Pu Yi: razlika između inačica

Vladao je od [[2. prosinca]] [[1908.]] godine, kao maloljetan uz pomoć svoga strica Zaifenga, a njegov vladajući naslov Xuantong (kineski: 宣統), po kojem je također poznat, objavljen je na kinesku Novu godinu [[22. siječnja]] [[1909]]. godine. Poslije Xinhai revolucije 1911. godine, Pu Yi je bio prisiljen abdicirati [[12. veljače]] [[1912.]] godine i odreći se svoga prava da bude car, ali zadržavajući samo nominalno naslov vladara Qing dinastije i carskog klana Aisin Gioro sve do [[5. studenog]] [[1924.]] godine, kada ga je vojskovođa Feng Yuxiang protjerao iz [[Zabranjeni grad|Zabranjenog grada]].

Bio je također [[regent]] [[japan]]ske marionetske države [[Mandžukuo]]a od [[9. ožujka]] [[1932.]] do [[15. kolovoza]] [[1945.]] godine, od [[1. ožujka]] [[1934.]] i kao car Kangde (康德皇帝). Poslije kapitulacije Japana, Pu Yi završava prvo u [[sovjet]]skom zatočeništvu 1945.–[[1950.]] godine, a poslije u kineskom 1950.–[[1960.]] godine kada je oslobođen.

Pu Yiova carica bila je Wanrong, ali pored nje imao je i nekoliko [[konkubina]].

Nakon prekvalifikacije Pu Yi počinje raditi kao vrtlar i ženi se medicinskom sestrom. Godine [[1964.]] postaje član Narodne političke konzultativna konferencija Kine i ostaje član sve do svoje smrti.

Pu Yi umire od [[Rak (bolest)|raka]] [[1967.]] godine u [[Peking]]u. Sahranjen je kao običan građanin u Kini i stoga nije dobio tradicionalno posthumno ime koje su svi dotadašnji carevi imali.

Izvan Kine je Pu Yi danas najpoznatiji po filmu [[Bernardo Bertolucci|Bernarda Bertoluccia]] ''[[Posljednji kineski car]]'' iz [[1987.]] godine, koji je temeljen na Pu Yiovoj (ghostwriter) [[autobiografija|autobiografiji]].