Simone de Beauvoir: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 21:
1977. godine de Beauvoir, Sartre, [[Roland Barthes|Barthes]], [[Michel Foucault|Foucault]], [[Jacques Derrida|Derrida]] te ostali predstavnici intelektualne elite potpisuju peticiju kojom ze zahtjeva ukidanje dobne granice pristanka na seksualni odnos u Francuskoj.<ref name= Krizman>"''[[Sexual Morality and the Law]]''", Chapter 16 of ''Politics, Philosophy, Culture: Interviews and Other Writings 1977-1984''. Edited by Lawrence D. Krizman. New York/London: 1990, Routledge, {{ISBN|0-415-90149-9}}, p. 275.</ref><ref>{{cite news|title=Calls for legal child sex rebound on luminaries of May 68|author=Henley, Jon|date=February 23, 2001|publisher=The Guardian|accessdate=December 28, 2017|url=https://www.theguardian.com/world/2001/feb/24/jonhenley}}</ref>
=== Zrela dob i starost ===
U ovom periodu između 1950e i 1960e de Beauvoir je pisala dnevnike sa putovanja po [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim državamaDržavama]] i [[Kina|Kini]].<ref>de Beauvoir, "America Day by Day", Carol Cosman (Translator) and Douglas Brinkley (Foreword), Berkeley: University of California Press, 1999. {{ISBN|9780520210677}}</ref> iIzdani Kini te jesu objavljivalajoj brojnebrojni esejeeseji i fikcijufikcija, pogotovoa uobjavila razdobljuje od 1950e do 1960e. Objavila jei nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i ''Slomljenu ženu'', koja se, baš kao i neka druga djela iz togovog perioda, bavi starenjemiskustvom starenja. Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ukoliko ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i [[Autobiografija|autobiografiju]] u četiri sveska: ''Uspomene dobro odgojene kćeri'', ''Napon života'', ''Snaga okolnosti'' te ''Sve rečeno i učinjeno''.<ref name="iep.utm.edu"/> [[1980.]] godine objavljena je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratikih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako su priče napisane čak i prije romana ''Gošća'', de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. U ovom je periodu de Beauvoir održavala sastanke urednica/ka časopisa ''Moderna vremena'' u svojem stanu.
 
1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala ''Manifest 343'' [[1971]]. godine, koji je uključiouključivao i listu poznatih žena koje su imaleuradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. [[1974.]] godine, abortuspobačaj je legaliziran u Francuskoj.
1980e objavljena joj je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratikih priča centriranih oko i baziranih na ženama važnim za njezino odrastanje.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako je napisana prije romana ''Gošća'', de Beauvoir dugo nije smatrala ove priče vrijednima objavljivanja. Izdane su tek četrdeset godina nakon što su nastale.
 
U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena da ostajeostajati kod kuće i odgaja svojuodgajati djecu. Društvo bi trebalo biti u potpunosti promijenjenopromijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ukoliko on postoji, previše žena će učiniti tajupravo to. ToOvo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref>
U ovom je periodu de Beauvoir također održavala sastanke urednica/ka časopita Moderna vremena u svojem stanu.
 
BilaSimone de Beauvoir bila je koautorica djelaspisa ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{cite web|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav |title=Table of Contents: Sisterhood is global : |publisher=Catalog.vsc.edu |date= |accessdate=2015-10-15}}</ref>
De Beauvoir je napisala i autobiografiju u četiri sveska: Uspomene dobro odgojene kćeri, Napon živoa, Snaga okolnosti i Sve rečeno i učinjeno.<ref name="iep.utm.edu"/>
 
DeNakon Sartreove smrti [[1980.]] godine, de Beauvoir je umrlaobjavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, [[1986.]] godine u PartizuParizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{cite web |url=http://www.britannica.com/women/article-9014010 |title=Archived copy |accessdate=2012-07-16 |deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010 |archivedate=13 December 2011 |df=dmy-all }}</ref> Pokopana je do Sartrea na [[Montparnasse]] groblju u [[Pariz|Parizu]].
1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala Manifest 343 1971. godine, koji je uključio listu poznatih žena koje su imale abortus, tada ilegalan u Francuskoj. 1974. godine, abortus je legaliziran u Francuskoj.
 
Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći koju ljudi doživljavaju ukoliko ne umru prije šezdesete godine života.
 
U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena da ostaje kod kuće i odgaja svoju djecu. Društvo bi trebalo biti u potpunosti promijenjeno. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ukoliko on postoji, previše žena će učiniti taj. To je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref>
 
Bila je koautorica djela ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{cite web|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav |title=Table of Contents: Sisterhood is global : |publisher=Catalog.vsc.edu |date= |accessdate=2015-10-15}}</ref>
 
Nakon Sartreove smrti u 1980. godini, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao.
 
De Beauvoir je umrla od upale pluća 14. travnja, 1986. godine u Partizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{cite web |url=http://www.britannica.com/women/article-9014010 |title=Archived copy |accessdate=2012-07-16 |deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010 |archivedate=13 December 2011 |df=dmy-all }}</ref> Pokopana je do Sartrea na Montparnasse groblju u Parizu.
 
== Djela ==