Lijekovi probavnog sustava i metabolizma: razlika između inačica

Probavni sustav smatra se - paradoksalno - vanjskim dijelom tijela! Naime, svrha probavnog sustava jest preraditi hranu (složeni materijal iz prirode) u smjesu jednostavnijih tvari vise kemijske nego biološke naravi, iz te smjese izvući korisno za organizam, a ostalo izbaciti. Na neki način, probavni sustav je kontinuirana procesna kemijska industrija ekstrakcije korisnih tvari iz hrane i procesuiranje tih tvari u jetri. Dakako, to je pojednostavljena slikovita verzija. Probavni sustav sastoji se od usne šupljine, zubi, jezika, ždrijela, jednjaka, želuca, dvanaesnika, pankreasa, jetre i žučne vrećice, tankog i debelog crijeva. Hrana prevali od početka do kraja ogroman put. Na početku probavni sustav je poput mehaničkog mlina i miješalice, u želucu se, u uvjetima ekstremne kiselosti, odvija biokemijska razgradnja hrane pa je želudac poput procesnog reaktora. Taj proces se nastavlja i u crijevima ali ovaj put vladaju lužnati uvjeti. Svojom velikom dužinom tanko crijevo predstavlja selektivni filtar (apsorber) jednostavnih hranljivih tvari - šećera, masti, aminokiselina, vitamina i minerala. Na kraju ostaje debelo crijevo - skladište neiskorištenih tvari, apsorber vode i reaktor za kompostiranje tog ostatka. Zanimljivo je da je debelo crijevo prepuno posebnih bakterija koje tamo najnormalnije obitavaju, dok bi u krvi bile patološki napadači i uzročnici sepse. Jetra i pankreas su s jedne strane biokemijske "tvornice" enzima - reaktanata za probavu hrane.