Inačica od 11. svibnja 2016. u 12:51 uredi El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits m →‎Novobugarski književni jezik ← Starija izmjena		Inačica od 11. veljače 2018. u 21:05 uredi ukloni ovu izmjenu Sashko1999 (razgovor \| doprinosi) 813 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 23: Bugarski jezik, a osobito pismenost na tom jeziku, razvojno nastavlja stari jezik istočnobalkanskih Slavena (stanovnika nekadašnjih "Slavinija"), kojem su književni oblik dali slavenski vjerovjesnici [[Ćiril i Metod]] na temelju jednoga južnoslavenskoga govora iz okolice [[Solun]]a u [[9. stoljeće\|IX. stoljeću]], tj. u vrijeme kada su jezične razlike na slavenskome jugoistoku i istoku bile još neznatne. Početno pismo Bugara bijaše [[glagoljica]], no kasnije je prevladala [[ćirilica]], izum koje se pripisuje episkopu Konstantinu (IX. stoljeće), čije je najpoznatije djelo »Učitelno evangelie« (Poučno evanđelje). Prvi su jezični spomenici bugarskoga jezika »Preslavski grafit« ([[893]].) i »Assemanijevo evanđelje« (9.-10. stoljeće), oba na glagoljici. U početku svog samostalnog razvoja bugarski jezik (jezik istočnobalkanskih Slavena) bijaše izložen snažnom utjecaju susjednih neslavenskih jezika, posebice [[grčki jezik\|grčkoga]]. Neko vrijeme, počev od konca VII. stoljeća, stanovite promjene u njemu izaziva [[bilingvizam]] nastao prodorom [[~~Proto-Bugari~~Prabugari\|turkofonih Bugara]] (osnivača bugarske države) na Balkan; na kasniji jezični razvoj utječe [[crkvenoslavenski jezik]] različitih slavenskih književnosti istočnopravoslavnoga uljudbenoga kruga. Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz 9. u 10. stoljeća: djela Joana Egzarha (»Šestodnev«), te »Skazanie o pismeneh« polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su toga razdoblja. U X. stoljeću dominiraju tekstovi prezbitera Kozme, polemičke besjede uperene protiv bogumilskoga pokreta koji je u to doba nabujao u Bugarskoj. Između XII. i XV. stoljeća u starobugarskome jeziku zbivaju se znatne glasovne i gramatičke promjene, ali one se malo odražavaju u jezičnim spomenicima iz toga razdoblja, jer se bugarska pismenost, odvija na arhaičnom staroslavenskom jeziku (najznačajniji spomenici srednjovjekovne bugarske književnosti su, među inim, »Kuklenski pesnivec«, [[1337]]; »Ivan-Aleksandrovi zbornici«, te djela nastala pod utjecajem patrijarha Evtimija- korektora vjerskih knjiga, pisca hagiografija i narodnoga mučenika. Iz njegove su škole nastali: »Razkaz za sv. Ivan Rilski«, Vladislava Gramatika (umjetnička starobugarska pripovijetka), »Pohvalno slovo za Evtimija«, Grigorija Camblaka, te niz rasprava iz područja jezične i pravopisne problematike. Turskim osvojenjem ([[1393]].) opada kulturni život u Bugarskoj, a bugarska nacionalna jezična kultura opstaje u pučkim pripovijetkama i narodnim pjesmama.

Bugarski jezik: razlika između inačica