Sandžak: razlika između inačica

U srednjem vijeku, na ovim prostorima je osnovana srpska država [[Raška (država)|Raška]], čije se sjedište nalazilo u gradu [[Ras]]u, nedaleko od današnjeg Novog Pazara. Za vrijeme [[Otomansko carstvo|Turskog carstva]], Sandžak je bio naziv jedne od administrativno-upravnih oblasti te države, i takvih sandžaka je bilo na stotine širom Osmanskog carstva od Srednje Europe do Azije.

 

 

 

 

Represiju su trpili i s druge strane. Ostala su sjećanja na pogrome Titovih horda, koje su ne samo ubijale ljude, Bošnjake i Hrvate, nego čak rušili i povijesne zgrade, da bi na njihovom mjestu gradile zdanja ''nove arhitekture''. Preko 1000 istaknutih građana je pogubljeno u Novom Pazaru i blizini, samo nakon presude koju je izrekao 19. siječnja 1945. prijeki komunistički sud.<ref name="HIC-21012008">[http://www.hic.hr/politika-Petric-arhiv04.htm HIC] Domagoj Ante Petrić: Rusija, Kina i Indija podržavaju opasnu teoriju na Balkanu. Revizionizam kao ideologija mržnje'', 21. svibnja 2008. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref>

 

 

21. listopada 1991. srbijanska vlada odbila je dopustiti Muslimanima održavanje referenduma o budućnosti Sandžaka, prijeteći organizatorima uhićenjem. 29. listopada 1991. Osamdeset posto birača odazvalo se [[Referendum za autonomiju Sandžaka|referendumu za autonomiju Sandžaka]] kojeg su organizirali Muslimani kao većinski narod u toj regiji, a 90 posto glasovalo za autonomiju.<ref name="spomenar30">[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar30.htm HIC] ''Hrvatski spomenar'' (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref>

 

U bošnjačko-hrvatskom sukobu zloglasnu ulogu su imale Sandžaklije. Sukob su po mnogo čemu organizirali i isprovocirali pripadnici SDB, KOS-a, MI 5 i još neke obavještajne službe. U pokoljima Hrvata u sjevernoj Hercegovini oni su rukovodili i organizirali skoro sve pokolje. Poslani su na mjesta zapovjednika upravo na područja gdje su živjeli Hrvati i muslimani. Pridošli Sandžaklije brzo su preuzeli ili dobili svu vojnu i političku vlast. Prema jednoj teoriji poslala ih je Državna bezbednost Srbije radi potpirivanja rata između Hrvata i muslimana da bi se time sa srpske strane skinuta stigma agresora i zločinca, pošto je Srbija počela biti ucjenjivana pogromom muslimanskog stanovništva u Sandžaku. Druga teorija je da je Vrh Armije BiH namjerno poslao Sandžaklije rati izazivanja rata s Hrvatima, budući da domicilni muslimani na tim područjima nisu bili skloni tome. Treća teorija je da ih bošnjačko vodstvo ABiH poslalo Sandžaklije na ta područja jer su ih željeli zaštiti od možebitne osvete prema muslimanskom stanovništvu Sandžaka ako bi se borili protiv Srba. Muslimani Sandžaka su iskazivali neobjašnjivu mržnju prema Hrvatima, premda prije sukoba nisu živjeli na teritoriju gdje su živjeli Hrvati. Zvjerstva ne mogu naći izliku u nekoj osveti ili nečemu sličnom. Zapovjednik Prozorskog bataljona koja je izvršila pokolj u Uzdolu (Prozor-Rama) bio je Enver Buza. Visoki časnik ABiH koji je zajedno s Buzom planirao napad na Uzdol njegov je zemljak Zićro Suljević. Zapovjednik postrojbe za posebne namjene "Zulfikar" stacionirane u Jablanici bio je Zulfikar Ališpago-Zuka. Držali su logor za Hrvate u Donjoj Jablanici i uradili pokolj u selu Doljani (Jablanica). Bliski suradnik Ališpage, poznat po svireposti i ubijanju ratnih zarobljenika - Nihad Bojadžić. U jednoj verziji optužuje se Ramiza Delalića - Ćelu, da su njegovi ljudi uradili pokolj u Grabovici. Druga verzija ga brani da nema veze s tim i da je spasio dvojicu preostalih dječaka, i tvrdi da su mu nakon sastanku poslije pokolja Zuka i Sefer zamjerali zašto nije pobio i preživjelu dvojicu dječaka, a da je zapovjed za pokolj navodno dao Vehbija Karić. Delalić na to područje došao je samo u sklopu akcije "Neretva 93", nije obnašao vojnu dužnost na području sukoba ABiH -HVO. Militantna retorika Sefera Halilovića u ratu, priznavanje namjera u "Lukavoj strategiji" i netolerantne ratnohuškačke izjave godinama poslije rata daju mjesta pretpostavci o ulozi Sandžaklija iz KOS-a.<ref>[https://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/politika/ilija-zovko-sefer-halilovic-vjerna-kopija-slobodana-milosevica-s-konca-80-ih-79500 Hercegovina.info] Ilija Zovko: ''Sefer Halilović vjerna kopija Slobodana Miloševića s konca 80.-ih'' , 29. kolovoza 2014. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref> [[Ramiz Dreković]] zapovijedao je 4. i 5. korpusom ABiH. Četvrti korpus je osnovan 17. studenoga 1992. godine naredbom načelnika Štaba Vrhovne komande Sefera Halilovića. Štab je bio u Mostaru i Jablanici, a zona odgovornosti 4. korpusa pokrivala je općine Mostar, Konjic, Jablanica, Nevesinje, Stolac i Čapljina. Fahrudin Radončić se 1992. pridružio Armiji RBiH u kojoj je proveo godinu dana kao član kabineta načelnika stožera vrhovnog zapovjedništva ARBiH Sefera Halilovića. Ejup Ganić je bio član ratnog predsjedništva BiH, visoki dužnosnik SDA. Član [[Sandžački lobi|Sandžačke fakcije]] u muslimanskom vodstvu, koja nije bila za okretanje ka Zapadu nego na sve.<ref name="BurgShoup1999">{{cite book|author1=Steven L. Burg|author2=Paul Shoup|title=The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention|url=https://books.google.com/books?id=SopQbK_nAxgC&pg=PA194|year=1999|publisher=M.E. Sharpe|isbn=978-1-56324-308-0|pages=194–}}</ref> Tijekom ranih pregovora o [[dioba Bosne i Hercegovine|diobi BiH]], napomenuo je da su Bošnjaci "islamizirani Srbi" te da bi se stoga trebali pridružiti srpskoj strani, u vrijeme kad se SDA prešla na ideju pridruživanja Srbima i nastavljanja borbe protiv Hrvata.<ref name="BurgShoup2015">{{cite book|author1=Steven L. Burg|author2=Paul S. Shoup|title=Ethnic Conflict and International Intervention: Crisis in Bosnia-Herzegovina, 1990-93: Crisis in Bosnia-Herzegovina, 1990-93|url=https://books.google.com/books?id=3v3qBgAAQBAJ&pg=PT341|date=4 March 2015|publisher=Taylor & Francis|isbn=978-1-317-47101-1|page=341}}</ref> Selmo Cikotić je bio u djelatna vojna osoba u JNA u Školskom centru PVO u Zadru, gdje je bio tijekom odsudnih mjeseci velikosrpske agresije na Hrvatsku. Iz JNA u BiH je otišao kad je obrana hrvatske neovisnosti bila gotova stvar. Veljače 1993. bio je zapovjednik Operativne grupe Zapad 3. korpusa Armije BiH u Bugojnu. Zbog te uloge bio je izgnan sa koledža u Fort Leavenworthu, SAD, kao rezultat optužbi da je zapovijedao vojnicima koji su ubili i mučili Hrvate u Bugojnu i okolici.<ref>{{cite web|url=https://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9503E0DC1031F93BA15755C0A961958260|title=Allegations Halt Army Training For Bosnian General in the U.S.|last=Weiner|first=Tim|date=June 28, 1997|publisher=New York Times|accessdate=2008-08-26}}</ref>

 

 

Nakon pogoršanja odnosa između Srbije i Crne Gore u [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], što se nastavilo i u Državnoj Zajednici [[Srbija i Crna Gora]], administrativna linija koja prolazi sredinom Sandžaka je dobila sve odlike međudržavne granice. Raspadom Državne Zajednice Srbija i Crna Gora ovaj proces je službeno okončan.