Harrisonovo cvijeće: razlika između inačica

| budžet = $8.000.000<ref>{{cite web|url=http://www.imdb.com/title/tt0216799/business|title=Box office / business for Harrison's Flowers|publisher=[[Internet Movie Database]]|date=|accessdate=2010-11-21. studenog 2011.}}</ref>

'''''Harrisonovo cvijeće''''' ([[engleski]] '''''Harrison's Flowers''''') je [[Francuska|francuska]] [[rat]]na [[drama]] iz 2000. koju je režirao [[Elie Chouraqui]] prema romanu "Diable a l'avantage" Isabel Ellsen.<ref>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/2002/03/17/movies/l-harrison-s-flowers-photographers-at-war-049212.html|title='HARRISON'S FLOWERS'; Photographers at War|publisher=[[New York Times]]|date=2002-03-17. ožujka 2002.|accessdate=2010-11-21. studenog 2011.}}</ref>

Radnja se odvija tijekom [[bitka za Vukovar|bitke za Vukovar]], usred koje jedna Amerikanka ([[Andie MacDowell]]) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u [[SAD]]-u i [[Češka|Češkoj]].<ref>{{cite web|url=http://www.imdb.com/title/tt0216799/locations|title=Filming locations for Harrison's Flowers|publisher=[[Internet Movie Database]]|date=|accessdate=2010-11-21. studenog 2010.}}</ref> Film također prikazuje jednu od ranijih uloga Adriena Brodyja.

{{citat4|center|...“Harrisonovo cvijeće” se uopće ne doima kao lažnjak. Ponajprije je to zasluga koscenaristice Isabel Ellsen, po čijoj je autobiografskoj knjizi “Vrag je u prednosti” (objavljena 1995.) film snimljen. Ratna fotografkinja (tjednik Time nazvao ju je “renesansnom ženom s kraja 20. stoljeća”) koja se proslavila snimkama s trga Tiananmen i iz Zaljevskog rata, zatekla se početkom devedesetih u Hrvatskoj, poput stotina svojih kolega (njezine fotografije uglavnom se koriste u filmu), i o svom iskustvu napisala knjigu. Kad ju je Chouraqui kontaktirao zbog filmske priče tek nadahnute njezinim spisateljskim prvijencem, ona mu je sve do zadnjeg dana snimanja bila najveći jamac autentičnosti. Neupućeni gledatelj nikad ne bi shvatio da “Harrisonovo cvijeće” nije snimljeno u Hrvatskoj, što je ponajveća pohvala Isabel Ellsen i Chouraquiju. Ne preostaje drugo nego složiti se s tvrdnjom HIP-ovaca da je “Harrisonovo cvijeće” najbolji film snimljen o ratu u Hrvatskoj...Chouraqui suvereno vlada činjenicom da je [[Vukovar]] prvi europski grad koji je nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] sravnjen do temelja i tu nema potrebe za lažnom objektivnošću i pravednom distribucijom krivnje: zna se tko ga je razrušio! Ipak, umjesto vapaja zbog onoga što se događa u Hrvatskoj, film se puno više usredotočuje na odnose koje junakinja ima s fotografima u njezinoj pratnji: svaki je na svoj način u nju zaljubljen i trpi zbog toga što je ona jedino obuzeta potragom za suprugom. Scene se doimaju žestoko i surovo, ponajprije zbog dobre Chouraquijeve režije...Dojam neusiljenosti i dokumentarističke zabilješke najveća su vrlina scena koje se odigravaju u Hrvatskoj: o američkim scenama može se imati i ne tako povoljno mišljenje, međutim, u cjelini, “Harrisonovo cvijeće” zaslužuje bar čistu četvorku.<ref>{{cite web|url=http://www.nacional.hr/clanak/11990/film-harrisonovo-cvijecehip-promovira-kao-senzaciju-o-vukovaru-koji-je-prosle-godine-objavljen-na-videu-u-srbiji|title=Film 'Harrisonovo cvijeće'HIP promovira kao senzaciju o Vukovaru koji je prošle godine objavljen na videu u Srbiji |publisher=[[Nacional]]|author=Nenad Polimac|date=2003-04-15. travnja 2003.|accessdate=2010-11-21. studenog 2010.}}</ref>}}