Jugoslovenska vojska u otadžbini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 17:
[[Datoteka:Naval Ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg|mini|right|Zastava Kraljevine Jugoslavije, korištena od pripadnika JVuO]]
== Nastanak ==
Nakon njemačkog napada na [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]] i [[Travanjski rat|kratkotrajnog rata]], [[Kraljevska jugoslavenska vojska]] je bila razbijena i poražena. Jugoslavenski pukovnik [[Draža Mihailović]] i grupa
Mihailović je stupio na čelo [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]] - velikosrpske organizacije organizirane u suradnji s državnim vlastima između dva svjetska rata u svrhu prevencije pobuna i pripreme za eventualna gerilska djelovanja u slučaju rata - te je ubrzo uspostavio vezu s kraljem Petrom II. Karađorđevićem i njegovom vladom u izbjeglištvu, koja se smjestila pod britanskom zaštitom u Londonu. Tim su putom četnici uspjeli osigurati britansku pomoć u oružju, opremi i novcu.
Nakon kratkotrajnog angažmana protiv Nijemaca, stupili su četnici otvoreno u službu talijanskih okupatora, koji ih u svojoj okupacijskoj zoni već od listopada 1941. godine opskrbljuju i plaćaju kao svoju [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačku antikomunističku miliciju]]. U Srbiji postižu dogovor s Nijemcima, te se ubrzo i za [[Četnici u NDH|četnike u NDH]] - naime u onom dijelu kojim nisu upravljale talijanske okupacijske vlasti, koje su se se oslanjale na četnike, a zabranjivale pristup ustašama - osigurava status antikomunističkih boraca<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/vijesti/odnos-ustaske-vojnice-s-cetnicima-i-srpskim-snagama-580844|title=Odnos Ustaške vojnice s četnicima i srpskim snagama|author=Zvonimir Despot|date=8. srpnja 2013.|work=|language=|publisher=|accessdate=}}</ref> ; ali tek nakon što su četnici najprije počinili znatne [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|zločine protiv nesrpskog pučanstva u BiH i Hrvatskoj]] (s kojima su zapravo nastavili i kasnije, pod izlikom borbe protiv komunista), te bili tijekom 1941. i u prvim mjesecima 1942. godine involvirani u znatne borbe protiv snaga NDH.
Makar se nisu borili protiv Talijana i Nijemaca, četnici su kao "kraljevska vojska" dobivali znatnu vojnu pomoć od Velike Britanije, koja je tek s rujnom 1943. godine odlučila započeti podupirati [[NOVJ]], ali samo u jednakoj mjeri kao i JVuO. Nakon što su četnici u prosincu 1943. godine odbili izričite britanske zahtjeve da pokrenu akcije protiv Nijemaca, britanska vojna pomoć im prestaje pristizati. Naposljetku je u lipnju 1944. godine potpisan uz britansko posredovanje [[Sporazumi Tito-Šubašić|Sporazum Tito-Šubašić]], kojim je i kraljevska izbjeglička vlada priznala legitimitet NOVJ.
== Sastav 1943.==
Line 84 ⟶ 90:
|}
== Kraljevo odricanje od kraljevske vojske u kolovozu i rujnu 1944. godine ==
Prema zahtjevu
Dana 12. rujna 1944. godine - u vrijeme dok su postrojbe [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOVJ]] prodirale iz Bosne u Srbiju, te dok se pripremao ulazak Crvene Armije iz Rumunjske - Kralj Petar je putem Radio Londona uputio poziv "''svim Srbima, Hrvatima i Slovencima''" da "''pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom''". Poziv je nastavljao riječima: "''Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju''." Znatan broj četnika je doista i pristupio partizanskim postrojbama, osobito onih u Srbiji. Drugi su se s Nijemcima povlačili prema zapadu, gdje su se neki uspjeli predati Britancima i Amerikancima.
{{mrva-vojska}}
| |||