Julijana Matanović: razlika između inačica

'''Julijana Matanović''' ([[Gradačac]] [[BiH]], [[6. travnja]] [[1959.]]) [[Hrvati|hrvatska]] književnica i sveučilišna profesorica, članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

 

== Životopis ==

 

Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Suautorica je knjige kritičkih čitanja Četiri dimenzije sumnje (1988), te autorica četiriju stručnih knjiga s područja književno povijesne i književnokritičke problematike: Barok iz suvremenosti gledat, Ključ za interpretaciju književnog djela - Ivan Gundulić, Prvo lice jednine, Lijepi običaji i Krsto i Lucijan.

Bestseleri su joj: Zašto sam vam lagala (1997.), Bilješka o piscu (2000.), Kao da smo otac i kći (2003.), Laura nije samo anegdota (2005.), Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (2009.) i One misle da smo male, (2010).

 

 

 

Već od prve knjige tematiziranje literature stalno je mjesto proze Julijane Matanović, a ova knjiga najsnažnije otkriva dva lica iste autorice. Knjiga je koncipirana u tri dijela. Uvodno je mjesto osigurala priča o studentici književnosti koja godinama bezuspješno priprema završni ispit na studiju. Njezin doživljaj grada, društvo u kojem se kreće, ljubavni pokušaji te peripetije oko polaganja ključnog ispita zaokružuju samostalnu priču s mnogo prepoznatljivih mjesta za buduće mlađe čitateljice. Poslije toga slijedi popis zadane lektire iz središnjeg kolegija (studija novije književnosti). U njega su unesene intervencije glavne junakinje i podvučeni naslovi koje je "obradila" za ispit. Treći i najvažniji dio junakinjin je dnevnik čitanja hrvatske književnosti (proze) 19. i 20. stoljeća. Kako junakinja romana nije sposobna razdvojiti zbilju i fikciju, njezine analize kreću iz pozicije nekog od likova iz odabranoga djela. Lik komentira svoj dosadašnji položaj u književnosti, priznaje ljubomoru prema nekim hvaljenijim, ali po njegovu sudu manje vrijednim kolegama, a nerijetko izlazi iz korica knjige i ocjenjuje pojave suvremenog hrvatskoga društva. Među stotinjak likova svoje su priče "ponudili": '''Tena (J. Kozarac), Branka (A. Šenoa), Melita (J. E. Tomić), Breza (S. Kolar), Đuka (I. Kozarac), Cvijeta (L. Paljetak), Štefica Cvek (D. Ugrešić), Hlapić (I. B. Mažuranić), Slava (P. Pavličić). Mirjana (M. J. Zagorka), Hasanaginica (I. Horozović) i dr.'''U romanu književnica nastoji predvidjeti kako bi se danas ponašao npr. Šegrt Hlapić..:))) Šalje ga, tako, u svom djelu u kazalište "Trešnja", međutim - Hlapić tamo nije prepoznat :(((( Zašto?! Stoga jer djeca očekuju - miša iz crtića, a ne -lik iz knjige....Ženski likovi u romanu napravljeni su suvremeno i vrlo su osviješteni. Žene shvaćaju da mogu biti prepoznate jedino ako istupe korak naprijed i izbore se za svoju priču...Granica između trivijalne i tzv. "visoke" književnosti - nestaje, topi se .... Recenzirajući knjigu - Tko se boji lika još - '''prof. dr. Viktor Žmegač''' zapisao je, između ostalog: '''"Autoričin tekst jedno je od najoriginalnijih književnih djela napisanih u posljednje vrijeme, vjerojatno ne samo u hrvatskoj književnosti", te "Ukratko, briljantno djelo, koje je željno svojih čitatelja, kao što će poslije čitatelji biti željni njega."'''

 

 

 

 

 

 

*'''''Još uvijek lijepe''''' - Izbor kratkih priča iz realizma i moderne. Mozaik 2009. Najbolje od najboljeg iz hrvatske novelistike: 20 priča iz ruku klasika hrvatske književnosti, od '''Adolfa Vebera Tkalčevića i Augusta Šenoe do Antuna Gustava Matoša i Ivane Brlić Mažuranić.'''Zbirka obuhvaća širok raspon tema: od ljubavnih i obiteljskih odnosa, preko socijalne tematike do različitih osobnih sudbina. Pod pomalo ženskastim naslovom »Još uvijek lijepe« nalazi se jedan od mogućih izbora dvadeset priča realizma i moderne. Podnaslovljen s »Dvadeset priča: od Dragojle Jarnević do Ivane Brlić-Mažuranić« Matanović je s dvije spisateljice uokvirila pedeset godina, dopisavši predgovor koji izgovara muškarac.Lik iz predgovora, muškarac iz velikoga grada, književni kritičar, teoretičar i povjesničar, govori iz jedne razočarane pozicije, ali baš u tom trenutku biva iskren prema sebi i drugima. Kada on kaže da ima danas dvadeset najljepših priča, a da će sutra imati drugih dvadeset, onda to nije tako patetično kao kad istu stvar izgovori žena. (Vjesnik)

 

 

- Roman zagonetnog naslova "One misle da smo male", dobitnik je književne nagrade Društva hrvatskih književnika za najbolje prozno djelo za djecu i mladež u Hrvatskoj za 2010. godinu (prozvane po hrv. književniku koji je za života i sam objavio četrdesetak knjiga, uglavnom za mlade) - Anto Gardaš -. U romanu se u prvom licu jednine pred čitateljem odvija obiteljska priča petnaestogodišnje djevojčice Matije, na ulazu u svijet odraslih, koja nježne i sentimentalne osjećaje prikriva tinejdžerskim buntom i prikrivenom, a osjetnom ironijom spram odraslih. Roman se odvija dvjema paralelnim radnjama u kojima se isprepliću Matijini školski dani s obiteljskim životom nad kojim se, u jednom času, nadvija tamni oblak nadolazeće tragedije - majčina bolest, rak vrata maternice.Intrigantni dio romana čine elementi detekcije, potraga za djevojčinim ocem, koji se u priči pojavljuje naglo i neočekivano. Onaj koji bolje poznaje Julijanino književno djelo pronaći će u romanu i autobiografske elemente koje, međutim, autorica, i inače, ne izbjegava u svojoj prozi. Jednom je napisala kako unosi sebe u tuđe tekstove, kako onda ne bi i i u svoje proze. No, oni su nevažni za priču. Priča koja se bolešću majke mogla pretvoriti u tragediju, na kraju će završiti obiteljskom idilom - što je nesumnjivo ustupak mladim čitateljima, jer takve i slične priče u životu odviše često završavaju tragično. Knjiga Matanović - Dorić kao da ima moto Šenoina Vijenca: da zabavi i pouči. U tom smislu napisan je i zaseban ne mali dodatak (obujmom čini četvrtinu knjige) koji je dopisala doktorica medicine Anka Dorić. Taj dio ima upravo svrhu - da pouči. Vjerujem da će i taj dio mladi pažljivo pročitati, nešto naučiti, iako djeca, kao i odrasli, uostalom, malo što iz tuđeg iskustva mogu naučiti. Moraju se sami prevariti, sve iskusiti u životu, svatko za sebe. Stotinu puta.. Kraća prepiska Matije i dr. Dorić, u vezi s bolešću Matijine majke, dio je i Julijanine priče, u uskoj je svezi sa sadržajem romana i s njim čini skladnu, funkcionalnu cjelinu. Naravno, priča Julijane Matanović potpuno je zaokružena cjelina i može se čitati i bez spomenutog dodatka, ali on nije dopisan slučajno, već s namjerom da ga mladi čitatelji, osobito čitateljice, i pročitaju. Roman autorica Matanović - Dorić visokih je književno - znanstvenih vrijednosti. To je toplo ispričana suvremena, intrigantna priča, isprofiliranih, osebujnih likova, govorom okarakteriziranih, od kojih baka Dorotea nije nimalo sporedan lik, ona vuče nevidljive poteze. Sitni vez, "šlingeraj", rekla bi Julijana. Čitalačku znatiželju izazivaju opisi događaja koji se dinamično izmjenjuju, a odlikuju ih prepoznatljiva, elegantna i zavodljiva rečenica Julijane Matanović. Dijalozi su česti i duhoviti. Unatoč tamnim sjenama, vedra atmosfera prožima ovaj roman. Posebnu pozornost privlači neobična i originalna kompozicija romana u koju je najprije interpolirana Matijina prepiska s dr.Dorić, a po završetku romana uslijedio je i, uvjetno rečeno, drugi dio romana: znanstveno - popularni i edukativni dodatak koji je dopisala dr. Dorić. Julijanu Matanović cijeni akademska kritika, omiljena je čitateljima, vole je mediji. Da parafraziramo naziv američke humorističke serije Svi vole Raymonda, rekli bismo - svi vole Julijanu. Vjerujemo da će zavoljeti i dr. Dorić i njihovo zajedničko djelo "One misle da smo male", koje mladim čitateljima i ovom nagradom s razlogom preporučujemo.-: '''Predsjednik Prosudbenog povjerenstva Hrvatskog društva književnika Stjepan Tomaš.'''

 

Knjiga je jedinstvena jer je plod razmišljanja dviju majki, a ujedno stručnjakinja u svojim područjima. Smatrale su da je nužno nešto korisno učiniti za mlade i sve žene, pa su knjigu pripremale u svoje slobodno vrijeme i vlastitim sredstvima. Izdavanje knjige preuzela je „Mozaik knjiga“ pod vodstvom predanog urednika '''Zorana Maljkovića''' baš zato što je knjiga neovisna od ikakvih komercijalnih izvora financiranja. Ovako zamišljeno, ovo je prvo zabavno-edukativno štivo takve vrste u Hrvatskoj, a i šire. Nadam se da će čitatelji uživati i da će poslužiti svima onima kojima je to izravno (djevojkama i ženama) ili neizravno (dječacima i muškarcima) namijenjeno.

Smatram da je knjiga „One misle da smo male“ iznimno književno djelo, a ujedno i suvremeni priručnik za mlade i odrasle, muškarce i žene.- '''Dr.sc. Magdalena Grce, viša znanstvena savjetnica Zavoda za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković u Zagreb i članica Upravnog odbora Europske udruge raka vrata maternice ECCA (European Cervical Cancer Association) u Bruselu'''. Osim nagrade '' Anto Gardaš '', roman '''One misle da smo male'''' dobitnik je i nagrade ''Mali princ'', koja se svake godine dodjeljuje u okviru Manifestacije "Vezeni most" za najbolju knjigu za mlade u regiji, za 4 zemlje (BiH, Srbija, Crna Gora i Hrvatska). U prosincu 2011.g. roman ''One misle da smo male'' dobitnik je hrvatske knjižne nagrade ''Kiklop'' u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež, a u veljači 2012.g. za isti roman autoricama Julijani Matanović i Anki Dorić, te uredniku Mozaik knjige Zoranu Maljkoviću, dodjeljene su nagrade ''''Biser mudrosti '''' (2012), Europske udruge raka vrata maternice - ECCA, za njihov doprinos prevenciji raka vrata maternice. Posebna zanimljivost je da je u studenom 2011.g. izašlo i zvučno izdanje romana '' One misle da smo male '' koje je ujedno i prva zvuč­na knjiga koju je ''Hrvatska knjižnica za slijepe '' snimila u daisy formatu, kakav slijepoj osobi omogućava kretanje po stranica­ma, poglavljima, fusnotama te zapisivanje vlastitih bilješki. Nakon 5 hrvatskih izdanja, na godinu se očekuje i 1. izdanje romana na nizozemskom jeziku , u Biblioteci KLIN, Kroatische Literatuur In Nederland (Hrvatska književnost u Nizozemskoj) u okviru projekta predstavljanja današnje hrvatske književnosti nizozemskoj čitalačkoj publici, čiji je osnivač i voditelj Sanja Kregar.

 

*'''''Ispod stola - Najljepše antikorupcijske priče''''', 2011. - Knjiga priča nastala u sklopu projekta "Knjigom po korupciji" kojeg su zajednički realizirali Transparency International Hrvatska i izdavačka kuća V.B.Z. U knjizi su priče inspirirane korupcijom ili o korupciji koje su napisali poznati književnici i književnice '''Vlado Bulić, Ivica Đikić, Zoran Ferić, Julijana Matanović, Jurica Pavičić, Edo Popović, Ivana Simić-Bodrožić, Olja Savičević-Ivančević, Tena Štivičić i Ivan Vidić te pet najboljih priča koje su neobjavljivani autori (Darko Šeparović, Nenad Dragaš, Andrea Žigić-Dolenec, Ksenija Kušec i Jadranko Pušić)''' poslali na natječaj.

 

*'''''Cic i svila''''' - Biblioteka ''Priča na dar'' Mozaik 2011. Autorski izbor priča iz cijelog opusa od "Zašto sam vam lagala", "Bilješke o piscu", "Laura nije samo anegdota", "Kao da smo otac i kći" do "Knjige od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" i jedna priča iz knjige ''O čemu ti to pričaš''. U zbirku su uvrštene i dvije dosad neobjavljene priče ''Gore i gore'' i ''Pokora''. Knjigu '' Cic i svila'' sofisticiranog izgleda u džepnom formatu, opremljenu visoko kvalitetnim platnenim uvezom ilustrirao je '''Tomislav Torjanac''' hrvatski ilustrator i slikar, dobitnik nagrade Man Booker za 2002.godinu, čiji su radovi uvršteni u američki ilustratorski godišnjak Spectrum: The Best in Contemporary Fantastic Art.

*'''''sumnja.strah@povijest.hr ''''' - VBZ, 2012. Knjiga eseja iz hrvatske književnosti. U ovoj knjizi književnica se intertekstualno povezuje s omiljenim autorima, piscima: Julianom Barnesom, Antunom Šoljanom, Nedjeljkom Fabriom, Miljenkom Jergovićem, Semezdinom Mehmedinovićem, Jasminom Imamovićem, Stjepom Martinovićem i kako sama kaže, u pogovoru umjesto isprike, priča je tu i o romanu 'Toranj' Ivana Kušana, umjesto nekrologa. Fusnota u tom zadnjem poglavlju njene knjige otkriva nam da je doznala kako je Kušan umro upravo kada je trebala poslati gotov rukopis. Putem njegova klasičnog romana 'Toranj' razradila je, ili literarnom prozom izrazila, čemu sve može poslužiti intertekstualnost. Upravo na primjeru Ivana Kušana i njegova cjelokupna djela, za djecu i za odrasle, na sasvim literaran način, čitkim pisanjem namijenjenim onima koje su čitali dotična djela, onima koji nisu i onima koji su više zaboravili nego što su ikad znali o čemu je zapravo riječ, autorica uvjerljivo prikazuje sve ono što teorijski pokriva i /ili razotkriva modernizam, postmodernizam, poststrukturalizam i svi ostali -izmi, koje ona sama, pri tome, uglavnom ne rabi. Osim kroz djela, riječi i misli gore spomenutih pisaca, povijesnošću u literaturi Julijana Matanović pozabavila se ponajviše na primjeru drugog suvremenoga klasika – Nedjeljka Fabrija, komu posvećuje u ovoj knjizi eseja čak stotinjak stranica na kojima ispisuje svojevrsnu historičnu rekapitulaciju, egzistencijalni rezime i umjetnosni repetitorij njegovih sabranih djela, a da pri tom ne odustaje od literarno umjetnički intoniranog ogleda istih, a onda sve to utemelji na spoznajno-znanstvenoj stilskoj ravni. Lajtmotiv njene teme o Fabrijevu djelu je, naravno povijest, ne samo u suvremenosti nego i u svim njenim alotropskim modifikacijama.

 

 

[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]

[[Kategorija:Kroatisti]]