Glavna karakteristika tegljača je jakost njihovog [[stroj]]a u odnosu na veličinu broda, odnosno odnos snaga (P)/tonaža (T). Jakost postrojenja danas se kreće od 500 do 2500 [[kW]] za manje, lučke tegljače, dok oceanski tegljači imaju znatno jača postrojenja, koja se kreću i preko 20000 kW. Radi usporedbe, P/T odnos se za putničke brodove kreće većinom ispod 1, a kod tegljača ide između 2.2 (veliki tegljači), pa sve do 9,5 (lučki tegljači).
SlijedećaSljedeća karakteristika tegljača je njihova velika sposobnost manevriranja. U početku su tegljači bili pokretani brodskim kolom i parnim strojem. Poslije je razvijena Kortova sapnica koja je pomogla u dobivanju većeg potiska po jedinici snage. Vršci krila [[Brodski vijak|vijka]] su jako blizu unutarnjoj stijenci sapnice; voda ulazi i izlazi iz sapnice sa linearnom konfiguracijom što omogućava efikasniji i usmjereniji potisak. Daljnjim razvojem propulzijskih sustava počeli su se koristitkoristiti [[Schottel pogon]]i, [[Z pogon]]i, [[azipod]] (Azimuth pogon) i [[Voith Schneider]] koji ne zahtjevajuzahtijevaju ugradnju kormila i omogućuju veću manevrabilnost. Takav pogon omogućuje tegljaču da se pomiče translatorno bočno ili da se okrene za cijeli krug u mjestu. Danas, većina lučkih tegljača ima sustave bez [[kormilo|kormila]], dok su se klasični sustavi zadržali kod velikih tegljača za duga tegljenja.
