Inačica od 17. lipnja 2017. u 18:31 uredi 93.140.30.203 (razgovor) →‎Uspon do uloge jedinog cara Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 10. prosinca 2017. u 18:26 uredi ukloni ovu izmjenu 78.0.173.132 (razgovor) →‎Konstantinovo stasanje: Popravljeno Oznake: mobilni uređaj m.wiki Novija izmjena →
Redak 64: Helena i Konstantin jamačno su se pridružili Konstanciju u namjesničkoj palači u [[Salona\|Saloni]], dalmatinskoj prijestolnici. Tu je otac sinu mogao priuštiti ono što sam možda nije imao jer su carevi s kraja 3. i početka 4. stoljeća bili uglavnom slabije obrazovani ili neuki seljački sinovi koji su se na društvenoj ljestvici uspeli zahvaljujuči uspješnoj karijeri u vojsci. Dakako, časnički je sin Konstantin zasigurno počeo prolaziti i osnovnu vojničku obuku. Uto se dogodila još jedna, velika promjena u Heleninu i Konstantinovu životu. [[Maksimijan]], Dioklecijanov sucar na Zapadu, imenovao je Konstancija svojim prefektom pretorija. Zapadni je car stolovao u [[Mediolan]]u (današnji [[Milano]]) u Italiji i [[Treverska Augusta\|Treverskoj Augusti]] (današnji [[Trier]]) u [[Galija\|Galiji]], a prefekt pretorija morao je pratiti svoga cara i ići kamo god bi ga on poslao. Štoviše, kako bi Konstancija što čvršće vezao uz sebe, ~~Maksimilijan~~Maksimijan ga ženi svojom pokćerkom Teodorom. Konstancije je tako morao napustiti priležnicu Helenu koja se iz Salone uputila natrag u Niš, a s njom je pošao i Konstantin. Uz vojne poslove, Konstancije je u Galiji imao vremena zasnovati brojnu obitelj sa svojom suprugom Teodorom. Imali su šestero djece, tri sina (Dalmacija, Konstancija i Hanibalijana) i tri kćeri (Konstanciju, Anastaziju i Eutropiju). Konstantin je polubraći u polusestre upoznao tek mnogo kasnije, u Britaniji. Godine [[293.]] ~~Maksimilijan~~Maksimijan je u dogovoru s Dioklecijanom posinio Konstancija i uzdigao na položaj cezara, nižeg suvladara s poglavitom nadležnošću nad Galijom i Britanijom. Konstantina je pak Dioklecijan pozvao u svoje sjedište u [[Nikomedija\|Nikomediji]] pa se on odjednom našao u najvećem sjaju i usred intelektualno vrlo živahne sredine jer su Dioklecijanov dvor pohodili i poganski i kršćanski umnici, učenjaci, pjesnici i drugi ljudi od pera. Otprilike dvadesetogodišnji Konstantin primio je na dvoru temeljitu naobrazbu iz latinske književnosti, grčkog jezika i filozofije, a napredovao je i u vojnoj službi penjući se časničkim činovima sve do [[tribun]]a prvog reda ([[305.]]). Iskazao se na bojnom polju, u vojnama protiv [[Karpi\|Karpa]] na [[Dunav]]u ([[296.]]) i [[Perzijanci\|Perzijanaca]] u [[Sirija\|Siriji]] te ponovno protiv Perzijanaca u [[Mezopotamija\|Mezopotamiji]] ([[296.]] i [[298.]]). == U posjedu carskog grimiza ==

Konstantin I. Veliki: razlika između inačica