Fiskalni konzervativizam

Fiskalni konzervativizam (također ekonomski konzervativizam ili konzervativna ekonomija) je političko-ekonomska filozofija glede fiskalne politike i odgovornosti koja se zalaže za niske poreze, smanjenu državnu potrošnju i minimalni dug države. Slobodna trgovina, deregulacija gospodarstva, niži porezi i privatizacija su temeljni elementi fiskalnog konzervativizma. Fiskalni konzervativizam slijedi filozofske poglede i klasičnog i ekonomskog liberalizma. Pojam je nastao 1930-ih u Sjedinjenim Američkim Državavama u doba New Deala kao odgovor klasičnih liberala koji nisu htjeli biti dovedeni u kontekst nove liberalne ekonomske politike koju su vodili reformirani i moderni liberali. Naime, u Sjedinjenim Državama, pojam liberalizma se sve više počeo dovoditi u kontekst sa skrbničkom državom i proširenjem regulatorne politike države, nastalim kao posljedica New Deal-a i njegovih izdanaka. Fiskalni konzervativci čine jednu od tri grane tradicionalnog konzervativnog pokreta u Sjedinjenim Državama, zajedno sa socijalnim konzervativcima i konzervativcima nacionalne obrane. Mnogi Amerikanci koji su klasični liberali imaju tendenciju identificirati se kao libertarijanci, zasupajući društveno liberalne stavove i zagovarajući vanjsku politiku ne mješanja te istodobno podržavajući niže poreze i manju državnu potrošnju.

Principi

Fiskalni konzervativizam je ekonomska filozofija razboritosti u državnoj potrošnji i dugu. Fiskalni konzervativci zagovaraju izbjegavanje deficitarnog financiranja, smanjenje ukupne državne potrošnje i državnog duga te osiguravanje proračunske ravnoteže. Drugim riječima, fiskalni konzervativci se protive protiv vlade koja se širi izvan svojih sredstava kroz dug, ali prije će odabrati dug nego povećanja poreza.

Edmund Burke je u svojim Razmišljanjima o Francuskoj revoluciji tvrdio da vlada nema pravo stvarati velike dugove, a zatim teret njihova podmirivanja prebaciti na porezne obveznike.

Iako se svi fiskalni konzervativci općenito slažu oko pitanja manje i jeftine vlade, među njima postoje neslaganja oko prioriteta. Postoje tri glavne frakcije ili podskupine koje se zalažu za određeni naglasak:

• Prva skupina naglašavaju važnost balansiranja državnog proračuna i smanjenje državnog duga, dok državni dug smatraju ekonomski štetnim i moralno sumnjivim, budući da prelazi na buduće generacije koje nisu sudjelovale u današnjim poreznim i troškovnim odlukama. Spremni su uzeti u obzir povećanje poreza ako se dodatni prihod koristi za smanjenje duga, a ne povećanje potrošnje.

• Druga skupina stavlja naglasak na smanjenje poreza, a ne na smanjenje potrošnje ili duga. Mnogi od njih prihvaćaju supply-side economics (ekonomija ponude) tvrdeći kako bi visoki porezi obeshrabrili gospodarsku aktivnost i ulaganja, dok bi smanjenje poreza rezultiralo gospodarskim rastom koji bi doveo do povećanja državnih prihoda koji bi se mogli korisiti za dugoročno smanjenje duga. Također, podržavaju i smanjenje poreza čak i ako bi to dovelo do kratkoročnog povećanja deficita. Neki od njih smatraju da bi povećanje prihoda kroz smanjenje poreza nepotrebno drastično smanjilo potrošnju. Međutim, Kongresni ured za proračun (CBO) dosljedno je opetovano ivještavao da smanjivanje poreza na dohodak povećava deficit i dug te ne plaća samo za sebe. Na primjer, CBO je procijenio da je Bushevo smanjenje poreza povećalo deficit proračuna i ukupni državni dug za oko 1,5 trilijuna dolara u razdoblju između 2002-2011 i da bi između 2010-2019 dodalo još gotovo 3 trilijuna dolara ako bi bilo potpuno proišireno na svim razinama dohotka.

• Treća skupina stvara malu razliku između duga i poreza, naglašavajući važnos smanjenja potrošnje, a ne porezne politike ili smanjenja duga. Oni tvrde da je pravi trošak vlasti razina potrošnje, a ne kako se financira ta potrošnja. Svaki dolar koji vlada potroši je dolar preuzet od američkih radnika, bez obzira je li riječ o dugu ili porezima. Porezi jednostavno preraspodjeljuju kupovnu moć, čineći to na posebno neučinkovit način, smanjujući tako poticaje za proizvodnju ili najam i zaduživanje te prisiljava poduzeća i investitore da kasnije očekuju više poreze.

Izvori

Citati

Knjige

• Coates, David. 2012. The Oxford Companion to American Politics, Volume 2. Oxford University Press. ISBN 0-19-976431-X
• Johnston, Larry. 2012. Politics: An Introduction to the Modern Democratic State. University of Toronto Press. ISBN 1-4426-0533-2
• Grigsby, Ellen. 2004. Analyzing Politics. Cengage Learning. ISBN 0-534-63077-4
• Fujii, George. 2013. Encyclopedia of the Cold War. Routledge. ISBN 1-135-92311-6