Simone de Beauvoir: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 12:
U početku je de Beauvoir radila sa Mauriceom Merleau-Pontyjem i Claude Lévi-Straussom jer su svo troje završili predavačku praksu u istoj srednjoj školi. Iako nije bila na službenom popisu studentica/studenata, slušala je predavanja na École Normale Supérieure gdje se pripremala za ''agrégation'' u filozofiji, vrlo težak poslijediplomski ispit koji je služio rangiranju studentica/studenata na nacionalnom nivou. Dok je tamo studirala upoznala je studente [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paul Sartrea]], s kojim je bila u romantičnoj vezi, Paula Nizana i René Maheua, koji joj je dao doživotni nadimak ''Castor'', odnosno dabar.<ref name = "IEP Biography" /> Iako su de Beauvoir i Sartre bili partneri pedeset i jednu goninu,<ref>Seymour-Jones 2008, p. Back cover</ref> de Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala ambicija postati majkom. Svoj život posvetila je obrazovanju i političkom angažmanu, pisala je i podučavala.<ref name=Schneir>{{cite book|author=Schneir, Miriam|title=Feminism in Our Time|year=1994|publisher=Vintage Books|page=5|isbn=0-679-74508-4}}</ref> Ocjenjivači za ''agrégation'' dodjelili su Sartreu prvo mjesto, dok je de Beauvoir završila na onom drugom. Ipak, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, postala je najmlađom osobom u povijesti koja je položila ovaj ispit.<ref>Menand, Louis. [http://www.newYorker.com/archive/2005/09/26/050926crbo_books?currentPage=all "Stand By Your Man"]. ''The New Yorker'', 26 September 2005. Retrieved 11 May 2010.</ref>
 
Pišući o svojoj mladosti u ''MémoiresUspomenama d'unedobro jeuneodgojene fille rangéedjevojke'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>
=== Srednja dob ===
Od 1929. do 1943. godine, de Beauvoir je podučavala kao ''lycée'' (profesorica ili profesor kojai mlade srednjoškolske dobi priprema za ''baccaleureat''), sve dok se nije mogla uzdržavati isključivo od zarade koju bi stekla svojim intelektualnim radom, odnosno pisanjem. Podučavala je na Lycée Montgrand ([[Marseille]]), zatim Lycée Jeanne-d'Arc ([[Rouen]]) te Lycée Molière ([[Pariz|Paris]]).<ref>Kelly Oliver (ed.), ''French Feminism Reader'', Rowman & Littlefield Publishers, 2000, p. 1; ''Bulletin 2006 de l'Association amicale des anciens et anciennes élèves du lycée Molière'', 2006, p. 22.</ref>
 
Što se tiče trendova u filozofiji koji su utjecali na de Beauvoir, valja spomenuti Sartrea čija se misao nazire u egzistencijalističkim spisima poput njezinanjezinog romana ''LGošća.'Invitée''. Također, de Beauvoir je značajno utjecala na Sartreovo poznato djelo ''L'ÊtreBitak et lei néantništa: Essaiogled d'ontologieiz phénoménologiquefenomenološke ontologije''. U mnogim se njezinim djelima kod de Beauvoir osjeća utjecaj Hegela i Leibniza. Naime, neo-hegelijanski preporod vođen Alexandrom Kojèveom i Jeanom Hyppoliteom 1930ih inspirirao je čitavu generaciju francuskih misliteljica i mislioca, uključujući i de Beauvuoir, koji su nanovo otkrili [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|HegelovHegelovu]] ''Phänomenologie desFenomenologiju Geistesduha''.<ref>Ursula Tidd, ''Simone de Beauvoir'', Psychology Press, p. 19.</ref><ref>Nancy Bauer, ''Simone de Beauvoir: Philosophy, and Feminism'', Columbia University Press, 2012, p. 86.</ref>
 
1950. i 1954. godine de Beauvoir je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu za roman ''Les MandarinsMandarini''.<ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/books/first/d/debeauvoir-love.html|title=Preface: A Transatlantic Love Affair|author=Le Bon-de Beauvoir, Sylvie|authorlink=Sylvie Le Bon-de Beauvoir|year=1997|publisher=The New York Times|accessdate=December 28, 2017}}</ref>
 
1977. godine de Beauvoir, Sartre, [[Roland Barthes|Barthes]], [[Michel Foucault|Foucault]], [[Jacques Derrida|Derrida]] te ostali predstavnici intelektualne elite potpisuju peticiju kojom ze zahtjeva ukidanje dobne granice pristanka na seksualni odnos u Francuskoj.<ref name= Krizman>"''[[Sexual Morality and the Law]]''", Chapter 16 of ''Politics, Philosophy, Culture: Interviews and Other Writings 1977-1984''. Edited by Lawrence D. Krizman. New York/London: 1990, Routledge, {{ISBN|0-415-90149-9}}, p. 275.</ref><ref>{{cite news|title=Calls for legal child sex rebound on luminaries of May 68|author=Henley, Jon|date=February 23, 2001|publisher=The Guardian|accessdate=December 28, 2017|url=https://www.theguardian.com/world/2001/feb/24/jonhenley}}</ref>
 
== Djela ==