Razlika između inačica stranice »Ćiril i Metod«

Nije car, već papa
(Nije car, već papa)
Bizant donekle udovoljava Rastislavovoj želji i šalje mu Ćirila i Metoda. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremili; Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo ([[glagoljica|glagoljicu]]) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od djetinjstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Godine [[863]]. braća kreću na put i stižu [[864]]. knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh njihove misije, mnogobrojni učenici i narodne simpatije izazivaju reakciju njemačkog klera. Protiv slavenskih misionara počinje podmukla borba njemačkog svećenstva. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. [[Trojezična hereza|trojezična teorija]] prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu vršiti vjerski obredi: [[hebrejski]], [[grčki]] i [[latinski]].
 
Nakon trogodišnjeg boravka u [[Moravska|Moravskoj]] braća polaze na put kako bi biskup zaredio Metoda i nove slavenske svećenike. Došavši u [[Panonija|Panoniju]] neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slavenskoj crkvenoj knjizi. Stekavši i tu mnogo učenika polaze u [[Venecija|Veneciju]] gdje su morali voditi oštru polemiku s tamošnjim [[Trojezična hereza|"trojezičnjacima"]]. Odatle ne kreću za Carigrad, gdje je umoren car Mihajlo, a vlast preuzeo [[Vasilije Makedonski]], već odlaze u [[Rim]]. Papa [[Hadrijan II.]] vidi u slavenskim misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih prima svečano. U Rimu se Ćiril razboli i uskoro kao redovnik umire u Rimu (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob). Hadrijan je odobrio slavensku službu, a Metoda poslao [[869]]. knezu Kocelju, čak ga prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio za panonskog nadbiskupa. Time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburškog nadbiskupa i podvrgnut izravno Rimu.
 
Čim je Metod došao u Panoniju, njemački ga svećenici napadaju kao [[hereza|heretika]], a kada je stigao u Moravsku (gdje je Rastislava zbacio njegov sinovac, njitranski knez Slavopuk) njemački biskupi pozivaju Metoda na svoju sinodu, osuđuju ga i bacaju u tamnicu, gdje je ostao 2,5 godine. Godine [[873]]. Metod je na papin nalog pušten iz tamnice, ali je slavenska liturgija zabranjena. Kako je Metod ipak nastavio svoju djelatnost te se slavensko bogoslužlje sve više širilo po Moravskoj podignuta je protiv njega optužnica u Rimu. Metod je [[879]]. pozvan pred [[papa|papu]] da se opravda. [[Ivan VIII., papa|Papa Ivan VIII.]], nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj i ostajući kod odluka svojega prethodnika Hadrijana, potvrdio je slavensko bogoslužlje bulom ''Industriae tuae'' iz 880. godine<ref>[http://www.stin.hr/index.php?menu=96&action=1&_lang=hr Marica Čunčić, "Dokumenti Svete Stolice o glagoljici i liturgiji na narodnom jeziku", web-stranice Staroslavenskog instituta, pristupljeno 18.08.2013.]</ref>. Isto je učinio i 882. carigradski [[patrijarh]] [[Focije I.|Focije]] koji se u to doba bio pomirio s papom.
Anonimni suradnik