75. pr. Kr., a zatim za vojnoga tribuna<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=11368 Cezar, Gaj Julije], Hrvatska enciklopedija LZMK; Pristupljeno 28. srpnja 2017.</ref>.. Iako mu je Sula formalno oprostio i pomilovao ga, Cezar se nije vraćao u Rim do Suline smrti, [[78. pr. Kr.]].▼ ▲Najslavniji rimski Imperator, Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast [[Rimski imperij\|Rimskog imperija]]. Pobjedivši [[Pompej Veliki\|Pompeja Velikog]]a u građanskom ratu od [[46. pr. Kr.]] zavladao je kao [[diktator]]. Njegova [[diktatura]] označava kraj vrhovne vladavine [[Rimski senat\|senat]]a u Rimu i početak carstva. Iako je ubijen u [[atentat]]u, [[Rimska Republika]] je od [[27. pr. Kr.]] i formalno postala [[Rimsko Carstvo]]. ~~=== Porijeklo ===~~ ~~[[Datoteka:CaesarAugustusPontiusMaximus.jpg\|mini\|lijevo\|200px\|Pontifex maximus-vrhovni svećenik]]~~ ▲Cezar je potjecao iz ugledne patricijske porodice [[Julijevci\|Julijevaca]]. U doba cara [[Oktavijan]]a, koji je naslijedio Cezara i postao prvi rimski [[car]], u [[ep]]u [[Eneida]] [[Publije Vergilije Maron]] veliča Julijevce povezujući ih s legendarnim [[troja]]nskim junakom [[Eneja\|Enejom]]. Julijevci su bili poznati po kršnosti i visini rasta, a Cezar je jedini bio kržljav i slabašan, iako ga to nije spriječilo da marljivo trenira tjelesne karakteristike te da postane "krv krvi svoje". ▲Cezaru je pruženo vrhunsko onodobno obrazovanje s neizbježnim putovanjem u Grčku gdje je učio govorništvo. Bio je nećak političara [[Gaj Marije\|Gaja Marija]]. Gaj Marije je od [[88. pr. Kr.]] započeo građanski rat sa [[Kornelije Sula\|Lucijem Kornelijem Sulom]]. Marije je umro [[86. pr. Kr.]]. [[84. pr. Kr.]] Cezar se oženio s ''Kornelijom'', također plemkinjom. Kada je Sula [[82. pr. Kr.]] postao apsolutni diktator naredio je Cezaru da se razvede. Ovaj je to odbio i otišao iz Rima. Cezarovi prijatelji su ga savjetovali da se ne vraća zbog rizika [[proskripcija\|proskripcije]]. Jedino činjenica da je imao veze na visokim položajima spasila ga je od gotovo sigurne smrti. Cezar se prijavio u [[Rimska vojska\|rimsku vojsku]] i otišao u [[Mala Azija\|Malu Aziju]]. Iako mu je Sula formalno oprostio i pomilovao ga Cezar se nije vraćao u Rim do Suline smrti, [[78. pr. Kr.]]. Po povratku u Rim Cezar počinje raditi kao [[odvjetnik]]. Na toj funkciji istaknuo se kao žestok kritičar i protivnik korupcije kod političara. Cezar je putovao na otok [[Rod (otok)\|Rod]] kako bi usavršio [[retorika\|govorništvo]] kod slavnog govornika [[Apolonije Molo\|Apolonija Molona]]. Na putu su ga zarobili [[pirati]]. Kada su namjeravali zatražiti otkupninu od 20 talenata, Cezar im se nasmijao i rekao da očito ne znaju koga su oteli. Na njegov nagovor ovi su zatražili i dobili 50 talenata za Cezarovo puštanje. Čim je pušten Cezar je organizirao potjeru na moru, zarobio pirate koji su ga oteli i osudio ih na smrt [[Razapinjanje\|razapinjanjem na križu]]. [[69. pr. Kr.]] umrla je Cezarova prva žena Kornelija~~. Umrla je~~ tijekom porađaja. Iste godine je umrla i [[Julia Caesaris (supruga Gaja Marija)\|Julija]], Cezarova teta. Cezarovi protivnici su ga kritizirali da je Julijin sprovod bio politički proračunljiv i da tu Cezar napada proskripcijske zakone iz Sulinog vremena i time skuplja političke bodove. Cezar je ~~iste~~slijedeće godine izabran za [[kvestor]]a i odlazi u [[Španjolska\|Španjolsku]]. Po povratku u Rim nastavlja se baviti pravom sve dok [[65. pr. Kr.]] ne postaje [[kurulski edil]]. Ta funkcija je uključivala reguliranje [[promet]]a, [[trgovina\|trgovine]] i ostalih svakodnevnih događaja u Rimu. Posebno je zanimljivo da je to uključivalo i organizaciju [[igra\|igara]] u Rimskom [[Circus Maximus\|cirkus]]u. Proračun za zabavljanje najširih slojeva ljudi bio je ograničen. Cezar nije štedio na novcu i organizirao je dotad najspektakularniju zabavu za narod. Godina je završila tako da je Cezar bio slavan od naroda i poznat, ali je osobno bio prezadužen za ono vrijeme ogromnom svotom od nekoliko stotina zlatnih talenata. [[63. pr. Kr.]] Cezar postaje ''[[pontifex maximus]]''. Ta funkcija je obuhvaćala dobivanje nove kuće ''Domus Publica'', bavljenje pitanjima koji se dotiču [[Starorimska religija\|Rimske religije]] i, najvažnije za Cezara, rješavanje svih dugova. Iste godine Cezar je zajedno sa [[Marko Licinije Kras\|Markom Licinijem Krasom]] optužen pred senatom za urotu koju je pokrenuo rimski političar [[Lucije Sergije Katalina]]. Petorica Katalinih bliskih suradnika i prijatelja poslani su u smrt bez suđenja. Iako je konzul [[Marko Tulije Ciceron]] zatražio smrtnu kaznu za obojicu, Cezar i Kras su oslobođeni. Cezar je [[62. pr. Kr.]] izabran za [[pretor]]a. Iste se godine razveo od svoje druge žene Pompeje. [[61. pr. Kr.]] Cezar odlazi kao [[propretor]] u Španjolsku, gdje je pacificirao buntovna plemena i preuredio financije, ali i vojnim osvajanjima stekao znatno bogatstvo. [[60. pr. Kr.]] vraća se u Rim i podmiruje sve svoje dugove. [[59. pr. Kr.]] godine Cezar je zajedno s ~~Pompejom~~[[Pompej]]om i [[Marko Licinije Kras\|Krasom]] sklopio prvi [[trijumvirat]]. Cilj ovog sporazuma je bio preuzimanje vlasti u Rimskoj republici iz ruku senata. Pompej je bio najčuveniji rimski general, a Kras vjerojatno najbogatiji Rimljanin. Cezar je imao brojne političke veze, pa je ova podjela vlasti bila korisna za sve. Da bi zapečatili savez Pompej je oženio [[Julia Caesaris (kćer Julija Cezara)\|Juliju]], Cezarovu jedinu kćer. Iako je ovo bio bez sumnje politički brak, ljubav između Julije i Pompeja je bila obostrana. Trijumviri su podijelili vlast na način da je Cezar dobio za upravu [[Galija (rimska provincija)\|Galiju]]. Kao konzul, Cezar je proveo agrarni zakon<ref name=HE/>, a [[58. pr. Kr.]] ~~Cezar~~započeo je ~~započeo~~ [[Galski rat]], koji je trajao do [[51. pr. Kr.]]. Rezultat rata je bila potpuna pobjeda Rimljana i pokoravanje srednje [[Europa\|Europe]]. Cezar je postao namjesnik Galije, a [[55. pr. Kr.]] i [[54. pr. Kr.]] poduzeo je dva pohoda protiv [[Germani\|Germana]]; u dva maha (55. pr. Kr. i 53. pr. Kr.) uzalud je pokušao invaziju [[Britanija\|Britanije]]<ref name=HE/>. [[God. 55. pr. Kr.]] Pompej i Kras su izabrani ponovo za konzule, a Cezar za prokonzula na rok od još pet godina. ~~[[54.~~Slijedeće ~~pr. Kr.]]~~godine Cezarova kćer Julija je umrla tijekom porođaja. Kras je poginuo [[53. pr. Kr.]] u [[bitka kod Harana\|bitci kod Harana]] gdje ga je porazio [[Partsko Carstvo\|partski]] zapovjednik [[Surena]]. Nakon Julijine i Krasove smrti Pompej i Cezar se počinju međusobno udaljavati u stajalištima, što konačno dovodi i do građanskog rata između njih.▼ ~~Rezultat rata je bila potpuna pobjeda Rimljana i pokoravanje srednje [[Europa\|Europe]].~~ ▲[[55. pr. Kr.]] Pompej i Kras su izabrani ponovo za konzule a Cezar za prokonzula na rok od još pet godina. [[54. pr. Kr.]] Cezarova kćer Julija je umrla tijekom porođaja. Kras je poginuo [[53. pr. Kr.]] u [[bitka kod Harana\|bitci kod Harana]] gdje ga je porazio [[Partsko Carstvo\|partski]] zapovjednik [[Surena]]. Nakon Krasove smrti Pompej i Cezar se počinju međusobno udaljavati u stajalištima, što konačno dovodi i do građanskog rata između njih. === Građanski rat === Dok je Cezar još uvijek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio većinu u senatu. Kada je Cezaru istekao petogodišnji rok prokonzula, [[50. pr. Kr.]], ~~pozvan~~Senat je ~~u Rim od senata. Senat mu je~~pozvao ~~naredio~~Cezara da se pojavi sam u Rimu, ate da prije toga raspusti svoju vojsku. Cezar je znao da će u Rimu biti bespomoćan ~~ako nema~~bez ~~imunitet~~imuniteta kao konzul, ili ako nema zaleđe koje mu donosi zapovjedništvo nad [[legija]]ma. Cezar je odbio naredbu senata i [[10. siječnja]] [[49. pr. Kr.]] prešao s vojskom rijeku [[Rubikon]]. Rubikon je bila granica s Italijom i to je označilo početak građanskog rata. ~~Tradicija~~Predaja tvrdi da je ~~kod~~prilikom prelaska Rubikona Cezar ~~rekao~~izrekao ''[[Alea iacta est!]]'' (~~"Kocka~~„Kocka je bačena!"”). Mnogi senatori su pobjegli iz Rima jer nisu znali da Cezar ima svega jednu legiju sa sobom. Pompej je imao mnogo veću vojsku i Cezar mu je nudio pregovore i mogućnost da obnove savezništvo~~.Pompej~~, što je Pompej odbio. Osiguravši zaleđe u Italiji, Africi i Španjolskoj, Cezar je krenuo u potjeru za Pompejom. Prekretnicu u građanskom ratu donosi [[bitka kod Farsala]] u [[Tesalija\|Tesaliji]], [[48. pr. Kr.]]. Cezar je tu pobijedio dvostruko veću vojsku, a Pompej je pobjegao u [[Egipat]]. Cezar je nastavio potjeru prema Egiptu gdje je pobijedio [[Ptolemej XIII.\|Ptolemeja XIII.]] u [[bitka kod Nila\|bitci kod Nila]] i prepustio upravu Egipta svojoj saveznici [[Kleopatra VII.\|Kleopatri VII.]]. Zatim je sredio prilike u Judeji i Siriji i munjevito pobijedio i [[Pont (kraljevstvo)\|pontskog]] kralja [[Farnak\|Farnaka II.]] u [[bitka kod Zele\|bitci kod Zele]], [[47. pr. Kr.]]. Nakon te bitke poslao je senatu čuvenu poruku ''[[Veni, vidi, vici]]'' („Dođoh, vidjeh, pobijedih”). U međuvremenu Pompej je ubijen kraj Peluzija<ref name=HE/>. Cezar je pobijedio protivnike i u [[bitka kod Thapsusa\|bitci kod Thapsusa]], [[46. pr. Kr.]] i [[Gnej Pompej]]a, sina Pompeja Velikog, u [[bitka kod Munde\|bitci kod Munde]], [[45. pr. Kr.]]. ~~Cezar je tu pobijedio dvostruko veću vojsku od Pompeja. Pompej je pobjegao u [[Egipat]], a Cezar krenuo u potjeru za njim.~~ Vrativši se u Rim, [[46. pr. Kr.]], Cezar je po treći put postao konzul zajedno sa [[Marko Emilije Lepid (trijumvir)\|Markom Emilijem Lepidom]], a kao namjesnik Ilirika stišao je (46. pr. Kr.) ilirski ustanak. God. [[45. pr. Kr.]] postaje jedini konzul., ~~Nakon ovoga Cezar~~čime postaje apsolutni [[diktator]] i sva vlast u Rimskom ~~imperiju~~carstvu je u njegovim rukama. Kao „[[apsolutizam\|apsolutni monarh]]” proglasio je opću amnestiju, provodio državne reforme, sređivao sudstvo, povećavao broj senatora i spremao mjere za osiguranje granica<ref name=HE/>. God. [[44. pr. Kr.]] Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno sa [[Marko Antonije\|Markom Antonijem]].▼ U Egiptu Cezar je pobijedio [[Ptolemej XIII.\|Ptolemeja XIII.]] u [[bitka kod Nila\|bitci kod Nila]] i prepustio upravu Egipta [[Kleopatra VII.\|Kleopatri VII.]]. Zatim je pobijedio i [[Pont (kraljevstvo)\|pontskog]] kralja [[Farnak\|Farnaka II.]] u [[bitka kod Zele\|bitci kod Zele]], [[47. pr. Kr.]]. Nakon te bitke poslao je senatu čuvenu poruku ''[[Veni, vidi, vici]]'' ("Dođoh, vidjeh, pobijedih"). U međuvremenu Pompej je ubijen u Egiptu. Cezar je pobijedio protivnike i u [[bitka kod Thapsusa\|bitci kod Thapsusa]], [[46. pr. Kr.]] i [[Gnej Pompej]]a, sina Pompeja Velikog, u [[bitka kod Munde\|bitci kod Munde]], [[45. pr. Kr.]]. ▲[[46. pr. Kr.]] Cezar je po treći put postao konzul zajedno sa [[Marko Emilije Lepid (trijumvir)\|Markom Emilijem Lepidom]], a [[45. pr. Kr.]] postaje jedini konzul. Nakon ovoga Cezar postaje apsolutni diktator i sva vlast u Rimskom imperiju je u njegovim rukama. [[44. pr. Kr.]] Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno sa [[Marko Antonije\|Markom Antonijem]]. === Cezarovo ubojstvo === {{glavni\|Atentat na Cezara}} [[Datoteka:Cesar-sa mort.jpg\|mini\|300px\|Cezarovo ubojstvo, ''Vincenzo Camuccini'' (1798.)]] ~~Cezar~~Na jevrhuncu ~~ubijen~~njegove moći Cezara je odusmrtila ~~grupe~~skupina senatora u atentatu prilikom ulaska u ~~senat~~Senat, na ožujske ''Ide'' ([[15. ožujka]]) [[44. pr. Kr.]]. Uboden je noževima 23 puta. Na čelu urote nalazili su seurotnici iz patricijskih redova : [[Marko Junije Brut]], [[Gaj Kasije Longin]] i [[Gaj Trebonije]]. Prema tradiciji Cezarove posljednje riječi upućene Brutu su bile (nekoliko verzija):▼ ▲Cezar je ubijen od grupe senatora u atentatu prilikom ulaska u senat, na ožujske Ide [[15. ožujka]] [[44. pr. Kr.]]. Uboden je noževima 23 puta. Na čelu urote nalazili su se [[Marko Junije Brut]], [[Gaj Kasije Longin]] i [[Gaj Trebonije]]. Prema tradiciji Cezarove posljednje riječi upućene Brutu su bile (nekoliko verzija): ''Καὶ συ τέκνον?'' ([[grčki jezik\|grčki]], "I ti, sine?") Line 53 ⟶ 72: Nakon Cezarovog ubojstva stvoren je drugi [[trijumvirat]] između Marka Antonija, Oktavijana i [[Marko Emilije Lepid (trijumvir)\|Marka Emilija Lepida]]. Kada su se trijumviri obračunali s Cezarovim ubojicama (svi su ili ubijeni ili počinili [[samoubojstvo]]) izbio je novi građanski rat između Oktavijana s jedne i [[Marko Antonije\|Marka Antonija]] i [[Kleopatra\|Kleopatre VII]]. s druge strane. Pobjedom u pomorskoj [[bitka kod Akcija\|bitci kod Akcija]], [[31. pr. Kr.]], [[Oktavijan]] je ostao samovladar a od [[27. pr. Kr.]] i službeno prvi [[Dodatak:Popis rimskih careva\|Rimski car]]. ==Ostavština== == Vanjske poveznice ==▼ Cezar je bio velik strateg i dobar taktičar. U svojim pohodima primjenjivao je brze pokrete četa, stalne ofenzive, nepoštedne borbe i represalije. Istaknuo se i kao pisac: jedan je od glavnih predstavnika [[rimska književnost\|rimske proze]]. Jednostavno i koncizno opisao je svoje [[Galski ratovi\|ratovanje u Galiji]] u memoarima Komentari o galskom ratu (''Commentarii de bello Gallico'', u 7 knjiga kojima je Aulo Hircije dodao osmu), a [[Cezarov građanski rat\|građanski rat protiv Pompeja]] u djelu Komentari o građanskom ratu (''Commentarii de bello civili'', u 3 knjige). Težio je za prividnom objektivnošću (o sebi govori u trećem licu). Djela su, iako pisana s apologetskom i političkom nakanom, izvor povijesnih, vojnih i drugih zanimljivosti, a zbog čistoće jezika i elegancije stila pripadaju uzorima klasičnoga latiniteta. Bavio se i [[filologija\|filološkim]] radom; njegovo djelo O analogiji (''De analogia'') sačuvano je u ulomcima<ref name=HE/>. Cezar je na temelju sunčane godine uveo nov kalendar, koji se po njegovu imenu naziva „[[julijanski kalendar]]”. Njime se i danas služi [[Pravoslavna crkva]]. Od njegova nadimka nastali su kasniji vladarski naslovi: u Rimljana ''caesar'', u Talijana ''cesare'', u Nijemaca ''Kaiser'', u nas ''cesar'' i ''car''. Njegov život opisali su u antičko doba [[Svetonije]] i [[Plutarh]], a kasnije je postao temom mnogih umjetničkih ostvarenja<ref name=HE/>. Najpoznatije djelo o njegovom životu je [[drama]] ''[[Julije Cezar (drama)]]'' koju je oko godine 1599. napisao [[William Shakespeare]], a [[George Frideric Handel]] je 1724. skladao najpoznatiju [[opera\|operu]] o Cezaru, ''Giulio Cesare''. Najpoznatije moderno djelo o njegovom životu je drama ''Cezar i Kleopatra'', koju je napisao [[George Bernard Shaw]] 1898. god. Ona je poslužila kao temelj raskošnom filmu iz 1945. god., ''[[Cezar i Kleopatra (1945.)]]'' u kojemu Cezara utjelovio [[Claude Rains]], a Kleopatru [[Vivien Leigh]]. ==Izvori== {{commons\|Julius Caesar}} {{izvori}} ▲== Vanjske poveznice == {{wikicitat}} [http://digilander.iol.it/jackdanielspl/Cesare/english.html Julius Caesar]

Gaj Julije Cezar: razlika između inačica