Metafikcija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravci (sit.) |
m ispravak |
||
Redak 3:
Autori kroz metafikcijske postupke često propituju vlastito pripovijedanje i njegovu strukturu, i na taj način problematiziraju odnos između teksta i stvarnosti, [[Fikcija|fikcije]] i zbilje. Metafikcija se prepoznaje i kroz poigravanje [[Žanr|žanrovskim]] načelima, čime pisci ponekad otkrivaju ideološke, spolne, rodne, rasne i druge pretpostavke na kojima se temelje književni žanrovi i kanoni.<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40340 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Metafikcija''] (pristupljeno 20. siječnja 2018.)</ref>
Pojam "metafikcija" je prvi upotrijebio američki pisac i književni kritičar [[William H. Gass]] 1970. u knjizi "Fiction and the Figures of Life". Metafikcija je karakteristična za [[Postmodernizam|postmodernističku]] književnost, iako se njene preteče nalaze i u ranijim epohama svjetske književnosti, npr. u romanu [[Don Quijote]] [[Miguel de Cervantes|Miguela Cervantesa]], te kod [[Shakespeare|Shakespearea]]. [[Henry Fielding]] u romanu
Britanski autor [[Laurence Sterne]] se u glasovitom romanu [[Tristram Shandy]] kroz stalne [[digresija|digresije]] komično poigrava s prirodom pisanja proze,<ref name=CD>Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 151-152, ISBN 978-0-19-860883-7</ref> i autorovim dilemama spram onoga što će uključiti u priču, a što neće. U novije vrijeme [[John Fowles]] u djelu [[Žena francuskog poručnika]] (1969.) u prekida pripovijedanje kako bi čitatelju objasnio svoj postupak pisanja, i ponudio mu različite završetke romana. Odličnim primjerom metafikcije se smatra i roman [[Ako jedne zimske noći putnik]] (1979.) talijanskog pisca [[Italo Calvino|Itala Calvina]].<ref name=CD/>
| |||