Nicejsko-carigradsko vjerovanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 5:
== Povijest nastanka ==
U nastojanju da odgovori na [[Arije]]v nauk, [[Prvi nicejski sabor]] proglasio je [[Nicejsko vjerovanje]], koje je već imalo trojstveni (trinitarni) oblik, to jest ipovijedalo je vjeru u jednoga [[Bog Otac|Boga - Oca]], [[Isus Krist|Sina]] i [[Duh Sveti|Duha Svetoga]]. Ipak, najviše se bavilo time kako kršćani shvaćaju Sina, jer je Arije negirao istobitnost Oca i Sina. O Duhu Svetom postojala je tek kratka rečenica: »Vjerujemo u Duha Svetoga.«
Nakon Prvog nicejskog sabora arijanstvo je ponovno počelo jačati, a pojavili su se i sljedbenici [[carigrad]]skog biskupa Macedonija I. koji su nijekali božanstvo Duha Svetoga. Kasnije su nazvani [[pneumatomasi]] (duhoborci). Kao odgovor na ta učenja sazvan [[381]]. je [[Prvi carigradski sabor]] na kojem je potvrđeno Nicejsko vjerovanje, te je proširen onaj njegov dio koji govori o Duhu Svetomu. Po tome je ovo vjerovanje i nazvano Nicejsko-carigradsko, premda će ga se nazivati i jednostavno Nicejskim vjerovanjem, budući da se na njega nije gledalo kao na neko novo vjerovanje, nego samo kao na tumačenje Nicejskoga. U sastavljanju teksta ovog vjerovanja osobitu su ulogu imali Kapadočani: [[sveti Bazilije Veliki]], [[sveti Grgur Nazijanski]] i [[sveti Grgur Niški]].
| |||