Miroslav Krleža: razlika između inačica

No, nedvojbeno najveći Krležin poetski ostvaraj vizionarni je pjesnički kompendij "[[Balade Petrice Kerempuha]]", [[1936]]. Za taj se rad autor dobro pripremao: glavnom mu lektirom bijaše [[Ivan Belostenec|Belostenčev]] monumentalni "Gazofilacij", kao i niz hrvatskih spisatelja koji su pisali na [[Kajkavsko narječje|kajkavštini]], uključujući Vramca, Pergošića, Habdelića i Brezovačkog. Krleža je u "Baladama" stvorio vlastiti jezik, jezik kojim se nikad i nigdje nije govorilo ni pisalo; savršeni hibridni instrument temeljno [[kajkavski|kajkavskoga]] idioma u koji su utkani, virtuozno i funkcionalno, [[latinski]], [[madžarski]], [[njemački]], hrvatski [[štokavski]], [[talijanski]] i ini leksemi i stilemi. Sva se kompozicija ne može okarakterizirati ni kao spjev, ni pjesnička drama, ni bilo na koji konvencionalan način. U tom djelu dominira, najvećim brojem pjesama, glas i vizura hrvatskoga plebejskoga "proroka" [[Petrica Kerempuh|Petrice Kerempuha]], u autorovoj svijesti utjelovljenja socijalno i nacionalno gaženoga pučkoga hrvatstva; tematika je raznovrsna, no prevladavaju slike krvi, mučenja, razaranja..., kao i motivi izdaje, prodaje, veleizdaje, odnarođenja..., dok je summa djela "Planetarijom", odulja pjesma u kojoj su sažeti svi glavni hrvatski mitovi i likovi posljednjih 500 godina, od bitaka s [[Turci]]ma do [[Ante Starčević|Starčevića]] i [[Fran Supilo|Supila]], od [[Juraj Križanić|Križanića]] i [[Ivan Gundulić|Gundulića]] do [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayera]]. Pri pozornijem čitanju vidljiva je izočnost suvremenijih pojava (npr. [[Stjepan Radić|Radića]]), kao i nepostojanje zahvata u predtursku prošlost. No, to je možda objašnjivo i time što "Balade" nisu kanile obuhvatiti svehrvatsko povijesno iskustvo, nego su se uglavnom ograničile (što je i logično, uzme li se idiom kojim su pisane) na duboko proživljen i emocijama prezasićen prikaz sjevernohrvatskoga kompleksa i njegovu socijalnonacionalnu golgotu. Neprevodive na hrvatski standardni jezik, a teško pretakane u strane jezike, "Balade" su istodobno korjenito nacionalna i univerzalna knjiga: mitografija tragičnoga ljudskoga kozmosa, inkarniranoga ovaj puta ne u dogodovštinama kraljeva i velmoža, nego u višestoljetnome iskustvu gaženoga hrvatskoga pučkog kolektiva.