Izraelska sigurnosna ograda: razlika između inačica

[[UN]]-ova rezolucija vijeća sigurnosti je u listopadu [[2003]]. planirala nazvati izraelsku sigurnosnu ogradu nelegalnom baš zbog tih odstupanja od granice, ali je SAD iskoristio veto i tako ju blokirao. [[SAD]] je opravdao svoju odluku nedostatkom osude terorističkih napada palestinskih militanata u toj rezoluciji. Tjedan dana kasnije skupština UNO-a je izglasala sličnu rezoluciju sa 144 naprema 4 glasa protiv i 12 suzdržanih. Rezolucija, koja za razliku od one od vijeća sigurnosti nije obavezna, naziva zadiranje sigurnosne ograde u palestinski teritorij „u suprotnosti sa međunarodnim pravom“ i zahtijeva da Izrael „zaustavi gradnju barijere te ju povuče“. Izraelski zastupnik u UN-u, '''Dan Gillerman''', opravdao je pravo svoje države na gradnju barijere zbog terorističke prijetnje njihovih građana od Zapadne obale. I[[Međunarodni nizozemskikazneni sud]] '''(ICJ''') u [[Haag]]u je [[9. srpnja]] [[2004]]. proglasio izraelska naselja u Zapadnoj obali kao „nelegalna“ a barijeru kao „kršenje ženevske konvencije“ [http://www.welt.de/print-welt/article326644/Den_Haag_lehnt_Israels_Sperranlage_ab.html].

Odluka ICJ-a, koji je surađivao sa Arapskom ligom u utvrđivanju činjenica, je bila kritizirana od Izraela koji se pozvao na članak 51 u UN-ovoj povelji po kojem se barijera koristi za samoobranu. No protuargument je bio da se napadi na Izrael vrše sa područja nad kojima upravo Izrael ima kontrolu, pa se tako pravo na samoobranu ne može primjeniti. Izrael je kritizirao i što je sud ignorirao prisutnost Jordana na teritoriju Zapadne obale do [[1967]]., kojeg je Izrael zauzeo kao odgovor na napad od Jordana, te relevantnost zelene linije pošto se ona nikada nije službeno priznala ni od arapskih država, ni od Izraela. [[30. lipnja]] [[2004]]. je izraelski vrhovni sud prihvatio tužbe Palestinaca i naredio promjenu toka sigurnosne ograde od 30 kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema kako bi se smanjila ograničenja Palestinaca.