Korejci: razlika između inačica

Korejci su narod naseljen na [[Korejski poluotok|Korejskom poluotoku]] u dvjema korejskim državama, u manjim skupinama i u okolnim zemljama, [[Kina|Kini]], [[Japan]]u, ruskom [[Sibir]]u, srednjoazijskim zemljama, te u [[SAD]]-u. Ukupno oko 75 milijuna pripadnika. Od prapovijesti poluotok naseljavaju uglavnom [[mandžurija|mandžurska]], [[mongoli|mongolska]] i tunguska plemena sa Sjevera koja čine i osnovu etnogeneze današnjih Korejaca, uz moguće malajske skupine s Juga, također s povremenim japanskim upadima. Mitološki vladar Tangun osnovao je prvu korejsku državu još 2333. godine prije Krista, otkada počinje staro korejsko računanje vremena. Veoma stara civilizacija blisko je vezana uz susjednu [[kina|kinesku]]. Rascjepkanost i ratovi između pojedinih ranih državica smiruju se uspostavom kraljevstva ''Silla'' koje u VII. stoljeću ujedinjuje poluotok te uspostavlja jedinstvenu upravu i jezik (staro[[korejski]]). I ova, kao i potonje države, oslanjaju se na kinesku kulturnu i političku utjecaje. Od X. do XIV. stoljeća dominantno je kraljevstvo ''Koryo'' (pod dinastijom Wang), po kojem i u Europi postaje poznat naziv zemlje. [[Koreja]] tada priznaje vrhovnu vlast mongolskih kanova. Tada se učvršćuje i [[budizam]]. Uz potporu Kine 1392. godine vlast preuzima dinastija Yi. Njihova država ''Choson'', što je i današnji korejski naziv zemlje, traje sve do XX. stoljeća, iako u raznim razdobljima priznaje i japansko i mandžursko vrhovništvo. Od XIV. stoljeća pod kineskim utjecajem državnim religija postaje [[konfucijanizam]]. Tradicijska kultura Korejaca je seoska, no rani plemenski [[šamanizam]] isprepleće se s visoko razvijenim kulturnim utjecajima budizma i konfucijanizma. Uz pučku kulturu prvi književni i povijesni zapisi javljaju se od XII. stoljeća. U razdoblju srednjega vijeka književno i ostalo kultulrno stvaralaštvo po vrstama i tematici obuhvaća sva područja kulturnoga života na visokoj razini, pa je [[Koreja]] važna i kao izvorni posrednik između [[kina|kineske]] kulture i [[Japan]]a. Suvremena korejska kultura, kao i moderno gospodarstvo, doseže visoke svjetske standarde u svim područjima, čuvajući i vlastitu tematiku, izražajne forme i sredstva kao oblike vlastitog identiteta oslonjenog na jake povijesne izvore.

[[Južna Koreja]] trenutno ima oko 48.850.000 stanovnika. Većina Južnokorejaca živi u urbaniziranim područjima zbog brzog gospodarskog i ekonomskog razvoja tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Glavni grad [[Seul]] je ujedno i najveći grad i industrijski centar Južne Koreje. Imao je 10,3 milijuna stanovnika u 2006. godini, što ga čini jednim od najvećih gradova na svijetu. Drugi veliki gradovi su[[Busan]] (3,65 milijuna), [[Incheon]] (2,63 milijuna), [[Daegu]] (2,53 milijuna), [[Daejeon]] (1,46 milijuna), [[Gwangju]] (1,41 milijun) i [[Ulsan]] (1,1 milijun).Nakon podjele Korejskog poluotoka nakon [[2. svjetski rat|2. Svjetskog rata]] oko četiri milijuna stanovnika preselilo se iz Sjeverne u Južnu Koreju.Mala populacija stranih državljana u Južnoj Koreji sve više raste. U 2007. godini u južnoj Koreji je bilo oko milijun stranih državljana, od toga ih je oko 100 000 koji su vjenčani s Korejancima, 400 000 koji rade u Koreji i oko 250 000 ilegalnih naseljenika.

[[Sjeverna Koreja]] jedna je od etnički najhomogenijih zemalja na svijetu (ima oko 24 milijuna stanivnika). Uz Korejce čiji jezik nije srodan susjednom [[kineski|kineskom]] ili [[japanski|japanskom]] u zemlji žive male kineske i japanske manjine. To je rezultat loše, gotovo nikakve vanjske politike te veoma malo zanimanje za useljenika iz drugih zemalja, tako da je u Sjevernoj Koreji gotovo nemoguće biti stranac. Stanovništvo Sjeverne Koreje se u posljednjih 40 godina povećalo za skoro 50%. Godine 1960. je živjelo oko 12 milijuna stanovnika, dok danas živi negdje oko 25 milijuna. No zbog lošeg životnog standarda, prosječna starost sjevernih Korejanaca iznosi oko 67 godina, dok je (za usporedbu) u europskim zemljama ili Japanu često više od 75 pa čak do 80 godina.