Zvonko Kusić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 26:
== Životopis ==
Akademik, prof. dr. sc. Zvonko Kusić, rođen 14. lipnja 1946. g. u Zagrebu, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) od 1992. g., redoviti član HAZU od 2000. g., tajnik Razreda za medicinske znanosti i član Predsjedništva HAZU od 2004. g. do 2010.g. Predsjednik HAZU od 2011.g. Liječnik, diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, specijalist nuklearne medicine te specijalist [[radioterapija|radioterapije]]. Predsjednik je Upravnog vijeća poliklinike "Aviva". Bio je predstojnik Klinike za onkologiju i nuklearnu medicinu Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu, redoviti profesor onkologije i nuklearne medicine u trajnom zvanju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, pročelnik Katedre za kliničku onkologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Bio je ravnatelj Kliničke bolnice »Sestre milosrdnice« u Zagrebu i dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Stručno usavršavanje i gostujući profesor: Guy's Hospital, London, Michigan University, Ann Arbor, Cornell University, New York, Cincinnati Medical Center, National Institute of Health, Bethesda, USA. Pohađao: M. S. Course in Nuclear Medicine, London, American Thyroid Association Postgraduate Program, New York i Mayo Clinic Endocrine Course.
Redak 37:
Bio je pomoćnik, zamjenik i ravnatelj Kliničke bolnice »Sestre milosrdnice« u Zagrebu. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu bio je prodekan i dekan. Bio je: savjetnik Ministarstva zdravstva, predsjednik Područnog vijeća za biomedicinske znanosti Ministarstva znanosti, član Matičnog povjerenstva Rektorskog zbora, član Upravnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Upravnoga vijeća Klinike za tumore, predsjednik Upravnoga vijeća Sveučilišne klinike za [[dijabetes]], [[Endokrinologija|endokrinologiju]] i bolesti metabolizma "Vuk Vrhovac”, predsjednik Upravnoga vijeća Visoke zdravstvene škole, član Upravnoga vijeća Ustanove za hitnu medicinsku pomoć te potpredsjednik Upravnoga odbora Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske.
Područje stručnog i znanstvenog rada mu je nuklearna medicina i onkologija, a uže područje [[etiologija]], dijagnostika, liječenje i prevencija bolesti štitnjače, osobito [[Rak (bolest)|malignih tumora]]. U tom području ostvario je trajnu i uspješnu suradnju s najprestižnijim medicinskim centrima i organizacijama te vodećim stručnjacima i znanstvenicima u svijetu (William Beierwaltes, David Becker, Eugen Saenger, Richard Benua, François Delange i dr.).
Rukovodio je Klinikom u kojoj djeluju četiri katedre i tri referentna centra [[Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi|Ministarstva zdravstva]]: za bolesti štitnjače, za melanom, te za imunodijagnostiku i imunoterapiju zloćudnih solidnih tumora.
Objavio je preko 800 stručnih i znanstvenih publikacija, od kojih je značajan dio indeksiran u tercijarnim publikacijama i citiran. Autor je ili urednik više stručnih i znanstvenih knjiga, enciklopedijskih izdanja i udžbenika. Bio je glavni istraživač niza domaćih i značajnih međunarodnih znanstveno-istraživačkih projekata (u suradnji s Department of Health and Human Services, Food and Drug Administration - FDA, USA, International Atomic Energy Agency - IAEA, European Organisation for Research and Treatment of Cancer - EORTC, UNICEF, ICCIDD i dr.) te mentor
Bio je mentor u istraživačkom radu niza uglednih znanstvenika i stručnjaka koji su postali sveučilišni profesori i voditelji različitih zavoda i katedri. Održao je niz pozivnih predavanja na međunarodnim skupovima. Osnovao je jedno stručno društvo Hrvatskoga liječničkog zbora, inicijator osnivanja tri referentna centra Ministarstva zdravstva, jednog istraživačkog instituta i sudjelovao u osnivanju dviju katedra.
Član je brojnih stručnih i znanstvenih udruženja u zemlji i inozemstvu te predstavnik Hrvatske u International Council for Control of Iodine Deficiency Disorders. Od 1995.
Za predsjednika [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] izabran je 2010. i 2014., oba puta s više od 90 posto glasova redovitih članova HAZU.<ref>[
| |||