Akvilejski patrijarhat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m patrijarhat->patrijaršija
Redak 33:
Patrijaršija je iz mletačko-ugarskih ratova (1411. - 1413.) izašla znatno oslabljena. Već 1420. mletačke snage napale su patrijaršiju. Patrijarh Ljudevit Teck je neuspješno pokušao vratiti te teritorije. Posjedi bivše crkvene kneževine prešli su pod vlast [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] koja ih je inkorporirala u svoje [[Mletačko kopneno zaleđe|Kopneno zaleđe]] (Terraferma) kao autonomni entitet ''Patria del Friuli''. 1445. papa Eugen IV. priznao je patrijarsima jedino gospodstvo nad Akvilejom koja se dotad smanjila na jadno selo. Tako je bilo sve do 1509. kad su Habsburzi osvojili ove krajeve, čime ih je činilo ustupiti činjenicu privremene moći svojih patrijarha koji su ostali gospodarima Pordenonea, Codroipa, San Danielea i San Vita.
 
Zbog teških kontroverzija između Mletaka i Austrije zbog imenovanja metropolita, intervenirao je papa. Dana 6. srpnja 1751. papa Benedikt XIV. utrnuoukinio je akvilejsku patrijaršiju bulom [[Iniuncta nobis]]. Umjesto nje podignute su udinska nadbiskupija dana posljednjem patrijarhu [[Danijel Dolfin|Danijelu Dolfinu]] i gorička nadbiskupija načinom kojim se riješio problem jedinstva dijeceza koje su bile podijeljene izmešu austrijske i mletačke jurisdikcije. Ovo je značilo "declassamento" Udina, koje prije nisu bile sjedište patrijaršije, nego samo mjesto boravka patrijarha, a sad su postale pravo nadbiskupijsko sjedište, te podizanje Gorice koje je do tog trena bila samo [[arhiđakonat]] unutar velike akvilejske dijeceze. 19. siječnja 1752. dio patrijarhatapatrijaršije dan je onom ljubljanskom.
 
== Vidi ==