Mirko Vratović: razlika između inačica

Već kao student borio se za nacionalna i socijalna prava Hrvata i Slovenaca u Istri. Tijekom Prvoga svjettskog rata postao je jednim od vodećih političkih predstavnika istarskih Hrvata. U prevratnim danima 1918. bio je izabran za potpredsjednika Mjesnog odbora [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba]] u Puli. U tom je svojstvu [[31. listopada]] 1918. na bojnom brodu [[Viribus Unitis]] uz predstavnika Narodnog vijeća SHS iz Zagreba [[Ante Tresić Pavičić|Antu Tresića Pavičića]] i [[Janko Vuković Podkapelski|Janka Vukovića Podkapelskoga]] sudjelovao u preuzimanju [[Kriegsmarine|austro-ugarske ratne flote]]. U ime Narodnog vijeća vodio je pregovore s pulskim talijanskim političarima i postignuo s njima 31. listopada 1918. sporazum o političkoj suradnji i civilnoj upravi u gradu. U ranim jutarnjim satima 1. studenoga od majora Oskara Hohenbrucka na [[Monte Zaro|Monte Zaru]] preuzeo je svu civilnu vlast u gradu, te neizravno postao prvim pulskim hrvatskim gradonačelnikom. Kad je postalo očito da bi talijanska vojska mogla zaposjesti Pulu, tražio je da se [[Antanta]] brzojavno izvijesti o događajima te da se uz izjavu solidarnosti pozove da kao saveznička sila privremeno okupira ove krajeve. Kako ga je u tom zahtjevu podržao jedino Janko Vuković Podkapelski, netom postavljen za zapovjednika preuzete flote i unaprijeđen u čin kontraadmirala, Vratović je dao ostavku na članstvo i dužnosti u odboru Narodnog vijeća. Nakon [[talijanska okupacija Istre|talijanske okupacije Istre]] postao je žrtvom političkih progona (konfiniran je u Puli). Fašisti su 1921. uništili njegov ured u Puli, nakon čega se preselio u [[Trst]], gdje je otvorio odvjetnički ured i obnašao brojne dužnosti, osobito u društvu [[Edinost (Jedinstvo)]], kao potpredsjednik, odnosno predsjednik Istarskog odbora društva. U njegovu uredu uređivani su listovi: [[Istarska riječ]], [[Narodni gospodar]], [[Mladi Istranin]], ženski mjesečnik [[Vez (mjesečnik)|Vez]], kalendar [[Jurina i Franina]] i različite prigodne knjige. U povodu 50. obljetnice Edinosti u prigodnom broju istoimenog lista (17. siječnja 1926.) objavio je članak ''Petnaest prevratnih dana u Puli'', u kojem svjedoči o sudjelovanju u zbivanjima potkraj listopada i početkom studenog 1918. Uhićen je [[1929.]] i u insceniranom procesu pred Specijalnim sudom u Rimu osuđen na 10 godina zatvora. Oslobođen je nakon pet godina, ali su mu oduzeta sva građanska prava. Zbog toga je 1936. [[Emigracija istarskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.|emigrirao]] u Jugoslaviju. Do svršetka Drugoga svjetskog rata ostao je u Beogradu, gdje je ilegalno obnašao dužnost predsjednika [[Savez emigrantskih društava iz Julijske Venecije|Saveza emigrantskih društava iz Julijske Venecije]]. U travnju 1945. imenovan je članom [[Institut za međunarodna pitanja|Instituta za međunarodna pitanja]] pri Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je radio na rješavanju istarskog pitanja. Suautor je knjige ''Oko Trsta'' (1945.). Nakon mirovnog sporazuma s Italijom vratio se u Pulu, te od 1947. do umirovljenja 1951. radio u NO Kotara Pula kao pravni referent.<ref name="istrapedia-mvratović"/>